Saša Nikolić (Olovo, 3. januar 1975) srpski je književnik i vojvoda.[1] Dobitnik je više nagrada i odlikovanja. Autor je trinaest knjiga, pet u prozi i osam u epskoj poeziji, kao i dokumentarnog filma ''Одбрана села Дрецељ''. Od 1992 do 1996. godine bio je pripadnik Druge romanijske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske, učesnik je Odbrambeno-otadžbinskog rata. Borac prve kategorije. U odbrani svoga sela Drecelj kod Olova i Republike Srpske ranjen je dva puta.[1] Od 1996. godine zaposlen je u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske. Pripadnik je Žandarmerije Republike Srpske.[1] Predsjednik je Srpskog pravoslavnog udruženja Svetosavlje iz Pala. Član je Srpskog prosvjetno i kulturnog društva Prosvjeta iz Pala i Srpskog književnog društva Zavet Vidovdanu iz Beograda. Od 12. januara 2012. do 2. juna 2022. godine bio je predsjednik Crkvenog odbora crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Drecelju kod Olova.

Saša Nikolić
Saša Nikolić
Datum rođenja(1975-01-03)3. januar 1975.(49 god.)
Mesto rođenjaOlovoSFR Jugoslavija

Biografija

uredi

Rođen je od oca Ljubomira - Ljupka Nikolića iz sela Drecelj, opština Olovo i majke Nevenke, rođene Vasković iz sela Žeravice, opština Han Pijesak. Najstariji je praunuk (po muškoj liniji) dreceljskog kneza Vase Nikolića. Odrastao je u svome selu Drecelj kod Olova gdje je i završio Osnovnu četverogodišnju školu. Osmogodišnju školu završio je u Olovskim Lukama, a srednju mašinbravar u Olovu 1992. godine. Iz školskih klupa sa sedamnaest godina maloljetan je dobrovoljno pristupio u Vojsku Republike Srpske braneći svoje selo Drecelj. U cilju zaštite srpskog naroda i svog sela na svoj sedamnaesti rođendan okupio je odabranu omladinu sela Drecelj i formirao DČO. Zadivljen hrabrošću svojih saboraca počeo je da piše epsku poeziju sa ciljem da opiše značajne bitke i da ostavi pisane tragove o borbi srpskog naroda. Zbog izuzetne hrabrosti dokazane u bitkama za odbranu svoga sela, 5. februara 1994. godine imenovan je za komandira odjeljenja. Za izuzetnu hrabrost, požrtvovanost i zasluge u komandovanju vojskom u ratu dana 13. marta 1994. godine u selu Dugandžići, u prostorijama srpske opštine Olovo unaprećen je u počasni čin vojvode po članu 16. Zakona o Vojsci Republike Srpske. Dana 29. maja i 20. oktobra ratne 1994. godine braneći svoje selo Drecelj i otadžbinu Republiku Srpsku dva puta je ranjen i tom prilikom zadobio devet rana. U proljeće ratne 1995. godine imenovan je za komandira Prvog voda, Dreceljske čete, Olovskg bataljona, Druge romanijske motorizoivane brigade Vojske Republike Srpske. Dejtonskim mirovnim sporazumom selo Drecelj, kao i cijela srpska opština Olovo izdvojena je iz Republike Srpske i pripojena Federaciji BiH, zbog čega su Srbi sa prostora ove opštine do 12. januara 1996. godine morali da napuste svoja vijekovna ognjišta. Po izlasku Srba iz svojih sela, srpske opštine Olovo muslimani su po Drecelju porušili sve kuće i prateće objekte. Tokom 1996. godine na Policijskoj akademiji u Banjaluci završio je policijski kurs i raspoređen u Policijsku stanicu Pale u kojoj je radio do 2016. godine. Godine, 2016. prelazi u Jedinicu za podršku Pale, koja je 2019. godine transformisana u elitne jedinice žandarmerije Republike Srpske. Odmah po formiranju Žandarmerije kao pripadnik I klase Žandarmerije tokom 2019. godine završio je osnovnu i naprednu obuku Žandarmerije Republike Srpske. Nakon više puta preseljavanja iz jednog u drugo mjesto tokom 2004. godine u Palama je izgradio porodičnu kuću.

Pišući prozu i poeziju u mirnodobsko vrijeme brani svoj srpski narod pisanom riječu, na taj način što piše istinite istorijske činjenice borbe za opstanak srpskog naroda na prostoru Balkana. U posljeratnom periodu završio je srednju ekonomsku školu i pravni fakultet. Na Spasovdan, 2. juna 2011. godine obnovio je krsnu slavu sela Drecelj Spasovdan, gdje je po privi put okupio narod u porušenom selu. Na prvom posljeratnom Spasovdanskom saboru okupljeni vjernici su se dogovorili da obnove kapelu koja je kao i sve kuće u selu porušena tokom 1996 i 1997. godine. U razgovoru sa vladikom Vasilijem Kačavendom isti im je dao blagoslov i odobrenje da umjesto kapele grade crkvu. U Sokocu, 12. januara 2012. godine Saša Nikolić je izabran za predsjednika Građevinskog crkvenog odbora. Tokom 2012. godine organizovao je izgradnju crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Drecelju, koju su 2015. godine osvještala dvojica vladika Hrizostom Jević i Longin Krčo.

