Seleuk IV Filopator
Seleuk IV Filopator[1], oko 215—175. p. n. e.)[2] bio je kralj Seleukidskoga carstva od 187. p. n. e. do 175. p. n. e.. Za vreme njegove vlasti carstvo je bilo u periodu nazadovanja, posebno zbog teških finansijskih obaveza, isplate ratne odštete Rimu nakon Rimsko-sirijskoga rata.
Seleuk IV Filopator | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 218. p. n. e. |
Mesto rođenja | nepoznato, |
Datum smrti | 175. p. n. e. |
Mesto smrti | nepoznato, |
Porodica | |
Supružnik | Laodika IV |
Potomstvo | Demetrius I Soter, Laodika V |
Roditelji | Antioh III Veliki Laodika III |
Dinastija | Selekuidi |
Vladar Seleukidskog carstva | |
Period | 187. p. n. e. — 175. p. n. e. |
Prethodnik | Antioh III Veliki |
Naslednik | Antioh IV Epifan |
Prestolonaslednik uredi
Drugi je sin Antioha III Velikoga i Laodike. Seleukov mlađi brat Antioh IV Epifan postao je kralj nakon njegove smrti. Seleukov sin Demetrije I Soter postao je kralj 161. p. n. e. Antioh Veliki je nakon osvajanja Trakije 196. p. n. e. Seleuka postavio za satrapa Trakije. Seleuk IV Filopator je nakon smrti starijega brata 193. p. n. e. imenovan za naslednika svoga oca Antioha III Velikoga. Antioh Veliki je naredio da se ponovo izgradi Lizimahiju kao bazu za Seleuka. Seleuk je 189. p. n. e. postao zajednički vladar sa ocem.
Rimsko-sirijski rat uredi
Učestvovao je u Rimsko-sirijskom ratu. Pokušavao je da zaustavi rimsku invaziju 191. p. n. e. i 190. p. n. e. Nakon povlačenja seleukidske vojske iz Trakije i sa Hersoneza komandovao je vojskom u Eolidi. Pustošio je teritorije gradova, koji nisu hteli da mu se predaju. Uspeo je da prisili mnoge pomorske gradove da mu se dobrovoljno predaju. Fokeju je uspeo da zauzme uz pomoć izdaje. Nakon toga iskoristio je Eumenovo odsustvo, pa je opsedao 190. p. n. e. Pergam. Međutim ahajski najamnici na čelu sa Diofanom uspeli su smelošću i brojnim ispadima da prisile Seleuka da digne opsadu Pergama. U bici kod Magnezije 190. p. n. e. komandovao je levim krilom seleukidske vojske. Nasuprot njega protivničkim desnim krilom komandovao je Eumen II i Atal II. Atal je uspeo da ga pobedi, pa je Seleuk morao da beži do Apameje u Frigiji. Bitka se okončala teškim porazom seleukidske vojske, a mirom iz Apameje Seleukidsko carstvo je izgubilo ogromne teritorije u Maloj Aziji.
Mala Azija uredi
Nakon poraza kod Magnezije Seleuk je komandovao seleukidskom vojskom u Maloj Aziji. Tokom 189. p. n. e. snabdevao je rimsku vojsku pod komandom konzula Gneja Manlija Vulsona pred početak Galaćanskoga rata. Kada je Antioh Veliki krenuo 187. p. n. e. u pohod na istok ostavio je Seleuka kao zamenika kralja za zapad. Kada je Antioh Veliki umro Seleuk je bez problema preuzeo vlast.
Teški finansijski problemi uredi
Seleuk nije poduzimao veće pohode za vreme svoje vlasti. Imao je težak zadatak konsolidacije carstva, a posebno finansija imajući u vidu veliku ratnu odštetu, koju je trebalo da plati Rimskoj republici i Pergamu. Moć Seleukidskoga carstva bila je za vreme njegove vlasti u opadanju. Poreska opterećenja gotovo nikada ranije nisu bila veća, ali ni to nije pomoglo da da plati odštetu na vreme. Ta velika potreba za novcem potakla je njegovoga ministra Heliodora da oko 180. p. n. e. pokuša da opljačka hram u Jerusalimu.
Diplomatija uredi
Seleuk je ulagao znatne diplomatske napore u Grčkoj. Njegova ćerka Laodika udala se za makedonskoga kralja Perseja 178. p. n. e. Održavao je kontakte sa Atinom i Rodosom. Posebne napore je ulagao da zadobije prijateljstvo Ahajskoga saveza, tako da je 185. p. n. e. tražio obnovu prijateljstva i saveza sa Ahajcima. Pergamski kralj Eumen II predstavljao je značajnoga neprijatelja jer su Rimljani većinu otetih seleukidskih teritorija predali Pergamu. Nakon mira kod Apameje u Rimu se kao talac nalazio Antioh IV Epifan, ali on je umesto brata kao taoca poslao svoga sina Demetrija I Sotera. Sa Egiptom je uglavnom održavao prijateljske odnose. Ipak u to vreme Ptolemej V Epifan pripremao se za invaziju Koile Sirije, ali smrt ga je sprečila da ostvari svoje namere. Ptolemejeve ratne pripreme obustavila je Seleukova sestra Kleopatra I Sirijka, koja je počela da vlada Egiptom kao regentkinja nakon smrti supruga Ptolemeja V.
Ubistvo uredi
Umro je 175. p. n. e. Navodno ga je ubio njegov glavni ministar Heliodor, koji je nameravao da vlada cartvom. Tron je trebalo da nasledi maloletni Demetrije I Soter, koji se kao talac tada nalazio u Rimu. Trona se domogao mlađi Seleukov brat Antioh IV Epifan.
Porodično stablo uredi
2. Antioh III Veliki | ||||||||||||||||
1. Seleuk IV Filopator | ||||||||||||||||
3. Laodika III | ||||||||||||||||
Reference uredi
Literatura uredi
- Grainger, J.D. (2002). The Roman War of Antiochus the Great. Boston: Leiden. ISBN 978-90-04-12840-8.
- Polibije,Istorije
- Tit Livije
- Apijan, Sirijski ratovi Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. novembar 2015)
- Grainger, J.D. (1997). A Seleukid prosopography and gazetteer. BRIL. ISBN 978-90-04-10799-1.