Rudi Supek
Rudi Supek (Zagreb, 8. aprila 1913 — Zagreb, 2. januara 1993) je bio hrvatski filozof, sociolog, psiholog i član Praksis škole marksizma.
Rudi Supek | |
---|---|
Datum rođenja | 8. april 1913. |
Mesto rođenja | Zagreb, Austrougarska |
Datum smrti | 2. januar 1993.79 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, Hrvatska |
Biografija uredi
Diplomirao je filozofiju u Zagrebu. Studirao je kliničku psihologiju u Parizu, a u 1952. godine doktorirao je na Sorboni. Za vreme Drugog svetskog rata se pridružio francuskom pokretu otpora. Nemci su ga strpali u koncentracijski logor Buhenvald kod Veimara, jedini logor kojeg su logoraši sami oslobodili. Posle oslobođenja, Supek se vratio u Pariz da nastavi da živi i studira tamo. Godine 1948, posle Informbiroa Rezolucije protiv Josip Broz Titove Jugoslavije, vođa francuskih komunista -Maurice Torez je pitao Supeka, koji je bio član francuske Komunističke partije, da napadne titoizma. Supek je odbio da se povinuje i vratio se u Jugoslaviju. Međutim, on nije postao član Komunističke partije Jugoslavije. Bio je nosilac legije časti i pukovnik francuskog pokreta otpora. Radio je na Odseku za psihologiju Filozofskog fakluteta u Zagrebu i Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Supek je bio glavni urednik časopisa Pogledi (Vievpoints), koja je objavljena od 1952. do 1954. Godine 1963. je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu osnovao Odsek za sociologiju. Inicijator je i jedan od osnivača Korčulanske letnje škole. Od 1967. do 1973. godine urednik je časopisa Praksis, a utemeljio je i uređivao časopis Pogledi. Širok je spektar tema njegovih radova: od patopsihologije do antropološke, filozofijske i socijalnoekološke problematike. U 2004. godini, Hrvatsko sociološko društvo je osnovalo godišnju Rudi Supek nagradu za dostignuća u sociologiji u njegovu čast.
Lični život uredi
Krajnje ležeran, jednostavan u odevanju (nije podnosio odela s kravatom), nije voleo da se potpisuje titulama „doktor, profesor“. Nije voleo da ističe svoje knjige, istraživačke radove, članke i predavanja. Zanimljivo je da je autor više desetina knjiga sa simpatijama govorio o jednom svom kraćem radu „Razvitak estetske osjetljivosti kod deteta“. Odbijao je svaku pomisao o izuzetnoj ulozi sociologije u društvu. Sociologiju je smatrao složenom naukom koja mora biti svesna svojih granica i protivrečnosti. Nije se ustručavao da sociolozima preporuči Apolinerove stihove:
„Milost za nas koji se borimo uvek na granicama neograničenog i budućnosti,
milost za naše zablude,
milost za naše grehove“
Dela uredi
Supek je napisao mnogo knjiga i članaka u rasponu od sociologije do psihopatologije, antropologije, i filozofije. A njegovi glavni radovi su:
- "Egzistencijalizam i dekadencija" (1950)
- "Psihologija građanske lirike"
- "Sociologija i socijalizam" (1962)
- "Herbert Spencer i biologizam u sociologiji" (1965)
- "Ova jedina zemlja : idemo li u katastrofu ili u Treću revoluciju?"
- "Humanistička inteligencija i politika" (1969)
- "Društvene predrasude" (1973)
- "Učešće, radničkom kontrolom i Samoupravljanje" (1974)
- "Zanat sociologa" (1983)
- "Živjeti nakon historije" (1986)
- "Grad po mjeri čovjeka" (1987)
Izvori uredi
- Rudi Supek "Marks i revolucija"
- „Ratko R. Božović "In memoriam"” (PDF). Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. mart 2016)