Kao diplomirani pravnik od 2015. godine uz blagoslov, odobrenje i punomoć nadležnog episkopa Hrizostoma uspješno zastupa na sudu Srpsku pravoslavnu crkvu, Crkvenu opštinu Olovo. Povodom 800 godina od autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve na Savindan 27. januara 2019. godine sa visokoobrazovanom omladinom u Palama osnovao je Srpsko pravoslavno udruženje Svetosavlje u cilju zaštite interesa srpskog naroda i vjere pravoslavne u okviru opšte misije ujedinjenja svih Srba, radi zajedničke borbe za očuvanje vjere, porodice, književnosti, istorije, kulture, običaja, tradicije i drugih vrijednosti srpskog naroda. Na osnivačkoj skupštini u Palama 27. januara 2019. godine izabran je za predsjednika Srpskog pravoslavnog udruženja Svetosavlje. Do sada je organizovao više kulturnih manifestacija kao i promocija svojih knjiga, a u cilju očuvanja srpske istorije, kulture i književnosti. Dana 11. oktobra 2020. godine u Kulturnom centru Pale potpisao je memorandum o zajedničkoj saradnji sa trojicom predsjednika udruženja iz Srbije i to sa sledećim udruženjima: Organizacija za saradnju Srba iz Srbije i dijaspore iz Šapca, Udruženjem Cerski marš iz Šapca i Udruženjem Miloš S. Milojević iz Crne Bare kod Bogatića. Nakon potpisivanja memoranduma sa predstavnicima pomenutih udruženja učestvovao je širom Srbije na mnogim manifestacijama koja njeguju tradiciju oslobodilačkih i odbrambenih ratova tokom 20. vijeka. Borac je protiv bijele kuge u cilju opstanka srpskog naroda zalaže se za pronatalitetnu politiku i rađanje djece. Kao otac četvoro djece jedan je od osnivača Udruženja sa četvoro i više djece Pale 4+ i predsjednik Upravnog odbora navedenog Udruženja u Palama.

Lični život

uredi

Saša Nikolić sa suprugom Goricom Nikolić, rođenom Pavlović iz Rudog ima četvoro djece kćerke Nevenu (2007) i Mariju (2012) i sinove Vasilija (2008) i Đorđa (2010). Živi i radi u Palama.[2]

Titule i priznanja

Saša Nikolić je plemićke krvi, po muškoj liniji najstariji je praunuk kneza Vase (Vukana) Nikolića (1892-1994). Plemićka titula knez u porodici Nikolić se prenosila sa oca na sina od 11. vijeka do dolaska komunista 1945. godine. Po milosti Božijoj, o Markovdanu 8. maja 2022. godine u crkvi Svetog proroka Ilije u selu Ba, opština Ljig, za izuzetnu hrabrost, požrtvovanost i zasluge u komandovanju vojskom u ratu i doprinos u odbrani Srpstva i Ravnogorstva uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve Saša Nikolić je dobio titulu vojvode i imenovan u vojvodu paljanskog. Titulu vojvode je dobio po Ukazu kraljevskog kapetana Mila Rakočevića vojvode moračkog. Jednoglasnom odlukom Vojvodskog savjeta URP-a. U pomenutoj crkvi pred svetim Oltarom je miropomazan od nadležnog sveštenika Marka Milovanovića. Tako je po volji Božijoj nakon skoro 8 decenija u porodicu Nikolić vraćena plemićka titulu.

