Slobodarski socijalizam
Slobodarski socijalizam, antiautoritarni socijalizam ili bezdržavni socijalizam je skup antiautoritarnih, antietatističkih i slobodarskih političkih filozofija unutar socijalističkog pokreta koji kritikuju državnosocijalističku koncepciju socijalizma kao oblik državnog kapitalizma u kojem manjinska i otuđena birokratija zadržava centralizovanu kontrolu nad ekonomijom i diriguje masama, umesto da stanovništvo preuzme moć u svoje ruke. Zahteva koreniti raskid sa svetskim kapitalizmom i uspostavljanje uređenja besklasne zajednice čije bi glavne karakteristike trebale biti: globalni karakter, zajedničko vlasništvo, demokratsko upravljanje, proizvodnja samo i direktno za potrebe i besplatan pristup. Kritikuje robovanje plati i nadnici na radnom mestu ili mestu proizvodnje i stvaralaštva, a afirmiše samoupravljanje proizvođača, stvaralaca i kreativaca, te decentralizovane demokratske strukture političke organizacije.[1]
„Slobodarski socijalizam“, „antiautoritarni socijalizam“, „bezdržavni socijalizam“ ili „levi anarhizam“ je škola mišljenja unutar socijalističke teorije i socijalističkog pokreta. Inspirisani idejama levog slobodara Pjera Žozefa Prudona i praksom Pariske komune iz 1871. godine levi slobodari Mihail Bakunjin i Petar Kropotkin su među prvima razvijali teorije o besklasnom, antiautoritarnom socijalističkom i demokratskom društvu, zalažući se za društvo bez privatnog vlasništva i represivnih delova postojeće kapitalističke države.[2][3]
Slobodarski socijalizam često kritikuje represivne elemente postojeće kapitalističke države i tvrdi da se društvo koje se temelji na slobodi i pravdi može postići jedino prevladavanjem autoritarnih i represivnih institucija koje kontrolišu sredstva za proizvodnju i raspodelu i podređuju većinu radnog i obespravljenog stanovništva vlasničkoj kapitalističkoj klasi ili političkoj i ekonomskoj eliti. Slobodarski socijalisti se zalažu za decentralizovane demokratske strukture zasnovane na federalnim ili konfederalnim udruženjima, formiranim na pricipima direktne demokratije i demokratskih tela, kao što su saveti proizvođača. Razlikuje se od autoritarnog i avangardističkog pristupa boljševizma i lenjinizma, ali i reformizma fabijanizma i Bernštajnove verzije socijaldemokratije.[4][5][6]
Oblici i socijalističko krilo prošlih i sadašnjih političkih filozofija i pokreta koji se obično opisuju kao slobodarsko socijalistički uključuje anarhizam (posebno anarhističke škole mišljenja kao što su anarhosocijalizam, anarhosindikalizam, anarhokolektivizam, zeleni anarhizam, mutualizam i socijalni anarhizam), zatim slobodarski marksizam, luksemburgizam, pojedine verzije demokratskog socijalizma, autonomizam, socijalizam saveta, participizam i revolucionarni sindikalizam.[7][8]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Diemer, Ulli (1997). "What Is Libertarian Socialism?". The Anarchist Library.
- ^ Davidson, John Morrison (1896). Anarchist Socialism vs. State Socialism at the London International Labour Congress (1896). W. Reeves.
- ^ Poland, Jefferson; Sloan, Sam, ed. (1968). Sex Marchers.
- ^ Prichard, Alex; Kinna, Ruth; Pinta, Saku; Berry, Dave, eds. (December 2012). Libertarian Socialism: Politics in Black and Red. Palgrave Macmillan.
- ^ Hart, David M.; Chartier, Gary; Kenyon, Ross Miller; Long, Roderick T., eds. (2017). Social Class and State Power: Exploring an Alternative Radical Tradition. Palgrave.
- ^ Bookchin, Murray; Biehl, Janet (1997). The Murray Bookchin Reader. Cassell.
- ^ Rocker, Rudolf (2004). Anarcho-Syndicalism: Theory and Practice. AK Press.
- ^ Mendes, Silva (1896). Socialismo Libertário ou Anarchismo.