Rimska milja (lat. Milliare, milliarium o mille passuum) je antička merna jedinica za dužinu, koja se prvi put pojavila u starom Rimu. Rimsku milju koja je iznosila 1.479,5 metara, Rimljani su prvi u Evropi koristili, kao jedinicu mere za dužinu, kada su marširali svojom vojskom kroz Evropu, i jednom miljom određivali udaljenost od 1.000 dvokoraka (lat. milia passuum), odnosno 2.000 koraka, gde je dvokorak imao pet stopa.[1][2][3][4][5][6]

Na itineraru, kao što je ovaj na slici (Pojtingerova tabla), rastojanja između pojedinih naselja (stanica) u Rimskom carstvu, obeležavana su u rimskim miljama.

Ova milja je u odnosu na englesku mernu jedinicu za dužinu-milju, ekvivalentna dužini od 1.620 jardi (engl. Yard) ili 4.860 stopa (engl. foot, mn. feet.[1]

Svi važniji rimski putevi bili su ucrtavani u karte tzv itinerare, na kojim su rastojanja između pojedinih naselja (stanica) u Rimskom carstvu, obeležavana u rimskim miljama,[7] kao npr. na Pojtingerovoj tabli:

(lat. Tabula Peutingeriana, segm. VII): Municipio X Iovis Pago XII Idimo XVI Horrea Margi XVII Presidio Dasmini XV Praesidio Pompei XII Gramrianis XIII Naisso XXIIII Romesiana XXV Turrib(us).[1]

Takođe na svim važnijin rimskim putevima nalazili su se miljokazi (lat. milliarum, lapis), masivni cilindrični stubovi, najčešće od granita ili mermera, visine 2,4 m i prečnik do 50 cm, kako bi bili lako uočljivi, na kojima je rastojanje između pojedniha naselja označavano u rimskim miljama.[8]

„Prve pouzdane podatke o miljokazima na evropskom području nalazimo kod Plutarha. On navodi da je u rimskoj državi, na podsticaj Gaja Graha (154—121), ili 123. godine pre Hrista uveden miljokaz kao obavezni segment opreme svih javnih puteva, odnosno puteva za opštu upotrebu, koji su korišćeni i u vojne i u civilne svrhe.[1]

Merenje dužine na rimskim putevima uredi

 
Prikaz više mernih jedinica u nemačkom istorijskom udžbeniku iz 1848.

Rimljani su merenje dužine puteva na teritoriji Carstva obavljali uz pomoću posebnih (jednostavnih) instrumenata, koje su za tu namenu specijalno konstruisani, tzv. hodometara, koje je osmislio i sačinio Vitruvije.[1]

Hodometar je bio jednostavna maheanička sprave koje se sastoji od „menjačkog“ mehanizma sa jednim zubom, koji je bio pričvršćen za točak zaprežnih kola. Preko njega pokretan je veći točak, sa 399 kratkih i jednim dugačkim zubom. Kada bi tokom okretanja dugački zub udario u doboš sa rupama za kamenčiće, on bi se pokrenuo i obli kamenčić bi pao u metalnu činiju ispod doboša, što je označavalo da su kola prešla jednu rimsku milju.[1]

Konverzija rimske milje u metrički sistem uredi

Rimske jedinice Latinski naziv Stopa Ekvivalentno
Rimska stopa Pes, pedis (plural) 1 29,62 cm
Običan korak Gradus 2,5 74,05 cm
Dvokorak Passus 5 1,481 m
Stadion
(grčka merna jedinica jedinica)
Stadium 625 185,125 m
Rimska milja Mille Passus 5.000 1.481 m
Leuga
(rimska merna jedinica korišćena u nekim rimskim provincijama)
Leuga 7.500 2.221,5 m
Dlan Palma 0.0739 m
Unca Uncia 0.0245 m
Prst Digitus 0.01848 m

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b v g d đ V. Petrović, Dardanija u rimskim itinerarima, SANU, Balkanološki institut SANU, posebno izdanje 99 (2007), str 34-39
  2. ^ Heiberg, J. L.: Heronis Alexandrini. Vol. V, Heronis quae feruntur stereometrica et de mensuris. Teubner. (reprint 1972-75)
  3. ^ Herodot: Geschichte. Übersetzt von Walter Marg. Artemis Verlag, 1973
  4. ^ Lelgemann, D. (2001): Eratosthenes von Kyrene und die Messtechnik der alten Kulturen. Ein Essay. Chmielorz, Wiesbaden.
  5. ^ Petrie, F. (1934): Measures and weight. London
  6. ^ Antonio Blázquez y Delgado-Aguilera, La Milla romana. Boletín de la Real Academia de la Historia 34, 1899, pp. 25-52. [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. januar 2012), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  7. ^ Nuevo estudio del Itinerario de Antonino, 1892. BOLETÍN DE LA REAL ACADEMIA DE LA HISTORIA
  8. ^ Marian N .-De poinderibucs et mensuris. 1599, Toleti, pp. 140.

Spoljašnje veze uredi