Svetolik Pašćan- Kojanov (Petrovaradin, 8. mart 1892Beograd, 16. jun 1971[1]) bio je srpski muzičar, kompozitor, profesor i istraživač.

Svetolik Pašćan
Lični podaci
Datum rođenja(1892-03-08)8. mart 1892.
Mesto rođenjaPetrovaradin, Austrougarska
Datum smrti16. jun 1971.(1971-06-16) (79 god.)
Mesto smrtiBeograd, Jugoslavija

Biografija uredi

Rođen je u porodici koja je sa materine strane imala nekoliko kulturnih radnika. Deda, Georgije Stefanović – Kojanov, književnik, bio je jedan od osnivača Matice srpske, njegov brat Marko se bavio ikonografijom, dok mu se kći Sofija Stefanović –Lučić, baš kao i sin Vladan, bave pesništvom. 1898. godine, Pašćanova porodica se preseljava u Zagreb. U tom gradu je Svetolik dobio opšte školsko obrazovanje, a tokom šest i po godina pohađa i Konzervatorij. Violinu uči kod čuvenog Vaclava Humla[1], kompozicione predmete kod Cirila Juneka[2][mrtva veza] i FranjeDugana[3][mrtva veza], a dirigovanje kod Lotke. 1909. osniva i diriguje Horom srpske omladine "Privrednik", a od 1910. do 1914. i Horom srpskog srednjoškolskog muzičkog udruženja u Zagrebu. 1910. Pašćan je već tesno povezan sa nacionalnim omladinskim pokretom (Jukić, Cesarec i dr.) i izdaje "Biblioteku narodnog rada" , koja je bila revolucionarno-propagandnog karaktera. Ova delatnost mu donosi hapšenje i osuđivanje na dve godine robije u Lepoglavi. Ali i dve godine rada sa horom robijaša – 56 krasnih glasova. Po izlasku ga čeka internacija u raznim mestima Mađarske.

U Novom Sadu se nastanjuje na Ribljoj pijaci, kod Julke, supruge tada već pokojnog Ise Bajića. Tokom svog boravka u Novom Sadu, Pašćan sređuje Bajićevu zaostavštinu, a 1917. se ponovo vraća u Zagreb, gde ne želeći da moli bečki dvor da mu vrati oduzeta građanska prava (bez kojih nije mogao dobiti odgovarajuće zaposlenje), otvara atelje za gradnju gudačkih instrumenata, a posebnu pažnju posvećuje problemu violine.

Dirigentski rad uredi

Više od 40 godina rada na ovom području dalo je kao rezultat delo "Istorijski razvoj gudačkih instrumenata" u izdanju SANU, te dragocena otkrića u vezi sa konstrukcijom violina i sastavom laka koji su upotrebljavali stari italijanski graditelji violina. Za vreme ovog boravka u Zagrebu do 1922. godine, diriguje horovima :

  • Srpskog pevačkog društva,
  • Akademskog društva „Balkan“,
  • „Jednakost“,
  • „Sloga“,
  • Horom željezničara,
  • horom „Mokranjac“,
  • „Zmaj“,
  • „Sokolskim horom“,
  • a radi i kao drugi dirigent u "Lisinskom".

Preseljava se opet u Novi Sad, gde postaje dirigent „Muzičkog Društva“ do 1936. .

Za ime Svetolika Pašćana je vezan postanak :

  • ŽMD (ženskog muzičkog društva - koje vodi od 1922. do rata, i koje je postalo prvak Južnoslovenskog Pevačkog Saveza)
  • muškog hora „Davor“ 1927. - 1930.
  • Akademski muški hor (osnovan 1933. a 1937. odneo prvu nagradu na internacionalnom takmičenju horova u Budimpešti, te prvu nagradu na takmičenju pevačke župe „Bajić"),
  • učestvuje u osnivanju Novosadske filharmonije i
  • Novosadskog gudačkog kvarteta u periodu do 1940. godine, kada je bio premešten za muzičkog referenta u Ministarstvo prosvete u Beograd.

Pašćan je bio :

Opus uredi

  • Muzičke kompozicije do 1941. godine
    • Tamna noć
    • Otkud tebi bela bulo
    • Čik curo poljubime
    • Jadri brode
    • Čolovik sije žito
    • Malo ja, malo ti
    • Svadile se babe i devojke
    • Cigansko kolo
  • Za orkestar
    • Svečani marš 1936.
    • Simfoniski marš 1940.
  • Za hor i orkestar
    • Iže heruvimi
    • Svjat - za dva mešovita hora i orkestar
  • Za veliki orkestar
    • Skerco
  • Muzikološka dela
    • Istorijsi razvoj gudačkih instrumenata - SANU 1956.
    • Horsko dirigovanje I knjiga
    • Škola horskog pevanja

Odlikovanja uredi

Reference uredi

  1. ^ RTS: Vremeplov za 8. mart, Pristupljeno 24. 4. 2013.

Literatura uredi