Nagrade i odlikovanja

uredi
  • Za izuzetnu profesionalnost, hrabrost, pravovremenost i požrtvovanost pohvaljen je od načelnika CJB Istočno Sarajevo, MUP-a Republike Srpske depešom broj: 11-01.487/11 od 31. 10. 2011. godine.
  • Od Turističke orGanizacije grada Istočno Sarajevo na Jahorini, dana 3.12.2011. godine dobio je prestižno priznanje „Srebrena pahuljica“ i proglašen je najboljim policajcem za doprinos bezbjednosti turista u 2011. godini.
  • Za nesebičnu ljubav i bezrezervnu duhovnu i materijalnu pomoć prilikom izgradnje Hrama Vaznesenja Gospodnjeg u Drecelju, u opštini Olovo, odlikovan je od pravoslavnog episkopa zvorničko-tuzlanskog Hrizostoma „Arhijerejskom pohvalnicom“ broj: 1451-1/15 od 21. 5. 2015. godine.
  • Od Udruženja srpskih književnika Slovenije dobio je diplomu sa srebrenom plaketom SSDS u godišnjoj akciji „Zlatno pero Ljubljana 2017“ i srebreni orden za knjigu – zbirku pjesama „Pravoslavlje“.
  • Na 5. međunarodnom takmičenju u Ljubljani 2017. godine „Zlatne gusle Ljubljana 2017“ za postignuto treće takmičarsko mjesto za epsku pjesmu „Republika Srpska“, objavljenu u knjizi „Pravoslavlje“ od Saveza srpske dijaspore Slovenije dobio je bronzani orden i povelju sa bronzanom medaljom, kao talentovani epski pjesnik, najbolji od najboljih.
  • Na 8. međunarodnom pjesničkom takmičenju „Pjesnikova duša’’ 2017/2018 u Ljubljani, 2018. godine sa pjesmom „Voljeli se ludo’’ osvojio je prvo takmičarsko mjesto za koje je od Udruženja srpskih književnika Slovenije u Ljubljani dobio povelju i novčanu nagradu sa zlatnim ordenom i medaljom.
  • Na 6. međunarodnom takmičenju ‘’Zlatne gusle Ljubljana 2018’’ za postignuto drugo takmičarsko mjesto za epsku pjesmu „Dan Republike Srpske’’, objavljenu u knjizi – zbirci pjesama „Na braniku otadžbine’’ od Saveza srpske dijaspore Slovenije dobio je povelju, srebreni orden i medalju.
  • U Beogradu 2018. godine od Srpskog književnog društva „Zavet Vidovdanu’’ dobio je plaketu za sedam objavljenih knjiga za sedam godina.[3]
  • U Beogradu na Božić 2020. godine od Srpskog književnog društva „Zavet Vidovdanu’’, dobio je plaketu za učešće sa svojim pjesmama u pet zbornika poezije.
  • U Beogradu na Mitrovdan, 8. novembra 2020. godine od Udruženja veterana posebnih jedinica policije Srbije kao istaknuti književnik, učesnik odbrambeno-otadžbinskog rata 1992-1995 godine i pripadnik elitne policijske Jedinice žandarmerije Republike Srpske, dobitnik je replike ratne zastave posebnih jedinica policije Srbije.
  • U Gornjim Smrtićima, opština Prnjavor, 16. jula 2022. godine od Odbora za izgradnju spomenika pripadnicima JVuO u Gornjim Smrtićima i URP dobio je Specijalno priznanje (plaketu) za doprinos u izgradnji ovog spomen obilježja i za doprinos i vjernost Srpskom rodu..

Istorijske knjige

uredi
  • Srbi – Drecelj i Dreceljani (2012),
  • Crkva u Drecelju (2015),
  • Orlovi lavljeg srca (2017), (2019) i (2020),
  • Album srpskih boraca sa olovskog ratišta (2022).
  • Jedinica žandarmerije Pale

Zbirke epske poezije

  • Život u pjesmi (2013),
  • Paljanska policija (2016),
  • Pravoslavlje (2017),
  • Uspješni ljudi (2018),
  • Na braniku otadžbine (2018),
  • Žandarmerija (2019),
  • Svetosavlje (2020),[4]
  • Za krst časni i slobodu zlatnu (2021).

Poezija

uredi

Pored trinaest objavljenih knjiga pjesme Saše Nikolića su zastupljene i u zbornicima poezije sa drugim pjesnicima i to sledeće zbirke pjesama – zbornici poezije:

  • Tragovi slobode (2000),
  • Zbornik poezije u slavu Hristovog rođenja (2018),
  • Vidovdanskii zbornik poezije – Pesnički zavet Vidovdanu 4, (2018),
  • Božićni zbornik poezije – Vaistinu se Hristos rodi (2019),
  • Vidovdanski zbornik poezije – Rane pesmom vidane 5, (2019),
  • Božićni zbornik poezije – Vekovi Hristove svetlosti (2020),
  • Vidovdanski zbornik poezije – Rane pesmom vidane 6, (2020),
Zbirka pjesama "Svetosavlje"
uredi

Zbirka pjesama"Svetosavlje" nastala je u godini obilježavanja osam vijekova samostalnosti Srpske pravoslavne crkve,te predstavlja svojevrsan doprinos ovog pjesnika očuvanju pravoslavlja i svetosavlja. Pjesnik ima izuzetno izraženu nacionalnu svijest,usmjerava čitaoca da slijedi staze Svetog Save i Svetog Simeona Mirotičivog, staze vjere, ljubavi , skromnosti i smirenosti. Pjesnik pjeva o istoriji Srpske pravoslavne crkve, o manastirima i o krsnim slavama, vjerskim praznicima ali i o sopstvenoj borbi za dobrobit crkve i naroda.

Reference

uredi
  1. ^ a b v „Promocija knjige "Orlovi lavljeg srca" Saše Nikolića”. Katera. Pristupljeno 20. 1. 2022. 
  2. ^ Nikolić, Saša (2020). Svetosavlje. Rogatica: Srpski književni klub. ISBN 978-99976-714-3-1. 
  3. ^ Nikolić, Saša (2018). Na braniku otadžbine. Rogatica: Udruženje za informativno-kulturnu djelatnost "Sveti Sava". ISBN 978-99938-94-40-7. 
  4. ^ „Saša Nikolić - pjesnik svetosavlja”. 28. 7. 2020.