Rekreacija je fizička aktivnost, uz korišćenje vremena, na neprofitabilan način, a na mnogo načina predstavlja i terapeutsko osveženje za telo i duh.[1] „Potreba da se uradi nešto za rekreaciju“ je suštinski element ljudske biologije i psihologije.[2] Rekreativne aktivnosti se često rade radi uživanja, zabave ili zadovoljstva i smatraju se „zabavnim“.

Surfovanje, vid rekreacije
Različiti oblici rekreacije.

Rekreacija se često razlikuje od dokolice. Dok se za dokolicu smatra da je, ili bi trebalo da bude, odmarajuća, rekreacija je osvežavajuća i zabavna. Kako sve više i više vodimo sedeći način života, potreba za rekreacijom se povećava. To pokazuje i rast popularnosti takozvanih aktivnih odmora. Rekreacija, igra i zabava nisu svojstvene samo ljudima, već im se gotovo sva bića donekle prepuštaju. Igra je neophodna za razvoj raznih sposobnosti, uključujući i one najosnovnije kao što su motoričke sposobnosti kod mladih.

Vikend je tipično vreme za rekreaciju, možda (u judeo-hrišćanskoj i islamskoj kulturi) zbog toga što sabat pada na vikend, a sabat je „dan odmora“. [Praznik|Praznici]] su takođe često vreme za rekreaciju. Tradicionalno, muzika i ples su sredstvo rekreacije u mnogim kulturama, kao što su i sportovi, hobiji, igre i turizam. Gledanje televizije i slušanje muzike su česti oblici rekreacije, ili pre dokolice.

Mnoge aktivnosti mogu biti funkcionalne i/ili rekreacione: jedenje i pijenje, kupovina, lov i ribolov, putovanje, seksualni odnosi, korišćenje interneta i telefona kao i razgovor sa ljudima licem u lice, čitanje knjige, itd. U skorije vreme, neki 'uzbudljiviji' oblici rekreacije uključuju: skijanje, skijanje na dasci, bandži džamp, skakanje padobranom, zmajarstvo, peint bol, planinarenje, bekpeking, kanjoning, speleologiju, BASE skakanje, avanturistički turizam. Neki ljudi uživaju u oblicima rekreacije koje drugi smatraju nemoralnim, kao što su: upotreba droge, kockanje, nudizam i neki oblici seksa. Dok neki ljudi veruju da postoji određeno vreme kada se mogu ili ne mogu upražnjavati određeni oblici rekreacije, na primer, ne nedeljom, sabatom ili tokom ramazana. Pošto se u velikoj meri ocenjuje kao neproduktivna, ili čak trivijalna aktivnost, preterana rekreacija se ne smatra zdravom, i može biti označena kao bekstvo od stvarnosti.

Etimologija uredi

Smatra se da je termin rekreacija prvi put korišćen na engleskom krajem 14. veka, prvo u značenju „osveženje ili izlečenje bolesne osobe“,[3] a izveden je iz latinskog (re: „opet“, creare: „stvarati, poroditi, rađati").

Preduslovi za slobodno vreme uredi

Ljudi provode svoje vreme u aktivnostima svakodnevnog života, na poslu, spavanju, društvenim obavezama i slobodnom vremenu, pri čemu je ovo poslednje vreme oslobođeno prethodnih obaveza prema fiziološkim ili društvenim potrebama,[4] što je preduslov za rekreaciju. Dokolica se povećala sa dužim životom i, za mnoge, sa umanjenjem vremena utrošenog na fizički i ekonomski opstanak, dok drugi tvrde da se vremenski pritisak povećao za savremene ljude, pošto su posvećeni prevelikom broju zadataka.[5] Drugi faktori koji objašnjavaju povećanu ulogu rekreacije su bogatstvo, trendovi stanovništva i povećana komercijalizacija rekreativne ponude.[6] Dok je jedna percepcija da je dokolica samo „slobodno vreme“, vreme koje nije konzumirano potrebama za život, druga smatra da je dokolica sila koja omogućava pojedincima da razmotre i razmisle o vrednostima i stvarnostima koje propuštaju u aktivnostima svakodnevnog života, što je čini suštinskim elementom ličnog razvoja i civilizacije.[1] Ovaj pravac mišljenja je čak proširen i na stav da je dokolica svrha rada i nagrada sama po sebi,[1] a „život u slobodno vreme“ odražava vrednosti i karakter jedne nacije.[6] Slobodno vrijeme se smatra ljudskim pravom prema Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima.[7]

Igra, rekreacija i rad uredi

 
Dečje igre Pitera Brigela (1560)

Rekreaciju je teško odvojiti od opšteg pojma igre, što je obično termin za dečju rekreativnu aktivnost. Deca mogu u igri imitirati aktivnosti koje odražavaju realnost života odraslih. Predloženo je da igra ili rekreativne aktivnosti predstavljaju izlaz ili iskaz viška energije, kanališući je u društveno prihvatljive aktivnosti koje zadovoljavaju individualne, kao i društvene potrebe, bez potrebe za prinudom, i pružaju satisfakciju i zadovoljstvo učesniku.[8] Tradicionalno gledište smatra da je rad podržan rekreacijom, a rekreacija je korisna za „dopunu baterija“ tako da se radni učinak poboljšava.

Rad, aktivnost koja se generalno obavlja iz ekonomske nužde, koja je korisna za društvo i organizovana u ekonomskim okvirima, međutim, može biti i prijatna i može se sama nametnuti, čime se zamagljuje razlika u odnosu na rekreaciju. Mnoge aktivnosti u zabavi su posao za jednu osobu a rekreacija za drugu. Vremenom, rekreativna aktivnost može postati posao, i obrnuto. Tako za muzičara sviranje nekog instrumenta može biti jedno vreme profesija, a drugo rekreacija.

Slično, može biti teško odvojiti obrazovanje od rekreacije kao u slučaju rekreativne matematike.[9]

Zdravlje i rekreacija uredi

Rekreacija ima mnoge zdravstvene prednosti i, shodno tome, terapijska rekreacija je razvijena da iskoristi ovaj efekat. Nacionalni savet za sertifikaciju terapeutske rekreacije (NCTRC) je nacionalno priznata organizacija za izdavanje akreditiv za profesiju terapeutske rekreacije. Profesionalci u oblasti terapeutske rekreacije koji su sertifikovani od strane NCTRC-a nazivaju se „sertifikovani specijalisti za terapeutsku rekreaciju“. Naziv radnog mesta „terapeut za rekreaciju“ je identifikovan u Pregledu zanimanja Ministarstva rada SAD. Ovakva terapija se primenjuje u rehabilitacionim, psihijatrijskim ustanovama za omladinu i odrasle, u nezi starih, invalidnih ili hroničnih bolesti. Rekreativna fizička aktivnost je važna za smanjenje gojaznosti i rizika od osteoporoze[10] i karcinoma, od koji je najznačajniji kod muškaraca rak debelog creva i prostate,[11] a kod žena rak dojke.[12] Međutim, ne smaljuju se svi maligniteti rekreacijom, jer je rekreacija na otvorenom povezana sa većim rizikom od melanoma.[11] Ekstremna avanturistička rekreacija prirodno je povezana sa opasnošću.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v Thomas S. Yukic. Fundamentals of Recreation, 2nd edition. Harpers & Row, 1970, Library of Congress 70-88646. str. 1f. 
  2. ^ Bruce C. Daniels (1995). Puritans at Play. Leisure and Recreation in Colonial New England. St. Martin's Press, New York. str. xi. ISBN 978-0-312-12500-4. 
  3. ^ „Online Etymology Dictionary”. 
  4. ^ Yurkic TS (1970) page 2
  5. ^ Claudia Wallis (1983-06-06), „Stress: Can We Cope?”, Time, Arhivirano iz originala 4. 1. 2007. g., Pristupljeno 31. 10. 2010 
  6. ^ a b McLean DD, Hurd AR, Rogers NB (2005). Kraus' Recreation and Leisure in Modern Society, 7th Edition. Jones and Bartlett. str. 1ff. ISBN 978-0-7637-0756-9. 
  7. ^ Universal Declaration of Human Rights, Article 24 (Text of Resolution), adopted by the United Nations General Assembly (A/RES/217, 10 December 1948 at Palais de Chaillot, Paris)
  8. ^ Yukic TS, 1970, page 3f
  9. ^ Kulkarni, D. Enjoying Math: Learning Problem Solving With KenKen Puzzles Arhivirano 2013-08-01 na sajtu Wayback Machine, A textbook for teaching with KenKen Puzzles.
  10. ^ Smith, E. L.; Raab, D. M. (1986). „Osteoporosis and physical activity”. Acta Medica Scandinavica. Supplementum. 711: 149—156. PMID 3535406. doi:10.1111/j.0954-6820.1986.tb08944.x. 
  11. ^ a b Parent, M.; Rousseau, M.; El-Zein, M.; Latreille, B.; Désy, M.; Siemiatycki, J. (2010). „Occupational and recreational physical activity during adult life and the risk of cancer among men”. Cancer Epidemiology. 35 (2): 151—159. PMID 21030330. doi:10.1016/j.canep.2010.09.004. 
  12. ^ Breslow, R. A.; Ballard-Barbash, R.; Munoz, K.; Graubard, B. I. (2001). „Long-term recreational physical activity and breast cancer in the National Health and Nutrition Examination Survey I epidemiologic follow-up study”. Cancer Epidemiology, Biomarkers & Prevention. 10 (7): 805—808. PMID 11440967. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi