Smeša ili smesa je skup dve ili više različite supstance, za razliku od čistih (prostih) supstanci koje sačinjava samo jedan element ili jedno jedinjenje.[1] Smeša je fizička kombinacija dve ili više supstanci u kojima se zadržavaju identiteti i mešaju u obliku rastvora, suspenzija i koloida.[2][3]

Limunada je smeša.

Smeše su jedan proizvod mehaničkog blendiranja ili mešanja hemijskih supstanci kao što su elementi i jedinjenja, bez hemijskog vezivanja ili drugih hemijskih promena, tako da svaka supstanca sastojka zadržava sopstvena hemijska svojstva i sastav.[4] Uprkos činjenici da nema hemijskih promena u njenim sastojcima, fizička svojstva smeše, kao što je tačka topljenja, mogu se razlikovati od onih komponenti. Neke smeše se mogu razdvojiti na svoje komponente korišćenjem fizičkih (mehaničkih ili termičkih) sredstava. Azeotropi su jedna vrsta mešavine koja obično predstavlja značajne poteškoće u pogledu procesa razdvajanja koji su potrebni za dobijanje njihovih sastojaka (fizički ili hemijski procesi ili čak njihova mešavina).[5][6][7]

Osobine smeša uredi

Osobine smeša su aditivne, odnosno, ona zadržava osobine svih supstanci koje je čine. Tako će vodeni rastvor šećera imati osobine i šećera i vode.[8]

Sve smeše se mogu okarakterisati kao odvojive mehaničkim sredstvima (npr. prečišćavanje, destilacija, elektroliza, hromatografija, toplota, filtracija, gravitaciono sortiranje, centrifugiranje).[9][10] Smeše se razlikuju od hemijskih jedinjenja na sledeće načine:

  • supstance u smeši se mogu razdvojiti korišćenjem fizičkih metoda kao što su filtracija, zamrzavanje i destilacija;
  • postoji mala ili nikakva promena energije kada se formira smeša (pogledajte entalpija mešanja);
  • Supstance u smeši zadržavaju svoja posebna svojstva.

U primeru peska i vode, nijedna od dve supstance se ni na koji način nije promenila kada su pomešane. Iako je pesak u vodi, on i dalje zadržava ista svojstva koja je imao kada je bio van vode;

  • smeše imaju promenljiv sastav, dok jedinjenja imaju fiksnu, određenu formulu;
  • kada se mešaju, pojedinačne supstance zadržavaju svoja svojstva u smeši, dok ako formiraju jedinjenje njihova svojstva mogu da se promene.[11]

Sledeća tabela pokazuje glavna svojstva i primere za sve moguće kombinacije faza tri „porodice” smeša:

Tabela smeša
Disperzioni medijum (mešavina faza) Rastvorena ili dispergovana faza Rastvor Koloid Suspenzija (gruba disperzija)
Gas Gas Gasna smeša: vazduh (kiseonik i drugi gasovi u azotu) Ne Ne
Tečnost Ne Tečni aerosol:[12]
magla, izmaglica, para, sprej za kosu
Sprej
Čvrst materijal Ne Čvrsti aerosol:[12]
dim, ledeni oblak, prahovi u vazduhu
prašina
Tečnost Gas Rastvor:
kiseonik u vodi
likvidna pena:
Šlag, pena za brijanje
morska pena, pivska pena
Tečnost Rastvor:
alkoholna pića
Emulzija:
mleko, majonez, krema za ruke
Vinegret
Čvrst materijal Rastvor:
šećer u vodi
Likvid sol:
pigmentisano mastilo, krv
Suspenzija:
mulj (čestice tla suspendovane u vodi), kredni prah suspendovan u vodi
Čvrst materijal Gas Rastvor:
vodonik u metalima
Čvrsta pena:
Aerogel, stiropor, plovućac
Pena:
suvi sunđer
Tečnost Rastvor:
amalgam (živa u zlatu), heksan u parafinskom vosku
Gel:
agar, gelatin, silikagel, opal
Wet sponge
Čvrst materijal Rastvor:
legure, plastifikatori u plastikama
Čvrsti sol:
čaša od brusnice
Glina, blato, pesak, šljunak, granit

