Svetski kup u biatlonu

Svetski kup u biatlonu je niz takmičenja u biatlonu, koje se organizuje u zimskom periodu u organizaciji Međunarodne biatlonske organizacije (IBU). Prvo zvanično takmičenje održano je u konkurenciji muškaraca 1977. a u ženskoj 1987.[1] Pored vrednovanja u ukupnom plasmanu od 1998. godine vode se rezultati i određuju pobednici u pojedinim disciplinama, kao i u Kupu nacija, tabeli sa zbirom svih bodova po nacionalnim biatlonskim savezima.

Organizacija

uredi

Svetski kup se sastoji od devet takmičenja, na kojima se održavaju trke u najmanje dve, obično tri discipline. U sezoni se prosečno održavaju 22 pojedinačne i 4 trke štafeta. Tim takmičenjima se dodaju i rezultati sa takmičenja na Zimskim olimpijskim igrama, kao i na Svetskim prvenstvima u biatlonu. Za razliku od takmičenja u alpskom i nordijskom skijanju, koja organizuje Međunarodna skijaška federacija (FIS), biatlonska takmičenja na olimpijskim igrama i svetskim prvenstvima se vrednuju za ukupan plasman u Svetskom kupu. U poređenju sa prvim godinama kupa, broj takmičenja se postepeno povećavao, sve do sezone 2008/09, kada je u kalendaru bilo 10 takmičenja, nakon čega je IBU, zbog protesta trenera, broj smanjio na trenutnih devet.

Kvalifikacioni kriterijum

uredi

Za učešće u pojedinačnim disciplinama i štafetama u Svetskom kupu, te na svetskim prvenstvima i olimpijskim igrama, potrebno je ostvariti određene kvalifikacione kriterijume, koji se odnose na tekuću i proteklu sezonu Kupa. Biatlonac stiče pravo učešća u kupu ukoliko u pojedinačnoj trci na Evropskom kupu ili Evropskom prvenstvu, postigne vreme, koje prosečno vreme trojice prvoplasiranih, ne prelazi više od 20% ili alternativno, ako se biatlonac na juniorskom prvenstvu plasirao u prvoj polovini tabele.

Za prava nastupa u tekućoj sezoni, svaki biatlonac mora u takmičenjima Kupa, u pojedinačnoj konkurenciji ostvariti vreme, koje nije veće od 20% od prosečnog vremena trojice prvoplasiranih. U ženskoj konkurenciji ova je granica 25%. Izuzetno, a na zahtev nacionalnog biatlonskog saveza, u slučajevima kada je npr. biatlonac ozleđen, ili je biatlonka trudna, može se dodeliti pravo nastupa nekom drugom biatloncu, da bi se ispunila maksimalna kvota u broju biatlonaca u pojedinoj trci.

Startna mesta

uredi

Svakom biatlonskom nacionalnom savezu, na prvom takmičenju u sezoni u disciplinama sprint i pojedinačne trke, pripadaju dva mesta, dok po tri mesta dobijaju 22 najbolja saveza po rezultatima iz prošle sezone. Osim toga svaki savez može prijaviti onaj broj biatlonaca, koji su u protekloj sezoni bila među prvih 50 na listi Svetskog kupa. Pri tome ne ne mogu se prekoračiti sledeća ograničenja:

Maksimalan broj učesnika po nacionalnom savezu
Plasman u Kupu nacija 1–5 6–10 11–15 16–20 21–25 26–30
Broj startinih mesta 6 5 4 3 2 1

Od sezone 2007/08, uporedo sa bodovanjem takmičara u Svetskom kupu, razvijen je dodatni bodovni sistem, sa ciljem određivanja i ograničavanja učesnika u takmičenjima Kupa. Po tom se modelu u disciplinama sprint, potera i pojedinačna trka dodeljuju IBU bodovi po slledećim kriterijumima:

Poslednji takmičar dobija 1 bod, predposlednji 2 itd. sve do devetog mesta, svaki takmičar dobija bod više od prethodnog. Između devetog i petog mesta dva boda više, plasman na četvrto mesto se boduje sa 3 boda više nego peto, a razlika između četvrtog i trećeg mjesta je 5 bodova, te 6 bodova između trećeplasiranog, drugog i pobpednika.

