Sana je bila srednjovekovna bosanska župa u dolini reke Sane. Činila je zemlju Donji Kraji.

Istorija uredi

Do 13. veka župa Sana se ne pominje u istorijskim izvorima. Najstariji srednjovekovni dokument u kome se piše o ovim krajevima je povelja ugarskog kralja Bele IV (1235-1270) od 20. jula 1244. godine. Pored Usore i Soli, pominju se i ovi krajevi, za vreme vladavine Mateje Ninoslava. U ovoj povelji pominju se župe Sanska, Dubička, Mrenska i Vrbaska. One su činile zemlju Donji Kraji. Donji Kraji najpre zahvatali podrčje južnije od Sanskog Mosta, da bi se kasnije proširili na sever, na područje srednjeg toga Sane. Sanski župan (knez) Mihailo pominje se 1258. godine. Mihailo je 15. marta 1264. godine prodao zemlju "krala" opatiji topuskoj. Izvori govore o župi Sani i 1278. godine. Prema jednom dokumentu iz 30. marta 1304. godine, Donji Kraji su bili naseljeni patarenima zbog čega je došlo do sukoba između bana Mladena Šubića i Hrvatina Stjepanića. Sana je u crkvenom pogledu imala svoj distrikt vezan za zagrebačku biskupiju (1334. godine). U gradu Sani je 1328. godine izdata povelja. Kralj Ostoja (1398-1404/1412-1418), kao i vojvoda Hrvoje Vukčić, dolaze u Sanu 1404. godine. Kao jedan od svedoka povelje vojvode Hrvoja iz 1412. godine pominje se i Gašpar Dijanišević iz Sane. U ratovima bosanskog kralja i vlastele protiv ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog (1387-1437), župa Sana pada pod ugarsku vlast 1413. godine. On ju je osvojio od Hrvoja Vukčića i dodelio ju je na upravu blagajskim knezovima. Protiv Hrvoja je ustala i ostala bosanska vlastela te je on potražio pomoć Turaka Osmanlija. Žigmundova vojska teško je poražena 1415. godine u bici kod Doboja. Turci su iduće godine doprli do Stona i Hrasna u Hercegovini. Ipak, župa Sana ostala je u Žigmundovim rukama. Ugarski kralj spominje se u jednoj povelji izdatoj 1425. godine. Knez Sane, Juraj Mišljenović, spominje se u povelji od 12. avgusta 1434. godine. Sana je u narednom periodu bila poprište borbi Ugarsko-turskih ratova da bi 1499. godine konačno ušla u sastav Osmanskog carstva. Kamengrad postaje jedno od glavnih turskih uporišta. Kamengrad je postao sedište nahije koja je obuhvatala veliki deo sanske župe. Nakon ukidanja Bihaćkog sandžaka i reorganizacije Bosanskog pašaluka, Kamengrad postaje sedište novog kadiluka. Takav status imali su i Banja Luka, Jajce, Bihać i drugi veliki gradovi. Postojale su dve nahije Sana o čemu svedoče dva turska deftera. Kasnije je formirana Sanska kapetanija.

Izvori uredi