Sastav uredi

Za razliku od jedinjenja, čiji su sastojci uvek sjedinjeni u određenim odnosima, smeša je supstanca koja ne mora da ima stalan sastav pri različitim dobijanjima. Čak i odnos kiseonika i azota u vazduhu nije uvek stalan, što ukazuje na to da je vazduh smeša (ovo je pokazao Robert Bunzen 1846. godine).[8]

Homogene i heterogene smeše uredi

Smeše su obično heterogene, što znači da se jasno mogu uočiti razlike između supstanci koje ih čine. Na primer, lako je uočiti u smeši peska i šećera, koje su čestice peska, a koje šećera. Homogena je ona smeša kod koje jedan deo ima potpuno isti sastav i osobine kao svaki drugi deo. Dešava se da su sastojci neke smeše dovoljno mali da se ne mogu videti golim okom, pa takve smeše izgledaju homogeno. Takav je slučaj sa krvlju. Pod mikroskopom se vidi da krv sačinjava bezbojna tečnost sa suspendovanim česticama. Sličan je slučaj i sa mlekom. Primeri za prave homogene smeše (jer se heterogenost ne može dokazati) su neki vodeni rastvori (šećera, soli itd.).[8]

U fizičkoj hemiji i nauci o materijalima, „homogen” uže opisuje supstance i smeše koje su u jednoj fazi.[13]

 
Dijagram koji na mikroskopskom nivou predstavlja razlike između homogenih smeša, heterogenih smeša, jedinjenja i elemenata

Rešenje uredi

Rastvor je posebna vrsta homogene smeše gde odnos rastvorene supstance i rastvarača ostaje isti u celom rastvoru i čestice nisu vidljive golim okom, čak i ako su homogenizovane sa više izvora. U rastvorima, rastvorene materije se neće istaložiti ni nakon nekog vremenskog perioda i ne mogu se ukloniti fizičkim metodama, kao što su filter ili centrifuga.[14] Kao homogena smeša, rastvor ima jednu fazu (čvrstu, tečnu ili gasovitu), iako su faze rastvorene supstance i rastvarača u početku mogle biti različite (npr. slana voda).

Dobijanje smeša uredi

Oslobađanje gasa, toplote, zračenja svetlosti ili stvaranje struje su pojave koje obično prate neku hemijsku reakciju. Ukoliko ne dođe do ovih pojava prilikom mešanja supstanci, pretpostavlja se da se nije desila hemijska reakcija, već da se napravila smeša.[8]

Razdvajanje sastojaka smeša uredi

Sastojci u smeši se razdvajaju korišćenjem fizičkih promena supstanci. Pri tome se mogu koristiti različita fizička svojstva, kao što su magnetizam, specifična težina, (ne)rastvorljivost u odgovarajućim rastvaračima, tačka mržnjenja, kao i metode: destilacija, likvacija, difuzija, elutracija, flotacija.[8]

Razlikovanje tipova smeša uredi

Pravljenje razlike između homogenih i heterogenih smeša je pitanje obima uzorkovanja. Na dovoljno gruboj skali, za svaku mešavinu se može reći da je homogena, ako se ceo artikal računa kao njegov „uzorak“. Na dovoljno finoj skali, za svaku smešu se može reći da je heterogena, jer uzorak može biti mali kao jedan molekul. U praktičnom smislu, ako je svojstvo smeše od interesa isto, bez obzira na to koji se uzorak uzima za ispitivanje, smeša je homogena.