Na osnovu ovih rezultata prvog takmičenja, na drugom i trećem takmičenju, samo prvih 90 takmičara, na osnovu zbira IBU bodova imaju pravo nastupa. Preostali takmičari prelaze u takmičenje Evropskog kupa, u kojem se bodovi računaju po istim bodovnom sistemu.

Prvih 85 takmičara nakon tri takmičenja imaju automatski pravo nastupa u takmičenjima u januaru, a njima se pridružuju 8 najboljih iz Evropskog kupa, ukoliko ograničenja o maksimalnom broju takmičara po nacionalnim savezima nisu prekoračena.

Posle šestog takmičenja pravo nastupa na daljim takmičenjima ima samo 80 najboljih. Tri najbolje plasirana biatlonca iz Evropskog kupa stiču pravo na start i ne podležu limitu nacionalnih saveza. Takmičari od četvrtog do desetog mesta mogu nastupiti u trkama, ali maksimalno jedan po nacionalnom savezu, ali samo ako broj učesnika ne prelazi limit nacionalnog saveza i ukoliko oni ne pripadaju nekima od tri prvoplasirana saveza.

Za učestvovanje u dusciplini potera, pravo nastupa imaju 60 najboljih iz prošle kvalifikacijske trke sprinta ili pojedinačne trke.

U trkama masovnog starta pravo nastupa ostvaruje prvih 25 sa rang liste Svetskog kupa, i pet najboljih sa prošlih trka održanih na tom takmičenju. Kod odustajanja, kvota od 30 takmičara se popunjava na osnovu rang liste Svetskog kupa.

U štafetnim trkama pravo učešća ima30 nacionalnih saveza, po plasmanu u Kupu nacija iz protekle sezone.

Bodovanje

uredi

Sistem bodovanja u trkama Svetskog kupa, određuje plasman u pojedinim disciplima u ženskoj i muškoj konkurenciji. Za razliku od takmičenja koje organizuje FIS u alpskom i nordijskom skijanju, sistem bodovanja IBU je prilagođen i podoban za takmičare, koji kontinuirano osvajaju bodove, te podstiče takmičare na učestvovanje u Svetskom kupu. Tako na primjer, jedan biatlonac, koji od ukupno deset trka pobedi u pet, a u 5 ostalih izostane, u odnosu na drugoga, koji je u svih deset trka osvojio 10 mesto, može imati slabiji plasman na rang listi (300 u odnosu na 310) - dok bi po sistemu FIS-a imao gotovo dvostruko više bodova nego skijaš, koji je učestvovao u svih deset takmičenja (500 osvojenih bodova za 5 pobeda u odnosu na 260 bodova).

Po ugledu na biciklističke trke Tur de Fransa, u Svetskom kupu postoje žuta i crvena majica, koje se dodjeljuju za vodećeg u pojedinoj disciplini, odnosno za vodećeg u svetskom kupu. Osim ovih, postoji i žuto-crvena kombinacija, koju u trci nosi biatlonac, koji je vodeći u ukupnom plasmanu i u nastupajućoj disciplini. Na kraju takmičenja, biatonci dobijaju male ili velike kristalne globuse, za pobjedu u pojedinoj disciplini ili za pobjedu u ukupno plasmanu.

Takmičenja na Svetskim prvenstvima i na olimpijskim igrama se takođe boduju po istom principu, mada sa pojedinim izuzecima, kada trke nisu bodovane:

Način bodovanja

uredi
Podela bodova od sezone Svetskog kupa 2008/09.
Plasman 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
Bodovi 60 54 48 43 40 38 36 34 32 31 30 29 28 27 26 25 24 23 22 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1
Podela bodova od sezone Svetskog kupa 2014/15. u disciplini masovni start[2]
Plasman 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Bodovi 60 54 48 43 40 38 36 34 32 31 30 29 28 27 26 25 24 23 22 21 20 18 16 14 12 10 8 6 4 2
Podela bodova od sezone Svetskog kupa 2000/201. do 2007/08.
Plasman 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Bodovi 50 46 43 40 37 34 32 30 28 26 24 22 20 18 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1
Podela bodova do sezone Svetskog kupa 2000/01.
Plasman 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25
Bodovi 30 26 24 22 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1

Poništavanje bodova

uredi

Specifičnost obračuna bodova u Svetskom kupu je poništavanje najslabijih rezultata. Na kraju sezone, se tri najslabija rezultata svakog biatlonca poništavaju, te sa nakon toga određuje rang lista Kupa. U plasmanu po disciplinama, u kojima su bila samo četiri takmičenja, briše se samo jedan najniži plasman. Ovaj način računanja plasmana u pravilu, ne menja plasman na listi, jer se obično brišu rezultati trke, koju je biatlonac propustio ili dobio vrlo mali broj bodova. Međutim, ako biatlonac nije u manje od tri trke osvojio ni jedan bod, postoji mogućnost da se konačni plasman pokvari, jer se onda briše jedan plasman. Kako je gubitak plasmana direkno vezan za prihode biatlonaca, ova metoda je diskutabilna i nije od svih takmičara prihvaćena kao pozitivna.

