Rogača je naselje u opštini Sopot u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 953 stanovnika.

Rogača
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaSopot
Stanovništvo
 — 2011.Pad 953
Geografske karakteristike
Koordinate44° 27′ 26″ S; 20° 31′ 19″ I / 44.457333° S; 20.521833° I / 44.457333; 20.521833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Rogača na karti Srbije
Rogača
Rogača
Rogača na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11453
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Istorija uredi

Selo Rogača se nalazi jugozapadno od mesta Sopota. Rogača je starije naselje, ali pisani podaci o njoj postoje tek iz početka 18. veka. Na karti iz doba Austrijske vladavine (1718—1739. ) ovo je naselje zabeleženo pod imenom Rogomiz. U prvim desetinama 19. veka Rogača je ulazila u sastav Katićeve knežine i 1818. godine imala je 41 kuću, a 1822. godine, 46 kuća. Godine 1846. Rogača je pripadala turijskom srezu, imala je 59 kuća i bila je „glavno mesto sreza turijskog“. Po popisu iz 1921. godine Rogača je imala 231 kuću sa 1344 stanovnika.

Za najstarije porodice u selu smatraju se: Katići, potomci Janka Katića po ženskoj liniji, Pavići, Starčevići, Čekići, Milosavljevići, Antonijevići, Stojkovići, Jaranovići, Žujevići, Nikolići i Obradovići. Današnji potomci ovih ne znaju od kuda su njihovi preci doseljeni... (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Ovde se nalaze OŠ „Janko Katić” Rogača, Spomenik Kosmajskom partizanskom odredu i Nadgrobni spomenik vojvodi Pavlu Cukiću. Crkva sa kosturnicom je osvećena 20. oktobra 1935.[3]

Demografija uredi

U naselju Rogača živi 872 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,1 godina (43,6 kod muškaraca i 46,6 kod žena). U naselju ima 348 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,01.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 1.762
1953. 1.740
1961. 1.665
1971. 1.380
1981. 1.330
1991. 1.271 1.214
2002. 1.046 1.095
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[5]
Srbi
  
1.023 97,80%
Crnogorci
  
9 0,86%
Hrvati
  
2 0,19%
Rusini
  
1 0,09%
Rusi
  
1 0,09%
Romi
  
1 0,09%
Muslimani
  
1 0,09%
Mađari
  
1 0,09%
Makedonci
  
1 0,09%
nepoznato
  
1 0,09%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26 (dr. B. M. Drobnjaković. Kosamj) i iz „Letopisa“ opštine Rogače, Br.30.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935. godine Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ "Politika", 21. okt. 1935
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze uredi