Ruska matica u Banjoj Luci

Ruska matica je bila književna, kulturna i naučna institucija ruskog naroda, na teritoriji Kraljevine Jugoslavije, a osnovana je u Ljubljani 9. marta 1924. godine. Potreba nacionalne homogenizacije, prosvjećivanja, kao i izdavanja ruskih knjiga, bili su osnovni razlozi za formiranje ovakvog Društva. Ruska matica osnovana je kao kulturno društvo sa zadatkom da podupire razvoj nacionalne svijesti ruske emigracije, pruža pomoć pri obrazovanju svojih članova i da ruske emigrante povezuje na nacionalnoj i kulturnoj osnovi. Osnivačka skupština banjalučke podružnice Ruske matice održana je 4. novembra 1925.[1]

Ruska matica
Datum osnivanjanovembar 4, 1925.; pre 98 godina (1925-11-04)
Datum gašenjaapril 1945.; pre 79 godina (1945-04)
TipKulturna institucija
Lokacija Kraljevina Jugoslavija
SedišteBanja Luka
Službeni jeziciruski jezik
PredsednikVasilij Mihailovič Kaškarov
Vitalij Makarovič Ribkin

Osnivači uredi

Osnivači Ruske matice u Banjoj Luci bili su banjolučki Rusi i Srbi Vasilij Mihailovič Kaškarov, Ljubomir Dimitrijević, Vadim Petrovič Konstantinov, Ivan Grigorevič Novicki. Od 1929. Ruska matica djelovala je pod visokim pokroviteljstvom kralja Aleksandra. Uprava banjalučke podružnice Ruske matice posjetila je 28. avgusta 1928. prvog bana Vrbaske banovine Svetislava Tisu Milosavljevića, koji se tom prilikom primio pokroviteljstva nad njom.[2]

Istorijat uredi

U skladu sa statutarnim ovlašćenjem, Ruska matica je osnivala podružnice u svim većim mjestima u kojima su živjeli emigranti iz Rusije. Podružnice su sa centralom bile snažno i organizaciono povezane. Osnivačka skupština banjalučke podružnice Ruske matice održana je 4. novembra 1925. U aktu velikog župana Vrbaske oblasti, broj 2704 od 4. marta 1926. godine, stoji: Osnivanje sreskog odbora Udruženja Ruska matica primam na znanje, s tijem, da mi se dostavi jedan prepis pravila i iskaz članova odbora za moju arhivu. Članovi novoosnovane podružnice Ruske matice u Banjaluci bili su:[2]

  • Predsjednik: Vasilij Mihailovič Kaškarov
  • Potpredsjednik: Ljubomir Dimitrijević
  • Blagajnik: Vadim Petrovič Konstantinov
  • Tajnik: Ivan Grigorevič Novicki
  • Članovi odbora: Mićo Baslać, Savo Samardžija, Dušan Mačkić, Marina Popović, David Pavlišin, Milan Puhalo, Boris Severinovič Jakovljev, Vsevolod Aleksandrovič Lukaševič, Rafail Jeronimovič Arneri i Vladimir Andrejevič Pčeljnikov.

Nadzorni odbor:

  • Predsjednik: Aleksej Nikolajevič Judin
  • Sergej Vladimirovič Burskij
  • Članovi: Vladimir Fedorov Bogoslovski, Semen Ivanovič Družinjin, Georgij Vladimirov Sorokin.

Banjalučka podružnica Ruske matice jedna je od onih koje nisu prestale da djeluju sve do kraja Drugog svjetskog rata.[3] Pod ustaškom vladavinom rad Ruske matice je gotovo zamro i sveo se na djelovanje njene biblioteke. Komunističke vlasti nisu prema Ruskoj koloniji i Ruskoj matici bile nimalo blagonaklone. Ruska matica je žigosana kao profašistička i kontrarevolucionarna organizacija i raspuštena je. Predsjednik Ruske kolonije inž. Evgenij Vladimirovič Antonevič i predsjednik Ruske matice inž. Vitalij Makarovič Ribkin već krajem aprila 1945. našli su se pod udarom nove vlasti i u apsurdnim sudskim procesima osuđeni na dvogodišnje kazne strogog zatvora.[4]

Djelatnost uredi

Ruska matica organizovala je brojna predavanja domaćih emigranata i onih nastanjenih u inostranstvu. Sadržaji predavanja uglavnom su bili u neposrednoj vezi sa stručnim opredjeljenjima predavača, ali to nije bilo pravilo i često je akcenat stavljan na kulturne, nacionalne i literarne sadržaje. Mladima je posebno usađivana ljubav prema čitanju ruskih knjiga. Na literarnim večerima gostovali su književnici i pjesnici mladi su nastupali sa referatima na zadate literarne ili nacionalne teme, podsticani da čitaju i pišu na ruskom. Statutom Ruske matice bilo je uređeno i izdavanje udžbenika, priručnika, knjiga i periodičnih publikacija. S obzirom na hronično pomanjkanje udžbenika na ruskom, ovo je bio izuzetno značajan segment djelatnosti, a ogledao se u nabavci udžbenika za siromašne, angažovanju instruktora za manje uspješne učenike, plaćanju ispitnih taksa i drugim aktivnostima. Formiran je i zavidan vlastiti knjižni fond i redovno je, vlastitim sredstvima ili donacijama, dopunjavan novim naslovima. U čitaonicama su bili dostupni časopisi i druge publikacije iz ruskih evropskih emigrantskih centara, ali i beogradsko „Novoe vremja”, „Poslednje novosti”, „Vazrožddenie” i druge. Banjalučka podružnica Ruske matice organizovala je i kurseve ruskog jezika. Obično su, u zavisnosti od nivoa znanja polaznika, tečajevi organizovani u tri skupine. Dugotrajnost i posjećenost najbolja su potvrda opravdanosti njihovog organizovanja. Ruska matica je održavala najtješnje veze sa drugim ruskim emigrantskim organizacijama u zemlji i van nje, što je lako razumljivo jer je zbog malobrojnosti bilo sasvim uobičajeno da pojedinci budu članovi većeg broja organizacija. Sama Ruska matica uspostavila je čvrste veze sa srodnim, u prvom redu slovenskim maticama.[5]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Banjalučki Rusi”. Glas Srpske. Pristupljeno 31. 12. 2017. 
  2. ^ a b Mačkić, str. 5.
  3. ^ Mačkić, str. 7.
  4. ^ Mačkić, str. 8.
  5. ^ Mačkić, str. 6.

Literatura uredi

  • Mačkić, Zoran. Ustav Ruske matice u Banjaluci. Banja Luka. 

Spoljašnje veze uredi