Sergej Lavrov

руски дипломата и политичар

Sergej Viktorovič Lavrov (rus. Сергей Викторович Лавров; Moskva, 21. mart 1950) jeste ruski diplomata i političar. On je trenutni ministar inostranih poslova Ruske Federacije.[1]

Sergej Viktorovič Lavrov
Sergej Lavrov 2014
Lični podaci
Datum rođenja(1950-03-21)21. mart 1950.(74 god.)
Mesto rođenjaMoskva, SSSR
NarodnostRus
ReligijaPravoslavac
UniverzitetMGIMO
ProfesijaDiplomata
Politička karijera
Politička
stranka
Jedinstvena Rusija
Ministar inostranih poslova Rusije
9. mart 2004
PredsednikVladimir Putin
Dmitrij Medvedev
PrethodnikIgor Ivanov
stalni predstavnik Rusije u Ujedinjenim nacijama.
7. jul 1994 — 12. jul 2004.
PrethodnikJuli Voloncev
NaslednikAndrej Denisov

Sergej Lavrov je završio Moskovski državni institut za međunarodne odnose 1972. godine. Poslat je kao sovjetski diplomata u Šri Lanku, gde je radio do 1976. godine. Vratio se u Moskvu da bi radio u sedištu Ministarstva inostranih poslova Rusije.

Godine 1981. poslat je u svojstvu višeg posmatrača sovjetske misije u sedište Organizacije ujedinjenih nacija gde je radio do 1988. godine. Za Ministarstvo inostranih poslova je radio do 1994. kada je ponovo otišao u Njujork, ovoga puta kao ambasador pri Organizaciji ujedinjenih nacija.

Dana 9. marta 2004. godine, predsednik Vladimir Putin imenovao je Lavrova za ministra inostranih poslova umesto dotadašnjeg ministra Igora Ivanova.

Biografija uredi

Otac mu je bio Jermenin iz Tbilisija, a majka Ruskinja. Međutim, sam Lavrov se uvek izjašnjavao kao Rus.

Posle srednje škole upisao se na Moskovski državni univerzitet međunarodnih odnosa (MGIMO), gde je studirao na odseku za međunarodne odnose Istoka. Pored singalskog (jezika stanovnika Šri Lanke), koji je izučavao na tom smeru, Lavrov govori i engleski i francuski jezik. Po završetku studija 1972. radio je kao pripravnik u ambasadi Sovjetskog Saveza u Šri Lanki.

Zatim je od 1976. do 1981. radio u Upravi međunarodnih organizacija Ministarstva spoljnih poslova Sovjetskog Saveza, da bi nakon toga u periodu između 1981. i 1989. bio prvi sekretar, savetnik i viši savetnik u Stalnoj misiji Sovjetskog Saveza pri UN. Od 1988. do 1991. bio je zamenik načelnika Uprave za međunarodne ekonomske odnose MSP RF, a od 1990. do 1993. bio je direktor Departmana za međunarodne organizacije i globalne probleme MSP RF.

Godine 1992, Lavrov je postavljen za zamenika ministra spoljnih poslova RF (u to vreme je Andrej Kozirjev bio ministar), a dve godine kasnije odlazi u Njujork kao stalni predstavnik RF u UN. Od tada počinje vrlo važan period u njegovoj karijeri. Tokom godina provedenih u Savetu bezbednosti UN Lavrov se vrlo detaljno upoznao sa svim većim međunarodnim problemima: učestvovao je na sastancima vezanim za sukobe u bivšoj Jugoslaviji, u Iraku, na Bliskom istoku, u Avganistanu i na onima usmerenim na borbu protiv terorizma.

O mogućem imenovanju Lavrova na mesto ministra spoljnih poslova po prvi put se govorilo u decembru 1995. kada se povukao Andrej Kozirjev. Međutim, tada je ministar spoljnih poslova RF postao Jevgenij Primakov, kojeg je 1998. nasledio Igor Ivanov. Da bi Lavrov na to mesto došao tek 2004.

Tokom dugog niza godina Lavrov je morao da rešava mnoge probleme, među kojima su i rasprave sa SAD oko protivraketne odbrane i demokratije u Rusiji; zatim potpisivanje dodatnog sporazuma vezanog za najdužu granicu na svetu, rusko-kinesku; pregovori sa Japanom da se potpiše mirovni sporazum i time stavi tačka na teritorijalni spor; rešavanje „nuklearnog pitanja“ Irana; napori da ceo svet shvati opravdanost ruske vojne operacije protiv Gruzije, koja je pretila da preraste u ozbiljan sukob sa SAD; i naravno pregovori radi normalizacije stanja na Kavkazu. Nastojao je svakako i da učvrsti položaj Rusije na Bliskom istoku, što su dodatno otežavale arapske revolucije i oružani sukobi u Libiji i Siriji.

Lavrov je poznat po svom odlučnom karakteru, tome u prilog govori i činjenica da ga neki zovu „Ministar Njet“.[traži se izvor]

Lavrov govori ruski, engleski, francuski i sinhala jezik koji je naučio u Šri Lanki. Svira gitaru, piše poeziju i splavari.

Reference uredi

  1. ^ „Sostav Kollegii MID Rossii”. Ministerstvo inostrannыh del Rossiйskoй Federacii. Pristupljeno 29. 1. 2020. (jezik: ruski)

Spoljašnje veze uredi