Sergije Živanović

Sergije Živanović (Zaječar, 3. avgust 1908[1]Čikago, 5. maj 1966) bio je pješadijski potpukovnik Drugog srednjobosanskog korpusa i načelnik štaba Komande Zapadne Bosne Jugoslovenske vojske u otadžbini tokom Drugog svjetskog rata.[2]

Sergije Živanović
Sergije Živanović
Lični podaci
Datum rođenja(1908-08-03)3. avgust 1908.
Mesto rođenjaZaječar, Kraljevina Srbija
Datum smrti5. maj 1966.(1966-05-05) (56 god.)
Mesto smrtiČikago, SAD
Vojna karijera
Služba1939—1945.
VojskaJugoslovenska vojska
Jugoslovenska vojska u otadžbini
Činpotpukovnik
JedinicaDrugi srednjobosanski korpus
Učešće u ratovimaDrugi svjetski rat
OdlikovanjaOrden Belog orla

Biografija uredi

Rođen u Zaječaru, od oca Milije, uglednog industrijalaca, rođenog u Hajduk Veljkovom Lenovcu[3] i majke Vide.[1] Gimnaziju je završio u rodnom mjestu, a 1. oktobra 1927. upisuje 55. klasu Niže škole Vojne akademije u Beogradu. Višu školu Vojne akademije pohađa od 1937. do 1939. godine. Aprilski rat dočekuje u činu kapetana prve klase.

Na frontu protiv Italijana, u Aprilskom ratu njegov 30. pešadijski puk bilježi uspjeh, ali je, kao i najveći dio vojske, položio oružje. Iz fašističkog zarobljeništva izbavlja se 15. maja 1942. godine, te preko crkve u Trstu dolazi u Sušak. Za vrijeme rata bio je u 503 u Lici gdje je bio komandant bataljona od septembra 1942. godine do 20. avgusta 1943, a potom kao komandant brigade do 22. oktobra.

Godine 1943. postavljen je za načelnika Štaba Komande Zapadne Bosne, a istovremeno je komandovao i Letećom brigadom.

Za komandanta 2. srednjobosanskog korpusa postavljen je 16. oktobra 1944. Na toj dužnosti komandanta biva do 22. marta 1945, kada je prekomandovan u Sloveniju, radi organizovanja jedinica za povratak u Srbiju. Sa opštim povlačenjem četnika na zapad, Sergije 4. maja prelazi u Austriju, gdje stupa u vezu sa Saveznicima.

Zahvaljujući sačuvanoj dokumentaciji napisao je knjigu "Treći srpski ustanak". Odlikovan je Oredenom Belog orla.[2]

Reference uredi