Slobodan Bošković

Slobodan Bošković (Kolašin, 1947) crnogorski je pesnik.[1] U rodnom Kolašinu pohađao je osnovnu školu, gimnaziju je završio u Beranama. Diplomirao je Elektrotehnički fakultet, a magistrirao u Sovjetskom Savezu.[2] Živi u Banjaluci.

Slobodan Bošković
Slobodan Bošković
Lični podaci
Datum rođenja(1947-00-00)1947.
Mesto rođenjaKolašin,  FNR Jugoslavija
Književni rad
Najvažnija delaKasno popodne
Tuđi mrtvi
Nepodobna zvijer
Priča iz Karadaga
Nepostojana odredišta
Priče iz naših krajeva
Gojakovi zapisi
Slatka beznađa
NagradeNagrada Mladosti 1965.
Nagrada CK SO Crne Gore 1965.
Nagrada Književne Omladine Srbije 1972.
Nagrada SUBNOR-a Bosne i Hercegovine 1973.
Nagrada „Ratkovićeve večeri poezije” 1973.
Nagrada „Večernje novosti” 1975.
Nagrada „Limskih Večeri Poezije” 1976.
Nagrada „Trebinjskih večeri poezije” 1976.
Nagrada „Isak Samokovlija” 1980.
Nagrada „Blažo Šćepanović” 1981.
Nagrada „Veselin Masleša” 1983.
Nagrada „Mak Dizdar — Slovo Gorčina” 1983.
Nagrada „Dragojlo Dudić” 1987.
Nagrada „Mladen Oljača” 2006.
Nagrada Kočićevo pero 2007.
Godišnja nagrada grada Banjaluka 2012.
Godišnja nagrada grada Banjaluka 2016.
Nagrada „Pesma nad pesmama” 2020.

Bavio se raznim poslovima - bio je direktor Prostorne tehnike u Čajavecu,[1] potpredsednik opštine Banja Luke,[1] savetnik u vladi Crne Gore,[1] savetnik međunarodnih kompanija Sempra Energy London, Synergie Pariz i EPIC Beč.[1]

Sem pisanja, vreme provodi putujući. Posetio je SAD, Kamčatki, mnoge zemlje Evrope, Azije i Afrike. U Izraelu bio je na hodočašću, gde je dobio gramatu.[1] Član je Udruženja književnika Srpske i Crne Gore.[1]

Godine 1964. objavio je prve pesme u časopisu „Stvaranje”.[2] Poeziju, prozu i književne prikaze objavljivao je u značajnijim listovima bivše Jugoslavije i u dnevnim listovima „Politika”, „Borba”, „Večernje novosti”, „Pobeda”, „Oslobođenje”, „Glas”, „Večernji list” i drugim.[1] Do sada, objavio je pet zbirki pesama, dve knjige priča, tri romana, kao i više od deset knjiga pod pseudonimom. U više antologija, pregleda i panorama poezije i kratke priče je zastupljen.[1] Njegova dela prevođena su na ruski, nemački, italijanski, arapski, turski i francuski jezik.[2]

O Boškovićevoj poeziji i prozi pisali su Dejan Đuričković, Nikola Kovač, Nikola Koljević, Risto Trifković, Slobodan Blagojević, Mladen Šukalo, Rašid Durić, Tomislav Bilosnić, Miljko Šidić, Zorica Turjačanin, Miodrag Ćurović, Milenko Stojičić, Sreten Vujković, Miodrag Ćupić, Danijel Kecma, Dobrašin Jelić i drugi.[3]

  • „Kasno popodne”
  • „Melanholične i njene pjesme”
  • „Tuđi mrtvi”
  • „Groznica”
  • „Nepodobna zvijer”
  • „Druga vrata groblja”
  • „Priče iz starih krajeva”
  • „Nepostojana odredišta”
  • „Priča iz Tamnog vilajeta”
  • „Priča iz Kardaga (Vrtlog)”
  • „Slutim prah i pepeo”
  • „Priče iz naših krajeva”
  • „Gojakovi zapisi”
  • „Otvaranje boja”
  • „Slatka beznađa”
  • „Lutam beznađem”
  • „Prelistavam beznađe”
  • „Tmornik”

Nagrade

uredi

Spisak nagrada koje su dodeljene Boškoviću:[4]

  • Nagrada Mladosti 1965.
  • Nagrada CK SO Crne Gore 1965.
  • Nagrada Književne Omladine Srbije 1972.
  • Nagrada SUBNOR-a Bosne i Hercegovine 1973.
  • Nagrada „Ratkovićeve večeri poezije” 1973.
  • Nagrada „Večernje novosti” 1975. — za priču „Druga noć Al-kadra”
  • Nagrada „Limskih Večeri Poezije” 1976.
  • Nagrada „Trebinjskih večeri poezije” 1977. — za knjigu pesama „Kasno popodne”
  • Nagrada „Isak Samokovlija” 1980. — za knjigu priča „Priče iz naših krajeva”
  • Nagrada „Blažo Šćepanović” 1981. — za knjigu pesama „Nepodobna zvijer”
  • Nagrada „Veselin Masleša” 1983. — za knjigu priča „Tuđi mrtvi”
  • Nagrada „Mak Dizdar” — „Slovo Gorčina” 1983. — za knjigu pesama „Groznica”
  • Nagrada „Dragojlo Dudić” 1987. — za roman „Priča iz Kardaga (Vrtlog)”
  • Nagrada „Mladen Oljača” 2006.
  • Nagrada Kočićevo pero 2007. — za knjigu pesama „Nepostojana odredišta”
  • Godišnja nagrada grada Banjaluka 2012. — za roman „Gojakovi zapisi”
  • Godišnja nagrada grada Banjaluka 2016. — za knjigu pesama „Slatka beznađa”
  • Nagrada „Pesma nad pesmama” 2020. — za poemu „Kasno leto”

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ e ž z „SLOBODAN BOŠKOVIĆ”. www.znanje.org. Pristupljeno 2020-11-11. 
  2. ^ a b v „Slobodan Bošković”. sites.google.com. Arhivirano iz originala 10. 10. 2020. g. Pristupljeno 2020-11-11. 
  3. ^ Matica srpska, Dobrilo Aranitović.
  4. ^ Enciklopedija Republike Srpske, 2018; Ko je ko u Bosni i Hercegovini, 2015. i 2016; Biografski leksikon "Ko je ko u nauci Crne gore"; Leksikon Vojne industrije Jugoslavije; znanje.org itd.

Spoljašnje veze

uredi