Savo Miljanović
Savo Miljanović — Jaran (Lisičine, kod Podravske Slatine, 10. jun 1920 — Beograd, 10. septembar 1972), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i general-major JNA.
savo miljanović | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||
Datum rođenja | 10. jun 1920. | |||||
Mesto rođenja | Lisičine, kod P. Slatine, | |||||
Datum smrti | 10. septembar 1972.52 god.) ( | |||||
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFRJ | |||||
Profesija | vojno lice | |||||
Delovanje | ||||||
Član KPJ od | 1942. | |||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941 – 1972. | |||||
Čin | general-major | |||||
Odlikovanja |
|
Biografija
urediRođen je 10. juna 1920. godine u selu Lisičinama, kod Podravske Slatine. Pre Drugog svetskog rata se bavio zemljoradnjom.[1]
Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP) pristupio je 1941, a član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) je od 1942. godine. U Narodnooslobodilačku borbu stupio je 1942. godine i nalazio se na dužnostima:[1]
- komandanta Podravskog partizanskog odreda
- komandanta Istočne grupe NOP odreda Šestog slavonskog korpusa
- zamenika komandanta Dvanaeste slavonske divizije
- komandanta Osamnaeste slavonske udarne brigade
- komandanta Četrdesete divizije
Posle oslobođenja Jugoslavije, ostao je na službi u Jugoslovenskoj armiji. Završio je Višu vojnu akademiju i Ratnu školu JNA. U Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) obavljao je dužnosti: komandanta granične brigade, načelnika štaba divizije, načelnika odseka i odeljenja u armijskoj oblasti i nastavnika u Višoj vojnoj akademiji JNA.[1]
Umro je 10. septembra 1972. godine u Beogradu, i sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu. Njegov rođeni brat bio je Nikola Miljanović Karaula, narodni heroj.[1]
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa srebrnim vencem, Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem i Orden partizanske zvezde sa puškama.[1]
Reference
urediLiteratura
uredi- Vojna enciklopedija tom V. Beograd. 1973.