Tako je, na primer, u sezoni 2004/05. norveški biatlonac Ole Ejnar Bjerndalen, dobrovoljno odustao od nastupa u 7 trka, dok je njegov direktni protivnik Nemac Sven Fišer, po ovom pravilu izgubio 17 bodova, što je omogućilo Bjerndalen da osvoji Svetski kup. S druge strane, ovo pravilo omogučuje biatloncima, koji iz opravdanih razloga ne mogu nastupiti u jednoj ili više trka, da ukoliko imaju dobre plasmane, ostvare dobar plasman na listi.

U sezoni 2006/07. Andrea Henkel, je zbog bolesti propustila četiri trke, ali nakon obračuna i oduzimanja slabih rezultata, zbog boljeg proseka bodova, te oduzetih bodova Kati Vilhelm i Ana Karin Olofson, osvojila je Svetski kup.

Bodovi se više ne oduzimaju od sezoni 2010/11., dok su izuzetno u sledećoj sezoni 2011/12., oduzeta samo dva najslabija plasmana. Nasuprot tome, rezultati u pojedinačnim disciplinama se i dalje oduzimaju.[3]

Kup nacija

uredi

Pored bodova, koji odlučuju o plasmanu pojedinaca, u takmičenju se dodeluju u bodovi za Kup nacija. Ukupan broj bodova i plasman određuje broj biatlonaca iz pojedinog nacionalnog saveza, koji imaju pravo nastupa u Svetskom kupu. Za Kup nacija broje se rezultati u sprintu, pojedinačnoj trci, štafeti i mešovitoj štafeti, ali se bodovi računaju po posebnom modelu. Bodovi iz mešovite štafete, dele se na bodove za mušku i bodove za žensku konkurenciju.

Podela bodova od sezone Svetskog kupa 2008/09. za plasman u Kupu nacija.[2]
Plasman 1 2 3 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. ...-1[a] 80 81 82 83 ...-2 108 109 110 111 ...
Bodovi 160 154 148 143 140 138 136 134 132 131 130 129 128 127 126 125 124 123 122 121 ...-1[b] 61 59 57 55 ...-2[v] 5 3 1 1 ...
Podela bodova od sezone Svetskog kupa 2008/09. u disciplini štafeta za Kup nacija[2]
Plasman 1 2 3 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30.
Bodovii 420 390 360 330 310 290 270 250 230 220 210 200 190 180 170 160 150 140 130 120 110 100 90 80 70 60 50 40 30 20
Podela bodova od sezone Svetskog kupa 2014/15. u disciplini mešovita štafeta za Kup nacija[2]
Plasman 1 2 3 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30.
Bodovi 210 195 180 165 155 145 135 125 115 110 105 100 95 90 85 80 75 70 65 60 55 50 45 40 35 30 25 20 15 10

Novčane nagrade

uredi
Plasman Disciplina
(sprint, pojedinačno, potera, masovni start)
Štafeta
(muškarci, žene, mešovito)
Svetska prvenstva
(muškarci, žene)
Ukupni plasman
(muškarci, žene)
Novčane nagrade za sezonu 2014/15.[4]
1. € 13.000 € 20.000 € 28.000 € 44.000
2. € 10.000 € 14.000 € 23.000 € 39.000
3. € 7.000 € 11.000 € 18.000 € 34.000
4. € 5.000 € 8.000 € 15.000 € 29.000
5. € 4.000 € 6.000 € 13.000 € 24.000
6. € 3.500 € 4.000 € 10.000 € 19.000
7. € 3.000 € 9.000 € 17.000
8. € 2.000 € 8.000 € 14.000
9. € 1.500 € 7.000 € 1.000
10. € 1.000 € 6.000 € 9.000
Fond nagrada € 50.000 € 63.000 € 137.000 € 240.000
Fond nagrada
(za sezonu)
€ 2.500.000 € 882.000 € 274 000 € 480.000

Discipline

uredi

Pregled

uredi

Sprint je najčešća disciplina u Svetskom kupu i održava se skoro na svakom takmičenju. Biatlonci startuju svakih 30 sekundi, a staza je duga 10 km za muškarce, a 7,5 km za žene. Gađa se dva puta najprije iz ležećeg, zatim iz stojećeg stava, ukupno 10 meta. Svaki promašaj donosi kazneni krug trčanja od 150 m, što iznosi dodatno oko 20 sekundi. U sprintu biatlonac sam odabire mesto na strelištu od kojeg gađa u metu.

Potera

uredi

Potera je druga disciplina po učestalosti u Svetskom kupu. Vezana je direktno na prethodnu trku, koja je obično sprint, a ponekad i pojedinačna trka. U poteri takmičari počinju trku po plasmanu iz prethodne trke, u vremenskom zaostatku iz trke, zaokruženog na celu sekundu. Biatlonci su sami odgovorni za pravilan start, te ukoliko startuju ranije, dobijaju kaznene sekunde. Ukoliko se rezultati uzimaju iz poedinačne trke, zaostatak se polovi. Dužina staze je 12,5 km za muškarce, odnosno 10 km za žene. Gađa se 4 puta, a prva dva gađanja su ležeća, posljednja dva iz stojećeg stava. Za svaki promašaj se trči dodatnih 150 m u kaznenom krugu. Kako ne bi bilo gužve na stazi i na gađanju, po pravilima svetskog kupa, učestvuje samo 60 prvoplasiranih iz prethodne trke. Ukoliko neko od kvalificiranih biatlonaca, odustane, njegovo mesto ostaje upražnjeno. Mesto na strelištu je po redosljedu stizanja do meta.

Pojedinačno

uredi

Pojedinačna trka je pored masovnog starta najređa u Svetskom kupu, ali u njoj nastupa najviše takmičara. Trka duga 20 km u muškoj konkurenciji (15 km za žene) je najstarija disciplina. Gađa se 4 puta naizmenično u ležećem i stojećem stavu, ukupno 20 meta. Svaki promašaj donosi dodatno vreme od 1 minute, koje se dodaje na vreme trčanja. Takmičari počinju trku uobičajeno sa 30 sekundi razmaka.

Masovni start

uredi

Masovni start je najmlađa disciplina Svetskog kupa. Od sezone 2014/15. startuje se istovremeno u deset redova sa po tri biatlonca. Ranije je start bio u tri reda sa po deset takmičara, a takmičari su morali skijati klasičnim stilom u startom području. Klasični stil je početkom 2014. godine zamenjen slobodnim stilom. Staza je duga 15 km za muškarce, 12,5 km za žene. Četiri su gađanja (2 ležeća pa 2 stojeća). Prvo gađanje se gađa na meti sa startnim brojem takmičara, a ostala gađanja po redosledu dolaska na strelište. Kao i u sprintu, kazneni krug je 150 m za svaku promašenu metu. Po pravilima Svetskog kupa, učestvuje samo 30 takmičara (upola manje od potere, jer kreću svi u isto vreme). Pravo nastupa imaju 25 prvoplasiranih na aktuelnoj tabeli ukupnog plasmana, te 5 takmičara, koji su na tom takmičenju u prethodnim disciplinama osvojili najviše bodova.[5][6]

Štafeta

uredi

Pored individualnih trka, u Svetskom kupu se održavaju i štafetna takmičenja. Ukupno su tri varijante štafeta:

