Rečni rak (Astacus astacus) je životinjska vrsta klase rakova (Crustacea) koja pripada redu Decapoda. Rakovi su beskičmenjaci, a telo im je člankovito.[2]

Rečni rak
Astacus astacus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
A. astacus
Binomno ime
Astacus astacus
(Linnaeus, 1758)
Sinonimi

Astacus fluviatilis Fabricius, 1775
Cancer astacus Linnaeus, 1758

Karakteristike uredi

Dišu škrgama i površinom tela. Telo obrazuje 3 celine: glava (6 segmenata), grudi (8 segmenata) i trbuh (7 segmenata). U povoljnim uslovima mogu dostići težinu i do 300 grama.

Stanište uredi

Staništa vrste su jezera i jezerski ekosistemi, rečni ekosistemi, potoka i slatkovodna područja.

Rasprostranjenost uredi

Areal rečnog raka obuhvata veći broj država.

Prisutna je u sledećim državama: Francuska, Rusija, Švedska, Norveška, Poljska, Nemačka, Srbija, Grčka, Mađarska, Rumunija, Ukrajina, Finska, Danska, Bugarska, Crna Gora, Makedonija, Litvanija, Letonija, Slovenija, Češka, Estonija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Moldavija i Austrija. Veštački je uvedena u Švajcarskoj.[1]

Ishrana uredi

Slatkovodni rakovi se oduvek upotrebljavaju za ishranu. Kvalitet rakova se na tržištu ceni prema količini jestivog mesa. Ono se nalazi u velikim kleštima, mišićima abdomena i repa. Mužjaci su razvijeniji, imaju šira leđa i veća klešta, pa su zbog toga i traženiji. Moguće ih je gajiti za komercijalni izlov, u kontrolisanim uslovima za dostizanje konzumne veličine.[2]

Meso rakova je veoma ukusno, i predstavlja bogat izvor proteina, obiluje mineralnim sastojcima (naročito fosforom) i znatnim količinama vitamina (naročito A i D), bogato je bazičnim aminokiselinama, sadrži omega-3 masne kiseline, oko 0,17 mg na 100 grama mase. Meso se lako vari i ima malo vezivnog tkiva.[2]

Ugroženost uredi

Ova vrsta se smatra ranjivom u pogledu ugroženosti vrste od izumiranja.[1] Zaštićeni su zakonom, međunarodnim sporazumima i uredbom o zaštiti prirodnih retkosti. Lov na rečne rakove je dozvoljen samo u naučne i edukativne svrhe. Za rakove dužine ispod 9 cm lov je zabranjen. Lovostaj rakova je od 1. novembra do 31. maja.[2]

Reference uredi

  1. ^ a b v Edsman, L., Füreder, L., Gherardi, F. & Souty-Grosset, C. (2010). Astacus astacus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature.  Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
  2. ^ a b v g Bez gluten: „Slatkovodni rakovi“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. maj 2013), Franjo Pokos, pristup 4.7.2013

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi