Slobodan Vuksanović

српски политичар

Slobodan Vuksanović (Beograd, 2. maj 1965) srpski je pesnik, esejističar, prevodilac i političar. On je bivši ministar prosvete i sporta u vladi Vojislava Koštunice.

Slobodan Vuksanović
Lični podaci
Datum rođenja(1965-05-02)2. maj 1965.(59 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SFRJ
UniverzitetUniverzitet u Novom Sadu
Politička karijera
Politička
stranka
Srpska napredna stranka
Ranije:
Demokratska stranka Srbije (2004—2013)
Narodna demokratska stranka (2001—2004)
Pokret za demokratsku Srbiju (2000—2001)
Narodni pokret Otpor (2000)
Demokratska stranka (1990—2000)
Ministar prosvete i sporta
19. oktobar 2004 — 15. maj 2007.
PrethodnikLjiljana Čolić
NaslednikZoran Lončar
Snežana Samardžić-Marković

Biografija uredi

Diplomirao je na odseku za Opštu i jugoslovensku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao je 1993. godine, na temu o srpskom pesništvu u Rumuniji, a doktorirao 1998. na temu o srpskom pesništvu u dijaspori u Novom Sadu.

Bio je urednik časopisa „Vidici“ (od 1990. do 1992. godine), profesor književnosti u Muzičkoj školi „Mokranjac“ (1991—1992), glavni i odgovorni urednik lista „Student (časopis)“ (1992—1993). Autor je 12 knjiga i član Udruženja književnika Srbije.

Vuksanović je u mladosti igrao košarku u prvoj postavi „Radničkog“.

Govori engleski jezik.

Politička karijera uredi

Slobodan Vuksanović bio je član Demokratske stranke od 1990. U DS, i u politiku uopšte, ušao je jer je njegov ujak, Dragoljub Mićunović, bio predsednik stranke.[1] Bio je i jedan od ljudi koji su obnovili rad Demokratske omladine, i tri godine portparol stranke. Iz Demokratske stranke je istupio sa pozicije potpredsednika posle Šeste konvencije DS 27. februara 2000. godine, kada njegova kandidatura za predsednika stranke nije prošla. Pobedio ga je predsednik stranke dr Zoran Đinđić, koga je podržalo 605 delegata, prema 485 za Vuksanovića.

Narodnom pokretu Otpor pristupio je 1. juna 2000, a istupio 23. oktobra iste godine. Prelazi u Pokret za demokratsku Srbiju (PDS) Momčila Perišića, gde je 4. novembra 2000. izabran za potpredsednika. Iz PDS, sa grupom istomišljenika, takođe istupa u novembru 2002. ne uspevši da preuzme mesto predsednika pokreta, i oni osnivaju Narodnu demokratsku stranku (NDS), sa Vuksanovićem kao predsednikom.

Biran za poslanika Skupštine Srbije, a više puta za opštinskog i gradskog odbornika. Na lokalnim izborima u septembru 2004, Slobodan Vuksanović se kandidovao za gradonačelnika Beograda sa sloganom Baš Naš! (završio na poslednjem mestu sa 6892 glasa dok je za kandidaturu bilo potrebno 10.000 potpisa).

Njegova NDS je potom kolektivno pristupila DSS-u Vojislava Koštunice, a on je izabran na mesto ministra za prosvetu i sport u Vladi Srbije, na kojem je nasledio Ljiljanu Čolić, koja je podnela ostavku pod pritiskom javnosti posle niza kontroverznih poteza.

Nakon izbora 2008. godine, radio je na mestu Šefa informativne službe Demokratske stranke Srbije. Doktorirao na Evropskom univerzitetu u Beogradu u oblasti međunarodnih odnosa, 2009.god. Bio je profesor metodike nastave i književnosti za decu na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru od 2009. do 2014. godine. Objavio je 25 knjiga - eseji, priručnici, udžbenici, monodrame, romane i pesme. Uvršćen u knjizi izuzetnih intelektualaca 2010.g. Biografski institut, Univerzitet u Kembridžu.

23. aprila 2013. godine je napustio Demokratsku stranku Srbije. [2]

Glasine o „beskućništvu” uredi

Slobodan Vuksanović je privukao pažnju javnosti nakon što je dnevni list Kurir u januaru 2017. godine objavio članak pod naslovom "ŠOKANTNO! BIVŠI MINISTAR BESKUĆNIK!", u kojem se navodilo kako je Vuksanović "registrovan kao beskućnik" i da je nedavno nađen "sav iznemogao" u parku na klupi "usred noći", kako "saznaje Kurir".[3] Štampano izdanje ovog članka je sadržalo i fotografiju Vuksanovićevog ujaka Mićunovića kao i citat u upravnom govoru koji je bio pripisan Mićunoviću, čime se stvarao utisak da je Mićunović nedavno lično potvrdio ove glasine o svom rođaku.

Ubrzo nakon objavljivanja ovog članka, ljudi bliski Vuksanoviću, a pre svega njegov sused Dušan Dule Nedeljković, su otvoreno negirali ove tvrdnje, navodeći da je Vuksanović i dalje univerzitetski profesor koji živi u stanu na Vračaru.[4] Slobodan Vuksanović je i sam bio intervjuisan povodom ovih tvrdnji od strane raznih medija,[5] između ostalog i na svom radnom mestu,[6] pri čemu je izjavio:

"Navikao sam u 28 godina političkog angažmana da se mnogima serviraju ovakvi tekstovi kada su kandidati za neke državne funkcije. Ja sam to nekoliko puta doživeo, ali prvi put sada kad se ne kandidujem ni za jednu funkciju na bilo kojim od predstojećih izbora."

Dela uredi

  • Halejeva kometa nad Kosovom (1990), Pesme, Hipnos, Beograd
  • Esej o anđelima (1992), Pesme, Rad, Beograd
  • Putovanje Jelene Erdeljan (1993), Pesme, Studentski kulturni centar, Beograd
  • Ruka ognjena (1994), Pesme, rad, Beograd
  • Sad pamet u glavu (1995), drugo izdanje (1997), a treće (2000), ova monodrama premijerno je izvedena 3. oktobra 1996. U pozorištu Radović, BIGZ, Beograd
  • Prećutane pesme (1993), Eseji, Dečije novine, Gornji Milanovac
  • Bicikl Miloša Crnjanskog (1993), Eseji, Kulturni centar, S. Palanka
  • Pesme sa granice (1995), Eseji, Prosveta, Beograd
  • Poetika zavičajnog (1998), Eseji, Dom kulture, Čačak
  • Daleko od senzacionalnog (2000), Eseji, Blic, Beograd
  • Lisac na asfaltu (2000), Roman, Evro, Beograd
  • Prećutana književnost (2003), Eseji, Udruženje književnika Srbije
  • Pesma o Kosovu (1991)
  • Političke komunikacije (2009), Eseji, Prosveta, Beograd
  • Sačuvaj Bože, daleko bilo (2009), Monodrame-monodramas, dvojezično, srpsko-englesko izdanje, Prosveta, Beograd
  • Beleške o lektiri I (2009), Monografija, Knjiga Komerc, Beograd
  • Beleške o lektiri II (2009), Monografija, Knjiga Komerc, Beograd
  • Mali ljudi (pregled književnosti za decu) (2010), Eseji, Knjiga Komerc, Beograd
  • 56 primera, priručnik-metodička obrada nastavnih jedinica, eseji (2011), Knjiga Komerc, Beograd
  • Metodički podsetnik –priručnik za studente i nastavnike (2012), Knjiga Komerc, Beograd
  • Mala pisma velikoj Anji (2012), Laguna, Beograd
  • Opšte osobine književnosti za decu (2012), priručnik za studente i nastavnike, Šprint, Beograd
  • Metodička praksa (2012), priručnik za studente i nastavnike, Šprint, Beograd
  • Mala pisma velikoj Anji (2013), drugo izdanje, Laguna, Beograd
  • Letters to my daughter Anya (2013), izdanje na engleskom jeziku, Laguna, Beograd
  • Tajna jednog dvorišta (2014) pesme za tinejdžere,Čigoja, Beograd
  • Pavlovića dućan (2015) priče, Čigoja, Beograd

Reference uredi

  1. ^ GLAS JAVNOSTI, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  2. ^ B92, Pristupljeno 6. 8. 2013.
  3. ^ „ŠOKANTNO! BIVŠI MINISTAR BESKUĆNIK: Lekari ga sklonili s ulice da se ne bi smrzao!”. kurir.rs (na jeziku: srpski). 2017-01-17. Pristupljeno 2021-04-06. „Slobodan Vuksanović, nekadašnji ministar prosvete u vladi Vojislava Koštunice, živi kao beskućnik, saznaje Kurir! Ovaj nekada visokopozicionirani političar i doktor nauka, kako saznajemo, našao se na ulici posle razvoda i gubitka profesorskog posla. Njega su, smrznutog i gladnog, nedavno u parku na klupi, po prijavi građana, pronašli lekari iz najbližeg doma zdravlja. Pokupili ga sa klupe- Čovek je bio u jednom beogradskom parku na velikom minusu, usred noći. Bio je sav iznemogao, tresao se od hladnoće, na sebi je imao samo tanku jaknu, a pored njega je bio ranac. Jedan od prolaznika je primetio čoveka kako satima sedi na klupi i rešio je da to prijavi dežurnoj službi najbližeg doma zdravlja. Ekipa je ubrzo stigla, uverila se da nije pijan, već vrlo slab i iznuren. Nije uopšte ni krio da je već registrovan kao beskućnik, ali mu je bilo veoma neprijatno. Kod sebe nije imao dokumenta, ali je rekao i kako se zove i da je bio ministar i univerzitetski profesor. Ispričao je i da je skoro izgubio posao, da se u međuvremenu razveo i da se iselio iz zajedničkog stana - ispričao je naš izvor. 
  4. ^ „NIJE TAČNO DA JE SLOBODAN VUKSANOVIĆ BESKUĆNIK: Evo gde je i šta radi bivši ministar prosvete”. Telegraf.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-04-06. 
  5. ^ „Vuksanović: Nisam izgladneli beskućnik”. B92.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-04-06. 
  6. ^ „VUKSANOVIĆ O PRIČI DA JE BESKUĆNIK: Ovo je istina o bivšem ministru prosvete”. www.srbijadanas.com (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2021-04-06. 

Spoljašnje veze uredi