  • Klasična štafeta u kojoj učestviju 4 takmičara, održava se u muškoj konkurenciji na 7,5 km, a ženskoj na 6 km. Gađa se 2 puta, a od toga prvo u ležećem, a drugo u stojećemi lpoložaju. Za svako gađanje u 5 meta takmičar ima 8 metaka, od kojih 5 idu u okvir, a ostala tri, ukoliko se ukaže potreba, moraju se ručno pojedinačno napuniti. Ako posle 8 gađanja ostane jedna napogođena meta trči se dodatni krug u dužini 150 metara. Prvi trkači svih ekipa kreću u isto vreme, i svaki sledeći, zavisno od toga kojim redom njegov prethodnik iz ekipe stigne na mesto predaje štafete. Primopredaja se vrši dodirivanjem na bilo kom mestu na telu, u zoni predaje dugoj 50 metara. Predaju nadgledaju posebne sudije. Prvo gađanje, prvog takmičara je na meti koja odgovara njegovom startnom broju. Drugo gađanje prvog i sva gađanja preostalih takmičara u ekipi, odvijaju se na metama po redosledu stizanja na gađanje.
  • Mešovita štafeta je štafetna trka u kojij učestvuju dva biatlonca i dve biatlonke. Žene trče 6 km i nastupaju u prve dve izmene, a nakon njih biatlonci na 7,5 km u naredne dve izmene. Svi ostali pravila su ista kao i u klasičnoj štafeti.
  • Pojedinačna mešovita štafetaje najnovija disciplina i probno je izvedena u sezona 2014/15. Štafeta se satoji od jednog biatlonca i jedne biatlonke. U prvoj izmeni trče biatlonka na 6 km i ima dva gađanja kao u klasičnoj štafeti, zatim je zamenjuje biatlonac koji trči 7,5 km. Nakon njega ponovo trči ista biatlonka, a u četvrtoj izmeni ponovo isti biatlonac.
  • Ekipno je disciplina koja više ne trči u Svetskom kupu. U trci je učestvovalo četvoro takmičara od kojih je samo jedan gađao na strelštu, a eventualni kazni kug trčali su svi zajedno. Održavana je u obe konkurencije.

Razvoj

uredi

Pojedinačne discipline

uredi
 
Rafael Poare, pobednik prve zvanične trke u disciplini masovni start
 
Sven Fišer, pobednik prve zvanične trke u disciplini potera

U prvim godinama Svetskog kupa, sprint u ženskoj konkurenciji trčao se na 5 km, a pojedinačna trka sa tri gađanja na 10 km. Već na 1989. trka u sprintu je produžena na 7,5 km, a pojedinačna trka na 15. km sa četiri gađanja.

Uvođenjem dohvatne trke ili potere polovinom 1990-ih uvedena je prva disciplina u kojoj se takmičari direktno ogledaju u jednoj trci. Prvi put je ova disciplina uvedana u sezoni 1996/97. kada su u norveškom Lilehameru pobednici bili Simone Greiner-Petter-Memm i Sven Fišer.

Zbog velikih zaostataka u kvalifikacionim trkama, moguće je da trka, zbog velike prednosti prvoplasiranih ne bude zanimljiva. Tako je na primer u sezoni 2001/02. švedska biatlonka Magdalena Forsberg u poteri u Hohfilcenu, decembra 2001. uspela prednost od 59,4 sekunde postignutu u sprintu, povečati na 3:13 minuta u odnosu na drugoplsiranu Olenu Zubrilovu. Međutim, ovakve trke su retkost, kako zbog izjednačenosti takmičara, tako i zbog veliko pritiska pri gađanju, te promašaja i samim tim dodatih kasnenih krugova. Ovu razliku je Fozbergova uspela napraviti, jer je bila najbrža u trci i jedina bez promašaja u gađanju. [7]

Čest je slučaj, da pobednik sprinta uprkos pprednosti, ne osvoji neko od boljih mesta. Posebno su uzbudljive trke u kojima su zaostaci mali, a razlike između takmičara neznatne. Ako je zaostatak veliki, šanse za dobar plasman su male, ali se u mnogim trkama ova praksa pokazala netačnom. Na početku sezone 2005/06. francuski je biatlonac Žilijen Rober startovao kao poslednji, nanon sprinta u Estersundu, kao 60. a svoj plasman popravio je u poteri za 50 mesta i završio na desetom mestu.[8] Na Svetskom prvenstvu u biatlonu 2009.. Beloruskinja Darja Domračova, uspela je sa 53 mesta u sprintu, osvoji 5. mesto u poteri, dok je francuska biatlonkaMari Lor Brine, startovala je kao 52, osvojila sedmo mesto bez i jednog promašaja na gađanju.

Sledeća nova disciplina, masovni start, predstavljena je u Svetskom kupu na finalu sezone 1996/97. u riuskom Novosibirsku. Prvi pobednik bio je Austrijanac Volfgang Perner, a prva pobednica, postala je Ana Sprung, koja je nastupala za Rusku biatlonsku federaciju. Kao regularna disciplina, masovni start uveden je tek od sezone 1998/99.. Na prvoj trci 13. januara 1999. pobedio je Francuz Rafael Poare i Nemicaa Uši Dizl.

Na Svetskim prvenstvima u biatlonu i Zimski olimpijskim igrama, kavlifikacioni kriteriji za masovni start su drugačiji neko u Svetskom kupu: Prano učešća ima prvih petnaestoplasiranih na rang listi Svetskog kupa, a ostalih 15 mesta dopunjuje se sa biatloncima, koji su na prvenstvu ili olimpijskim igrama postigli najveći broj bodova. Ujedno je to i poslednja disciplina na ovim sportskim takmičenjima. Ovaj modus omugućuje slabijim takmičarima da učestvuju u ovoj disciplini, koji dobrim rezultatima stiču pravo učestvovanja. Na Svetskom prvenstvu 2009. Slovakinja Anastasija Kuzmina osvojila je srebnu medalju, iako je do tada osvojila samo 34 boda, ali se zbod dobrih plasmana u prethodnim disciplinama Svetskog prvenstva uspela kvalifikovati za ovu trku.

Uvođenjem disciplina potera i masovni start, broj takmičara u disciplini pojedinačno na 20 i 15 km smanjen. Zbog televizijskih prenosa i činjenice da ova disciplina nije posebno atraktivna, ova se disciplina sve ređe organizuje, te je obično na programu na početku sezone, kao i na velikim takmičenjima. Da bi se smanjlo trajanje trke razmišlja se o smanjenu broja biatlonaca, koji imaju pravo učešća u ovoj disciplini.

Štafete

uredi

Za razliku od pojedinačnih disciplina, u trkama štafeta pojedinci su najčešće velike biatlonske nacije:Norveška, Nemačka i Rusija, koje imaju mnogo veći broj kvalitetnih biatlonaca, nrgo manji biatlonski savezi. Uprkos toj činjenici trke štafeta su napete, pa se pobednik često odlučuje u zadnjoj izmeni. Tako je na primer u sezoni 2005/06. pobednika u ženskoj štafeti između ruske i nemačke štafete, odlučio fotofiniš između Olge Zajceve i Simone Dekinger. Ruska štafeta je imala samo jedan promašaj.[9] U sezoni 2007/08. nemačka štafeta je u zadljoj izmeni, koju je trčala Kati Vilhem sa 51,1 sekundom zaostatka u odnosu na Norvežanku An-Kristin Flatland, je uspela dostići 70 sekundi i pobedila sa prednošću od 26 sekundi, sa ukupno 3 promašaja.[10]

Dužina trke u ženskoj štafeti se menjala. U početku u sezoni 1982/83. trćčale su tri takmičarke na 5 km, a 1989. dućina je promenjena na 7,5 km. Dve godine kasnije 1991. trčale su četiri biatlonke, pa je u to vreme štafeta bila jedina disciplina u kojoj su muškarci i žene trčali istu razdaljinu. Od 2003. dužina trke je smanjena na 6 km. Ova promena provedena je na inicijativu IBU, da bi se težište takmičenja prebacilo na gađanje, što bi omogučilo slabijim biatloskim savezima, da postignu dobre rezultate.

Sledeći korak u reformi štafete, bilo je uvođenje mešovite štafete u sezoni 2004/05. Ovu novinu nacionalni savezi su su različito primili. U Antholcu švedska štafera se intencivno priprema za ovu trku, dok vrhunski biatlonci kao Kati Vilhem, Magdalena Nojner, Ole Ejnar Bjerndalen i Nikolaj Krugov nisu učestvovali u njoj. Uvođenjem mešovite štafeta na Svetskim prvenstvima, važnost i učestvovanje biatlonaca u ovoj disciplini je povečano, tako da u njoj učestvuju skoro svi bolji biatlonci, Ova disciplina uvedena je na Zimske olimpijske igre 2014.|Zimskim olimpijskim igrama 2014. u Sočiju.

Biatlonci

uredi
 
Ole Ejnar Bjerndalen, norveški biatlonac sa najviše pobeda u Svetskom kupu
 
Magdalena Forsberg, švedska biatlonka sa najviše pobeda u Svetskom kupu

U Svetskom kupu u biatlonu, za razliku od drugih sportova kvalitet takmičara je je prilično visok. U sezoni 2006/07. su u muškoj konkurenciji ukupno 85 takmičara, a u ženskoj 82 biatlonke, plasirale se među prvih 30 i osvojili bodove u najmanje jednoj trci Kupa.[11] Neki od biatlonaca, po broju pobeda u pojedinačnim disciplinama spadaju u najbolje sportiste u zimskim sportovima uopšte. Najbonji biatlonac je Ole Ejnar Bjerndalen s ukupno 95 pobede od kojih su 94 u biatlonu, a jedna u skijaškom trčanju.

Nemački biatlonci Mihael Grajs, Mark Kirhner i Sven Fišer, Norvežani Halvard Hanevold, Ole Ejnar Bjerndalen i Emil Helge Svendsen, i Rus Nikolaj Kruglov su biatlonci, koji su osvojili Svetski kup i medalje na Svetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama. Osim toga Ole Ejnar Bjerndalen i Emil Helge Svendsen osvojili su najmanje zlatnu medalju u svim disciplinama bioatlona.

U ženskoj konkurenciji sa brojem pobeda, vodi Magdalena Forsberg, koja je u sezonama 1997—2002. pobedila. Nju sledi Nemica Magdalena Nojner sa tri pobede i jednim drugim mestom, pa Ruskinja Anfisa Reskova i Finkinja Kaisa Mekerejnen sa dve pobedee. Ovih 5 biatlonki su jedine koje su Svetski kup osvojile više od jedanput, dok su Kup po jednom osvojilo još 14 biatlonki. Najviše pobeda (42) ima Šveđanka Magdalena Forsberg, a slede je Magdalena Nojner s 34 i i Uši Dizl s 30 pobeda.

Na Svetski prvenstvima i Olimpijskim igrama, pobedu u svim disciplinama, kako pojedinačno tako i sa štafetom stvarile su do sada (mart decembar 2016) samo tri biatlonke: Kati Vilhem, Andrea Henkel i Tora Berger. Andrea Henkel je jedina biatlonka, koja je postala svetska prvakinja u svim disciplinama.

Pobednici svetskog kupa

uredi

Ukupan plasman

uredi

Najviše pobeda, ukupno 6 u ukupnom plasmanu svetskog kupa imaju norveški biatlonac Ole Ejnar Bjerndalen i švedska biatlonka Mahdalena Forsberg.

Pojedinačne pobede

uredi

Najviše pobeda, ukupno 93, u pojedinačnim disciplinama Svetskog kupa imaju norveški biatlonac Ole Ejnar Bjerndalen i švedska biatlonka Magdalena Forsberg (42). (Stanje posle 21. decembra 2016)

Egzoti

uredi

Kao egzoti u Svetskom kupu označavaju se sportisti iz slabijih biatlonskih saveza. Zbog jake konkurencije u Kupu, oni obično nemaju velike mogućnosti sa postizanje dobrih plasmana, kao i osvajanje bodova u Kupu. Takvi slučajevi u kojima biatlonci stvaruju loše rezultate, kao na primer Mađarica Eva Semčak, koja je u sezoni 1992/93. u Bad Gaštajnu promašla svih 10 meta,[12] ali i u sledećim trkama, uprkos boljem gađanju, zbog lošeg trčanja, sa čak 10 pogodaka, nije uspela osvojiti bolje mesto od poslednjeg.[13][14]

Moldanijski biatlonac biatlonac Ion Bucsa je u sezoni 2001/02. na Pokljuki pogodio samo jednu metu.[15] Takođe Moldavac Igor Bakal je u sezoni 1993/94. u pojedinačnoj trci u Bad Gaštajnu zauzeo poslednje mesto sa zaostatkom od 32:41.0 minuta u odnosu na pobednika Sergeja Tarasova,[16] a Argentinka Natalia Lovece u sezoni 2000/01. u pojedinačnoj trci Antholcu imala je zaostatak 33:23,5 minata u odnosu na pobednicu Corinne Niogret.[17]

Reorganizacijom takmičarskog sistema od sezone 2010/11. broj ovih takmičara je drastično smanjen.