Gijeva teorija uzorkovanja kvantitativno definiše heterogenost čestice kao:[15]

 

gde su  ,  ,  ,  , i   respektivno: heterogenost  -te čestice populacije, masena koncentracija svojstva od interesa u  -toj čestici populacije, masena koncentracija svojstva od interesa u populaciji, masa  -te čestice u populaciji i prosečna masa čestice u populaciji.

Tokom uzorkovanja heterogenih smeša čestica, varijansa greške uzorkovanja je generalno različita od nule.

Pjer Gi je izveo, iz Poasonovog modela uzorkovanja, sledeću formulu za varijansu greške uzorkovanja u koncentraciji mase u uzorku:

 

u kojoj je V varijansa greške uzorkovanja, N je broj čestica u populaciji (pre uzimanja uzorka), q i je verovatnoća uključivanja i-te čestice populacije u uzorak (tj. inkluziona verovatnoća prvog reda). verovatnoća ith particle), m i is the mass of the ith particle of the population and a i is the mass concentration of the property of interest in the ith particle of the population.-te čestice), m i je masa i-te čestice populacije i a i je masena koncentracija osobine od interesa u i-oj čestici populacije.

Reference uredi

  1. ^ IUPAC. „mixture”. Kompendijum hemijske terminologije (Internet izdanje).
  2. ^ Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E. (1992). General chemistry (4th izd.). Philadelphia: Saunders College Publishing. ISBN 978-0-03-072373-5. 
  3. ^ Petrucci, Ralph H.; Harwood, William S.; Herring, F. Geography (2002). General chemistry: principles and modern applications  (8th izd.). Upper Saddle River, N.J: Prentice Hall. ISBN 978-0-13-014329-7. LCCN 2001032331. OCLC 46872308. 
  4. ^ De Paula, Julio; Atkins, P. W. (2002). Atkins' Physical Chemistry (7th izd.). ISBN 978-0-19-879285-7. 
  5. ^ Alberts B.; et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 978-0-8153-4072-0. 
  6. ^ Laidler K. J. (1978). Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings. Menlo Park. ISBN 978-0-8053-5680-9. 
  7. ^ Weast R. C., Ed. (1990). CRC Handbook of chemistry and physics. Boca Raton: Chemical Rubber Publishing Company. ISBN 978-0-8493-0470-5. 
  8. ^ a b v g d Parkes, G. D. & Fil, D. 1973. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga. Beograd.
  9. ^ Pleasants, Julian M, ur. (2017). Home Front. ISBN 9780813054254. doi:10.5744/florida/9780813054254.003.0003. 
  10. ^ Ashworth, William; Littl1, Charles E., ur. (2001). „Mixture”. The Encyclopedia of Environmental Studies. Online publisher:Science Online. Facts on File, Inc. 
  11. ^ „Definition of mixture - Chemistry Dictionary”. www.chemicool.com. Pristupljeno 2018-11-30. 
  12. ^ a b Everett, D. H. (23. 7. 1971). Manual of Symbols and Terminology for Physicochemical Quantities and Units. Appendix II Definitions, Terminology and Symbols in Colloid and Surface Chemistry. Part I (Izveštaj). London: International Union of Pure and Applied Chemistry: Division of Physical Chemistry. Arhivirano (PDF) iz originala 28. 10. 2016. g. Pristupljeno 28. 10. 2016. 
  13. ^ Lew, Kristi (2009). „Homogeneous”. Acids and Bases, Essential Chemistry. New York: Chelsea House Publishing. Online publisher: Science Online. Facts on File, Inc. ISBN 978-0-7910-9783-0.  access date: 2010–01-01
  14. ^ William Ashworth; Charles E. Little (2001). Solution (chemistry), Encyclopedia of Environmental Studies, New Edition. Online publisher:Science Online. Facts on File, Inc.  access date: 2010–01-01
  15. ^ Gy, P (1979). Sampling of Particulate Materials: Theory and Practice. Amsterdam: Elsevier. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi