Robert I od Drea (fr. Robert [1]; 1123 - 11. oktobar 1188) je bio sin francuskog kralja Luja VI [2] i njegove supruge Adelade od Maurene i mlađi brat kasnijeg francuskog kralja Luja VII [2].

Robert I od Drea
Lični podaci
Datum rođenja1123.
Datum smrti11. oktobar 1188.(1188-10-11) (64/65 god.)
Porodica
SupružnikAgnes de Bodmon, grofica Brena
PotomstvoRobert II od Drea, Filip od Drea, Adela od Drea, Aliks II od Drea, Henri de Dreux
RoditeljiLuj VI Debeli
Adelaida od Savoje
DinastijaDinastija Kapeta
Prethodnik-
NaslednikRobert II od Drea

Kao kraljev mlađi sin dobio je kao apanaž kraljevsku [3] grofoviju Dre [3] [2] [1].

Robert je bio učesnik Drugog krstaškog rata. Ovaj krstaški rat vodili su Robertov brat Luj i nemački kralj Konrad III [4] [5]. Rat je počeo 1147. godine [5]. Samo Robert i grof Flandrije su se pridružili Luju u pohodu, pa je Lujeva vojska bila mala. Vojska je išla kopnom kroz Vizantiju, do Male Azije [4].

Rezultati ekspedicije koja je preduzeta sa ogromnim utroškom snaga bili su vrlo žalosni. Krstaši su svojim pljačkanjem izazvali protiv sebe Vizantiju i izgubili su na putu veći deo svojih vojski [5]. Lujeva vojska je iz Nikeje počela nastupanje preko Male Azije. Turci su je napali u planinskim klancima, pri čemu je teško poražena. Ovo je primoralo kralja da odustane od kopnenog puta [4], pošto mu je postalo jasno da je suvozemni put preko Male Azije suviše naporan i opasan [5].

Vojska se spustila na obalu i ukrcala se sa kraljem, Robertom, ostalim vitezovima i delom pešadije u brodove za Antiohiju [6]. Kako nije bilo dovoljno brodova za sve, ostatku pešadije je naređeno da nastavi put kopnom [7] ostavivši ih sudbini na volju, pošto su ih riteri smatrali za teret koga se treba otresti. Taj ostatak vojske sačinjavala je seljačka masa iz krajeva koje je pogodila glad. Gotovo [5] svi seljaci su izginuli [7] [5].

Lujeva vojska je posle kratkog zadržavanja u Antiohiji, prešla u Jerusalim. Vladari su se sastali u Jerusalimu, gde su ih lokalni baroni ubedili da napadnu Damask, pošto su jerusalimski feudalci imali malo interesa za daleku Edesu. Ovaj plan bio je potpuno jalov. Vojska nije bila dovoljno velika da osvoji grad, pa je tek mogla da logoruje neko vreme sa jedne, a potom sa njegove druge strane, i naposletku odustane [7], posle nekoliko uzaludnih pokušaja osvajanja grada. Naposletku čak baroni Jerusalimske kraljevine, kojima je bilo zgodnije da žive u miru s Damaskom, ne samo da nisu pomagali kraljeve, već su na sve moguće načine kvarili njihove planove. Ne postigavši ništa oni su se neslavno vratili u Evropu [5]. Rat se završio 1149. godine [8].

Godine 1184. Robert se odrekao titule grofa od Drea u korist svog sina Roberta [2].

Umro je 11. oktobra 1188. godine.

Porodično stablo

uredi
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Rober II Pobožni
 
 
 
 
 
 
 
8. Anri I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Konstanca od Arla
 
 
 
 
 
 
 
4. Filip I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Jaroslav Mudri
 
 
 
 
 
 
 
9. Ana Kijevska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Ingegerd Olofsdoter
 
 
 
 
 
 
 
2. Luj VI Debeli
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Dirk III Holandski
 
 
 
 
 
 
 
10. Floris I Holandski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Othelendis od Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
5. Berta od Holandije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Bernard II, vojvoda Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
11. Gertruda od Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Eilika of Schweinfurt
 
 
 
 
 
 
 
1. Robert I od Drea
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Oton I Savojski
 
 
 
 
 
 
 
12. Amadeo II od Savoje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Adelaida od Suze
 
 
 
 
 
 
 
6. Humbert II od Savoje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Gerald, Count of Geneva
 
 
 
 
 
 
 
13. Joan of Geneva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Gisela of Geneva
 
 
 
 
 
 
 
3. Adelaida od Savoje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Reginald I, Count of Burgundy
 
 
 
 
 
 
 
14. Vilijam I od Burgundije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Alice of Normandy
 
 
 
 
 
 
 
7. Gizela od Burgundije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
15. Etiennete
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Izvori

uredi
  1. ^ a b Pejnter 1997, str. 587.
  2. ^ a b v g Pejnter 1997, str. 552.
  3. ^ a b Pejnter 1997, str. 293.
  4. ^ a b v Pejnter 1997, str. 245.
  5. ^ a b v g d đ e Udaljcov, Kosminski & Vajnštajn 1950, str. 208.
  6. ^ Pejnter 1997, str. 245-246.
  7. ^ a b v Pejnter 1997, str. 246.
  8. ^ Udaljcov, Kosminski & Vajnštajn 1950, str. 400.

Literatura

uredi
  • Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio. 
  • Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka II. Beograd. 

Spoljašnje veze

uredi