Mesta održavanja

uredi
 
Biatlonski stadion u Hanti-Mansijsku

Mada se mesta održavanja Svetskog kupa svake godine posebno određuju, neka mesta su stalna u svakoj sezoni. Zbog veremenskih situacija i sigurnosti da borilišta budu pod snegom, početak Svetskog kupa obično je u nordijskim zemljama, kao, U Kontiolahtiju (Finska) ili Estersundu (Švedska). Pre novogodušnje pauze takmičenja se često održavaju u Hohfilcenu (Austrija) ili Pokljuki (Slovenija), zatim u Osrblju (Slovačka). U januaru se održavaju na DKB-Ski-areni u Oberhofu (Nemačka), na Chiemgau-Areni u Rupoldingu (Nemačka), kao i u italijanskom Antholcu na Južnotirolskoj areni, na boeilištima, koja su zbog velikog interesovanja publike i dobre posećenosti, stalna mesta, a ne održavaju se samo u slučajevima kad se na nekom od tri borilišta održava Svetsko prvenstvo. U februaru su po pravilu Svetska prvenstva, koja se održavaju uglavnom u stalnim mestima održavanja, ili Zimske olimpijske igre, na kojima se po pravilu takmičenja održavaju na novim stazama. Ove olimpijske staze se kasnije retko koriste za Svetski kup, a nepisano je pravilo da se godinu dana pre početka Olimpijskih igara na ovim stazama održavaju takmičenja Svetskog kupa. Vrhunac sezone, tj. finale Svetskog kupa obično je u Skandinaviji, a izuzetno u Severno Americi. Poslednja finala održana su u Holmenkolenu (Oslo) ili u Hanti-Mansijsku (Rusija).

Napomene

uredi
  1. ^ Boduje se svaki plasman od prvog do poslednjeg koji je završio trku.
  2. ^ Svaki sledeći plasman je za 1 bod manji.
  3. ^ Svaki sledeči plasman donosi 2 boda manje.
  4. ^ Ponegde se vodi sa 12 pobeda, ali se pobeda na Svetskom prvenstvu 1989. u sprintu ne računa za Svetski kup.

Reference

uredi
  1. ^ Sezone Svetskog kupa 1982/83. do 1986/87. službeno se vode kao Evropski kup. Ovo imenovanje je kontradiktorno, jer su u takmičenjima učestvovali takmičari iz čitavog sveta. U zavisnosti od definicije takmičenja u ženskoj konkurenciji vode se od sezone 1982/83. odnosno 1987/88.
  2. ^ a b v g IBU Rules 2014[mrtva veza]. str. 88.
  3. ^ „Weltcup-Gesamtwertung Damen (Saison 2006/07)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 03. 05. 2014. g. Pristupljeno 29. 03. 2015. 
  4. ^ „IBU Biathlon Guide 2014/2015” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 16. 03. 2015. g. Pristupljeno 29. 03. 2015. 
  5. ^ Na svetskim prvenstvima pravo učešća ima 15 najboljih iz Svetskog kupa, zatim svi branioci titule (ukupno 9) sa prošlog prvenstva u disiplinama sprint, potera i pojedinačna trka, ukoliko nisu već među prvih petnaest. Ostala mesta se dodeljuju na osnovu osvojenih bodova na aktuelnom prvenstvu u proteklim disciplinama. Po nacionalnom savezu, moguće je ućestvovanje maksimalo 4 takmičara. Bez ograničenja, mogu nastupiti aktuelni svetski prvak u masovnom startu, kao i aktuelni olimpijski pobednik
  6. ^ „3.IBU EVENT AND COMPETITION RULES” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 21. 03. 2013. g. Pristupljeno 31. 03. 2015. 
  7. ^ Rezultati potere u Hohfilcenu (sezona 2001/02) (jezik: nemački)
  8. ^ Rezultati potere u Estersubdu (sezona 2005/06)
  9. ^ Rezultati ženske štafete u Rupoldingu (sezona 2005/06)
  10. ^ Rezultati štafete u Rupoldingu (sezona 2007/08)
  11. ^ Ukupni rezultati Svetskog kupa za muškarce (sezona 2006/07) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. januar 2014) (PDF; 199 kB)
  12. ^ Rezultati sprinta u Bad Gaštajnu(sezona 1992/93)
  13. ^ Rezultati sprinta u Osrblju (sezona 1998/99)
  14. ^ Rezultati sprinta u Antholcu (sezona 1998/99)
  15. ^ Rezultati pojedinačne trke u Pokljuki (sezona 2001/02)
  16. ^ Rezultati pojedinačne trke u Bad Gaštajnu (sezona 1993/94)
  17. ^ Rezultati pojedinačne trke u Antholcu (sezona 2000/01)

Spoljašnje veze

uredi