Rosa Šebez
Rosa Šebez (Novo Selo — kanjon Kupreške rijeke kod naselja Pribeljci, 1942) za vrijeme Drugog svetskog rata brinula se o stotinu siročadi sa janjske i kupreške visoravni.[1]
Rosa Šebez | |
|---|---|
| Mesto rođenja | Novo Selo |
| Datum smrti | 1942. |
Biografija
urediRođena je u Novom Selu na srpskom Kupresu.[2] Pošto su ustaše za vrijeme Drugog svjetskog rata činile masovne pokolje i progone srpskog stanovništva, na području janjske i kupreške visoravni je ostalo mnogo siročadi.[1][2] Seljanka Rosa Šebez se krila u kanjonu Kupreške rijeke na kojoj je tada bilo 43 mlina (vodenice).[2] Skupila je stotinu preživjele siročadi i brinula se o njima godinu dana.[1] Djecu je hranila brašnom iz mlinova.[2] Kada su ustaše saznale da se zajedno sa djecom krije, ona je pobjegla u šumu.[1] U šumi se krila mjesecima, da bi na kraju umrla od gladi 1942.[1]
Spomenik
urediSindikalna podružnica gradskog pogona PDI „Janj“, gradilište Kupreška rijeka, je 1959. u znak sjećanja na Rosu Šebez podiglo spomenik u kanjonu Kupreške rijeke.[2] Spomenik je 1997. obnovio Milenko Milovac.[2]
| „ | UMRLA OD GLADI 1942. GOD.
OVAJ SPOMENIK PODIŽE SINDIKALNA PODRUŽNICA GRAD. POGONA PDI „Janj“ GRADILIŠTE KUPREŠKA RIJEKA 29. XI. 1959 |
” |
