Ризици у експлоатацији депонија индустријског отпада

Rizici u eksploataciji deponija industrijskog otpada obuhvataju neizvesnost i gubitak. Neizvesnost postoji kada se ne može sa sigurnošću znati ishod određenog događaja. Ukoliko sigurno znamo da će se gubitak dogoditi, tada rizik ne postoji.[1]

Rizik uredi

Rizik se može definisati kao:mogućnost gubitka, neizvesnost ili mogućnost bilo kog ishoda koji nije očekivan. Kada rizik postoji moraju postojati, bar dva moguća ishoda. Najmanje jedan od mogućih ishoda je nepoželjan. To može biti gubitak u smislu da je nešto što osoba poseduje izgubljeno, ili to može biti dobitak manji od mogućeg. Rizik je zapravo i kalkulisana prognoza moguće štete, odnsno u negativnom slučaju gubitka ili opasnosti. Stepen rizičnosti je funkcija verovatnoće i opasnosti od neke štete. Rizik je proizvod neizvesnosti budućih događaja i deo je svakog procesa i sistema. To je činjenica o kojoj svaka organizacija treba da vodi računa, jer neizvesnost budućih događaja može da utiče na bilo koju organizaciju, bez obzira na delatnost. Rizik, kao mogućnost da se istrpi šteta ili gubitak karakterišu tri faktora:verovatnoća da se šteta desi, vreme događaja i magnituda negativnog uticaja koja je rezultat događaja.

Procena rizika uredi

Procena rizika se vrši korišćenjem odgovarajućih matrica. Kod matrice se na apscisi nanosi procena posledica koje neki opasan događaj nosi, a na koordinati verovatnoća da do toga opasnost događaja uopšte dođe. Množenjem verovatnoće da do opasnog događaja dođe sa oćekivanim posledicama dolazi se do ozbiljnosti rizika. Verovatnoća da će do havarije doći klasifikovana je na sledeći način:

Havarija je moguća u svakom trenutku 4
Postoje ozbiljni skriveni poremećaji,ako se blagovremeno nešto ne preduzme doći će do havarije 3
Deponija je u dobrom stanju 2
Deponija je potpuno uređena i postoje svi uslovi za rad 1

Posledice su klasifikovane na sledeći način:

Ekstremne posledice 4
Visoke posledice 3
Ograničene posledice 2
Male posledice 1

Rizičnost kao osnov za klasifikaciju deponija uredi

Prema direktivi Evropske zajednice o upravljanju otpadom iz ekstraktivne industrije, deponije otpadnog materijala se svrstavaju u ili van kategorije A.U kategoriju A svrstavaju se deponije ako:

  • oštećenje ili neregularan rad, tj. rušenje brane mogu dovesti do značajnog incidenta, prema proceni rizika koja uzima u obzir faktore kao što su postojeća ili buduća veličina, lokacija ili uticaj na životnu sredinu, ili
  • ako se deponuje opasni otpad, ili
  • ako se otpad sastoji od supstanci koje su klasifikovane kao opasne.

Od 27 zemalja Evropske unije samo njih 7 ima lokalnu legislativu koja se bavi kategorisanjem deponija industrijskog otpada mineralnog porekla (Švedska,Finska,Velika Britanija,Španija,Austrija,Portugal,Slovačka) dok Grenland i Norveška nemaju posebnu klasifikaciju, ali klasifikuju deponije mineralnog otpada kroz izradu Studija uticaja na životnu sredinu. Sve druge države koriste opštu klasifikaciju otpada prema „Evropskom katalogu otpada”. Posle proboja jalovine na rudniku Aznakolar 1999. godine Španija je kompletirala svoju legislativu donošenjem zahteva za obezbeđenje sigurnosti u rudarskim aktivnostima u kojima je deponije rudničkog otpada klasifikovala na dva parametra:

  • u funkciji njihove veličine
  • u funkciji potencijalnih šteta koje mogu nastati usled rušenja ili nepravilnog rada

Kriterijumi za definisanje kategorija deponija

  • Kategorija A - mogu ozbiljno ugroziti okruženje ukoliko dođe do njihovog rušenja
  • Kategorija B - mogu prouzrokovati ozbiljnu štetu okruženju ili usloviti ljudske žrtve ukoliko se sruše
  • Kategorija C - mogu usloviti osrednju štetu okruženju i eventualno ugroziti živote ukoliko dođe do rušenja
  • Kategorija D - mogu prouzrokovati samo malo štetu ukoliko dođe do rušenja

Kategorija određuje koja isptivanja treba obaviti za dobijanje dozvole i za projektovanje, koji je faktor sigurnosti potrebno ostvariti, koji nivo planova za postupanje u hitnim slučajevima je potrebno pripremiti i koliki stepen materijalnog osiguranja je potrebno obezbediti.

Klasifikacija brana prema rizičnosti u Teksasu

Klasifikacija brana prema rizičnosti u Teksasu
kategorija rizičnosti ljudski gubici ekonomske posledice
niska ne očekuju se minimalne
značajna mogući, ali se ne očekuju znatne
visoka očekivani velike

Podela deponija na klase prema rizičnosti Rizičnost zavisi od položaja deponija u odnosu na naselja i industrijske objekte, reljefa terena, postojanja jezera, pouzdanosti stena u osnovi. Velika je rizičnost blizu naselja i industrijskih objekata, ako je reljef na koso gore, blizu jezera kao i nedovoljno pouzdanost stena. Deponije koje pregrađuju celu dolinu ili ili koje blokiraju ili značajno ometaju tečenje kroz prirodne kanale se svrstavaju u kategoriju veoma rizičnih bez obzira na visinu nasipa. Stepen rizičnosti iskorišćen je za klasifikaciju deponija industrijskog otpada zato što su deponije takvi objekti da se smatraju nestabilnim.Eksploatacija deponija svodi se na njihovo održavanje u stabilnom stanju.

Geotehnička i ekološka stabilnost uredi

Stabilnost se ovde posmatra dvostruko- kao geotehnička i kao ekološka stabilnost.Polazna je geotehnička stabilnost, a ekološka stabilnost čini njenu nadgradnju.Posledice geotehničke nestabilnosti mogu biti katastrofalne jer najava poremećaja je, obično, dugotrajna, ali rušenje je trenutno. Ekološka nestabilnost najčešće uznemirava i postepeno ugrožava okruženje(deponija polako raste u visinu i polako se prostorno širi, aerozagađenje nastaje samo kad duvaju vetrovi, zagađenje voda je postepeno).

Rizičnost eksploatacije uredi

Samo pri nestručnom radu verovatnoća nekog događaja se povećava, a saglasno mogućim posledicama, rizik po deponiju i okruženje može biti visok. Pored procene rizika od tehničkog poremećaja na deponiji potrebno je utvrditi i ekološki rizik po okruženje.On se bazira na uticaju deponije na okruženje: vodu,vazduh,zemljište,živa bića itd. Rizičnost eksploatacije neke deponije moguće je izraziti i numerički.Jedan od načina je kombinovanjem parametara geotehnike stabilnosti i posledica ukoliko bi došlo do havarije.[2] Opšta formula za nivo štete glasi: *R=P∤×∨* P∤ je verovatnoća je da će doći do havarije na nasipu, a računa se po obrascu: *P∤=1-∮(RI)

Reference uredi

  1. ^ Autori:Dinko. N Knežević, Slavko Torbica, Zlatko Rajković, Mirko Nedić, knjiga: ’’Odlaganje industrijskog otpada’’ izdata 2015. godine
  2. ^ Havarije