Svetsko prvenstvo u umetničkom klizanju
Svetsko prvenstvo u umetničkom klizanju je godišnje takmičenje u kome se klizači takmiče za titulu svetskog prvaka. Organizovana je od strane Međunarodne klizačke organizacije (ISU) i predstavlja jedno od četiri velika godišnja takmičenja (Evropsko prvenstvo u umetničkom klizanju, takmičenje Četiri kontinenta i Svetsko juniorsko prvenstvo u umetničkom klizanju predstavljaju ostala tri). Medalje se dodeljuju u kategorijama pojedinačnog nastupa (muškarci i žene), sportskim parovima i plesu. Po pravilu održava se u martu, pred kraj klizačke sezone i pored Olimpijskih igara smatra se najprestižnijim klizačkim takmičenjem.
Istorija
urediZa početak osnivanja uzima se 1892. godina kada je Međunarodna klizačka organizacija osnovana imajući za cilj nastanak međunarodnih takmičenja u umetničkom i brzom klizanju. Četiri godina kasnije organizovano je prvo Svetko prvenstvo (poznato i kao Međunarodno prvenstvo Eislauf-Vereingung) u Sankt Peterburgu 1896. godine. Takmičenje je imalo samo četiri učesnika a zlatnu medalju osvojio je Gilbert Fuhs.[1]
Na prvenstvu su u početku učestvovali samo muškarci jer klizanje tada smatralo „muškim sportom“, ali nikada nije postojalo zvanično pravilo kojim se zabranjuje ženama da učestvuju pa je 1902. godine Medž Sajers takmičući se protiv svojih muških kolega osvojila drugo mesto postavši prva žena koja je osvojila srebrnu medalju.[2] Zahvaljujući tome 1905. godine je takmičenje podeljeno u dve kategorije, mušku i žensku ali njihovi osvajači još uvek se nisu mogli nazvati svetskim prvacima već prvacima ISU takmičenja sve dok se i to nije promenilo 1924. godine.[3]Prvo takmičenje samo za dame održano je 1906. u Davosu[2] i osvojila ga je Medž Sajers.
Prvo takmičenje u sportskim parovima održalo se u Sankt Peterburgu 1908. godine[3] uprkos zvaničnom protivljenju nekih država da je tako klizanje nelegalno i sramotno. Što se tiče suđenja u početku je zemlja domaćin pozivala sudije i zbog toga su svi većinom bili iz iste države. Godine 1927. u Oslu, kada se organizovalo prvenstvo u ženskom klizanju, troje od petoro sudija bili su Norvežani koji su najveće ocene dali Sonji Heni, dok su sudije iz Austrije i Nemačke to dali takmičarki Hermi Sabo. Kontroverzni rezultat je ostao dodelivši Heni Prvu svetsku titulu, ali je kao rezultat skandala doneta odluka da na ovom takmičenju nije dozvoljeno da sudi više od jedne osobe iz jedne države.[4]
Tokom takmičenja 1930. u Njujorku po prvi put je organizovano takmičenje u sve tri kategorije na jednom mestu. Ovo je ujedno i prvo takmičenje koje se organizovalo van Evrope.[3] Kategorija plesnih parova zvanično je ušla u takmičenje 1952. godine.[3]
Države su do 1959. godine imale pravo da pošalju više od tri takmičara za jednu disciplinu pa je tako 1948. Velika Britanija imala šest predstavnica u ženskoj kategoriji, dok su SAD 1951. imali po pet u svakoj singl disciplini. Pošto su neke zemlje tradicionalno jake u ovom sportu šaljući svake godine sve više i više klizača, od 1960. važi pravilo od maksimum troje učesnika po državi. Ovo pravilo važi i danas što primorava neke klizače da u želji za učestvovanjem nastupe za neku drugu državu.
Takmičenje u kategoriji „specijalne figure“ izbačeno je sa Svetskog prvenstva 1991. godine.
Sistem ocenjivanja 6.0 (za najveću moguću ocenu) koristio se do 2004. godine kada je potpuno zamenjen modernim ocenjivanjem koji se koristi i danas.
Svetsko prvenstvo u umetničkom klizanju se održava svake godine. U godinama održavanja Olimpijskih igara, na svake četiri godine, dešava se da mnogi Olimpijski pobednici preskoče Svetsko zbog psihičkog i fizičkog umora ali i zbog odluke da posle Olimpojade pređu u profesionalne vode i počnu da zarađuju novac od sporta. Zbog toga Međunarodna klizačka organizacija razmatra produžavanje razmaka između Olimpijade i Svetskog kako bi klizači imali više vremena da se odmore i odluče dalji korak u karijeri.[5]
Prekidi
urediSvetsko prvenstvo u umetničkom klizanju se nije održalo 15 puta od osnivanja takmičenja. Sedam puta u periodu od 1915–1921. zbog Prvog svetskog rata, još sedam od 1940. do 1946. zbog Drugog svetskog rata i 1961. zbog pogibije celog američkog tima u avionskoj nesreći Sabena let 548.
Prekid je razmatran i 2011. kada je trebalo da se održi u Tokiju ali pošto je Japan pogodio razoran zemljotres odlučeno je da se takmičenje za tu godinu prebaci u Moskvu.
Podobnost i kvalifikacije
urediKlizači imaju pravo da se takmiče kao predstavnici jedne države koju će izabrati i podržati klizački savez te zemlje. Plesni i sportski parovi se mogu sastojati od tima klizača drugačije nacionalnosti ali samo ako se odluče za jednu državu koju će predstavljati i od koje će tražiti dozvolu za učestvovanje. Članovi klizačkog saveza biraju klizače za učestvovanje na osnovu svojih slobodnih kriterijuma. Neki savezi se oslanjaju na rezultate Nacionalnih takmičenja, dok ostali imaju druge kriterijume poput uspeha na Međunarodnim takmičenjima ili tehničkim predospozicijama. Svi takmičari moraju imati dozvoljeni broj godina starosti i moraju ispunjavati tehničke zatheve koje obuhvataju finalnu ocenu izvođenja elemanata.
Dozvoljene godine starosti
urediOd 1996. godine[6] klizači moraju imati minimum 15 godina koje su napunili pre 1 jula prethodne godine. Na primer, da bi se takmičili na prvenstvu 2010. godine takmičar mora da do 1. jula 2009. napuniti 15 godina ili mu neće biti dozvoljeno da učestvuje (još uvek će spadati u juniore). Čak i rođenje sat vremena posle 1. jula smatra se za nedozvoljenu granicu i takvom učesniku se zabranjuje takmičenje.[7] Kao ekvivalent ovom takmičenju postoji Juniorsko svetsko prvenstvo u umetničkom klizanju koje obuhvata klizače od 12 do 19 godina (za plesne i sportske parove do 21 godinu) koji mogu učestvovati bilio zbog godina, bilo zbog neuspeha u kvalifikacijama za seniorsko. Kada napuni 15 godina odluka kada će neki klizač preći u seniorsku diviziju do 19 godina ostaje na odluci sportiste i njegovog tima. Sve do 1996. godine pravila u vezi sa godinama se mogla ignorisati ali posle striktno propisanih novih pravila, takav propust se više ne može desiti.[8] Ovo pravilo izbegli su u mladosti neki poznati klizači kao što je Tara Lipinski iz SAD koja je uprkos godinama nastavila da se takmiči u seniorskoj diviziji iako za današnje pojmove nije imala dovoljno godina da bude deo nje.
Minimalne tehničke ocene
urediOd 2010, samo klizačima koji su dostigli minimalne ocene u tehničkim elementima (TES – „total element score“ili finalna ocena izvođenja elemenata) u kratkom i slobodnom programu je dozvoljeno da se takmiče na Svetskom prvenstvu.[9] Ova ocena se dobija na različitim međunarodnim takmičenjima toko prošle i tekuće sezone. Nakom što je Međunarodna klizačka organizacija izbacila kvalifikacione runde takmičenja, od 2013. godine donja granica za tehničke elemente je podignuta kako bi se obezbedio kvalitetniji sloj učesnika.
Kvalifikacije
urediZbog velikog broja učesnika koji konkurišu za ovo takmičenje ranije je postojala i kvalifikaciona runda koja je najuspešnije klizače sortirala za dalje. Nakon 2006. godine, u Kalgariju (Kanada) nakon rekordnog broja sportista, izglasano je da se kvalifikacije potpuno odstrane iz takmičenja i da se učesnici biraju po tehničkim dostignućima.Nakon kratkog programa 24 klizača u singl kategoriji i 20 parova u sportskoj imaju pravo da izvedu slobodni nastup. Što see tiče plesa, 30 timova ima pravo da preko obaveznog plesa dođu do originalnog plesa da bi se kvalifikovali za slobodni program na kom učestvuje 24 najuspešnija para.
Osvajači medalja
urediMuškarci
urediNajviše titula:
- :(23) (22) (15)
- :(10) Ulrih Salkov
- :(21) (16) (13)
- :(18) (15) (12)
Žene
urediNajviše titula:
- :(26) (10) (9)
- :(10) Sonja Heni
- :(22) (17) (9)
- :(24) (12) (7)
Sportski parovi
urediNajviše titula:
- :(33) (17) (12)
- :(10) Irina Rodnjina
- :(6) Irina Rodnjina / Aleksandar Zajcev
- :(28) (13) (10),
- :(17), (11),
Plesni parovi
urediNajviše titula:
- :(28) (17) (5)
- :(6) Ljudmila Pahomova / Aleksandar Gorškov
- :(19) (11),
- :(19) (13) (12)
Rekordi
urediDisciplina | Najveći broj titula | Najviše uzastopnih titula | Osvojene medalje |
Muškarci | Ulrih Salkov 10 (1901–1905, 1907–1911) |
Karl Šefer 7 (1930–1936) |
1925 : 1927–1928 : 1952 : 1955–1956 : |
Žene | Sonja Heni 10 (1927–1936) |
Sonja Heni 10 (1927–1936) |
1991: |
Sportski parovi | Irina Rodnjina / Aleksandar Zajcev 6 (1973–1978) ** Irina Rodnjina osvojila 10 titula od 1969–1978, prve četiri sa partnerom Aleksejem Uljanovim. |
Irina Rodnjina / Aleksandar Zajcev 6 (1973–1978) ** Irina Rodnjina osvojila 10 titula od 1969–1978, prve četiri sa partnerom Aleksejem Uljanovim. |
1939 : (Nemačka) 1969 : 1988 : |
Plesni parovi | Ljudmila Pahomova / Aleksandar Gorškov 6 (1970–1974, 1976) |
Ljudmila Pahomova / Aleksandar Gorškov 5 (1970–1974) |
1955–1956: 1968 : 1992 : (CIS) 1993 : |
Reference
uredi- ^ Hines, str. 75
- ^ a b Hines, str. 88
- ^ a b v g „History”. International Skating Union. Arhivirano iz originala 03. 11. 2013. g. Pristupljeno 9. 1. 2011.
- ^ Hines, str. 114
- ^ Google.com
- ^ „China eyed over 9 athletes' ages”. Associated Press. ESPN. 14. 2. 2011. Pristupljeno 14. 2. 2011.
- ^ Vaytsekhovskaya, Elena (13. 12. 2010). Elena Buяnova: "Sotnikova namnogo lučše, čem bыla я" [Elena Buianova: "Sotnikova is much better than I was"]. sport-express.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 19. 12. 2010.
- ^ Loosemore, Sandra (16. 3. 2000). „Junior skaters shouldn't face senior pressure”. CBS Sportsline. Arhivirano iz originala 13. 10. 2008. g.
- ^ „ISU Communication 1685: Entries ISU Championships 2012 (25 Jul 2011)”. Arhivirano iz originala 25. 03. 2012. g. Pristupljeno 23. 01. 2017.
Literatura
uredi- Hines, James R. (2006). Figure skating: a history. University of Illinois Press. ISBN 978-0-252-07286-4. OCLC 59149288.
- Smith, Beverley (1994). Figure skating: a celebration. McClelland & Stewart. ISBN 978-0-7710-2819-9. OCLC 30974224.
- „ISU Results: Men” (PDF). Arhivirano iz originala 06. 11. 2012. g. Pristupljeno 23. 01. 2017. (9.95 KB)
- „ISU Results: Ladies” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 03. 06. 2011. g. Pristupljeno 23. 01. 2017. (14.2 KB)
- „ISU Results: Pairs” (PDF). Arhivirano iz originala 05. 12. 2013. g. Pristupljeno 23. 01. 2017. (19.4 KB)
- „ISU Results: Dance” (PDF). Arhivirano iz originala 30. 12. 2005. g. Pristupljeno 23. 01. 2017. (15.5 KB)
- „ISU Constitution & General Regulations 2006” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 27. 09. 2007. g. Pristupljeno 23. 01. 2017. (793 KB)
- „ISU Special Regulations and Technical Rules: Single and Pair Skating and Ice Dancing 2006” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 25. 01. 2007. g. Pristupljeno 23. 01. 2017. (1.03 MB)
Spoljašnje veze
uredi- Rezultati prvenstva iz 2000.
- Rezultati prvenstva iz 2001. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. april 2018)
- Rezultati prvenstva iz 2002. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. februar 2005)
- Rezultati prvenstva iz 2003. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. decembar 2006)