Savez reformskih snaga Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu

Savez reformskih snaga Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu (SRSJ BiH) bio je ogranak političke partije Saveza reformskih snaga Jugoslavije, koji je zvanično registrovan 18. septembra 1990. godine u Sarajevu, njen predsjednik je postao dr Nenad Kecmanović.[1]

Organizacija uredi

Organizacija Saveza reformskih snaga Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu počivala je na ideji predsjednika Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića o ekonomskom spasenju posrnule Jugoslavije. Ova politička partija se trudila da djeluje kao tranziciona između starog i novog poretka. Naime, zalagala se za ekonomske reforme i demokratiju, što je bilo prihvatljivo sa određene tačke gledišta, međutim u samom startu nije uspijevala da se izbori sa tada gorućim nacionalnim pitanjem u Bosni i Hercegovini.[2]

Rukovodstvo i članstvo uredi

Republičko rukovodstvo Saveza reformskih snaga Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu, na čelu sa dr Nenadom Kecmanovićem, rektorom Sarajevskog univerziteta, koji je godinu dana ranije bio žrtva montirane špijunske afere, upotpunile su ličnosti javnog, intelektualnog, umjetničkog i medijskog života Sarajeva. Između ostalih, u rukovodstvu su bili istaknuti univerzitetski profesor dr Džemal Sokolović (na kratko predsjednik, a poslije potpredsjednik), već proslavljeni Emir Kusturica, scenarista, pjesnik i pisac Abdulah Sidran, kompozitor i frontmen Bijelog dugmeta Goran Bregović, dramski pisac Josip Pejaković, tadašnja televizijska zvijezda Nenad Janković (dr Nele Karajlić), reditelj Ademir Kenović, pjesnik Todor Dutina, ljekar i političar Dragan Kalinić, feministkinja Nada Ler-Sofronić, krajiški privrednici Milorad Dodik i Dževad Haznadar, ing. Tadej Mateljan (kao sekretar stranke) i drugi.[2]

Predizborna kampanja i izbori uredi

Glamurozni predizborni promotivni skupovi Saveza reformskih snaga Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu bili su masnovno posjećeni i zračili su optimizmom i uspjehom. Zbog ekonomske politike za koju su se zalagali u ovoj partiji su spas potražili i mnogi istaknuti komunistički kadrovi koji su bili u vlasti, i deskretno su je podržavali i pomagali. Međutim, entuzijazam rukovodstva je polako počeo da opada nakon izbora u Sloveniji i Hrvatskoj gdje su se suočili sa činjenicom da su trijumfovale nacionalne stranke. Parola „ekonosmke reforme i demokratije“ za koju su se zalagali jednostavno nije bila dovoljan odgovor na mnoga goruća pitanja koja su u tom periodu mučila Bosnu i Hercegovinu.[3]

Prvi višestranački izbori u Bosni i Hercegovini održani su 18. novembra 1990. godine. Politička partija Savez reformskih snaga Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu prešla je cenzus na ovim izborima sa osvojenih 13 mandata.[2]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Hronologija događaja na prostoru bivše SFRJ 1989-1995, Radni materijal Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica
  2. ^ a b v Antić Čedomir, Nenad Kecmanović, Istorija Republike Srpske, Beograd, 2015.
  3. ^ Republika Srpska u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, Republičkki centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Banja Luka, 2017

Literatura uredi

  • Antić Čedomir, Nenad Kecmanović, Istorija Republike Srpske, Beograd, 2015.
  • Republika Srpska u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, Republičkki centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Banja Luka, 2017.
  • Hronologija događaja na prostoru bivše SFRJ 1989-1995, Radni materijal Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica