Сова наочарка

Sova naočarka (lat. Pulsatrix perspicillata) velika je tropska sova iz familije pravih sova. Živi u šumama od južnog Meksika i Trinidada, preko Centralne Amerike i na jugu sve do južnog Brazila, Paragvaja i severozapadne Argentine.[1] Postoji šest podvrsta,[2] od koje se jedna ponekad tretira kao posebna vrsta,[3] ali većinsko mišljenje je da je ona za sada još uvek podvrsta, sve dok se ne obave detaljnija istraživanja.[4]

Sova naočarka
Pulsatrix perspicillata
Sova naočarka u šumama Kostarike
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Hordati (Chordata)
Klasa:
Ptice (Aves)
Red:
Sove (Strigiformes)
Porodica:
Tipične sove (Strigidae)
Rod:
Vrsta:
P. perspicillata
Binomno ime
Pulsatrix perspicillata
(Latham, 1790)

Rasprostranjenost uredi

Sova naočarka živi u Meksiku, Centralnoj Americi (Belize, Gvatemala, El Salvador, Honduras, Nikaragva, Kostarika, Panama), na Trinidadu i Tobagu i u Južnoj Americi (Kolumbija, Venecuela, Surinam, Gvajana, Francuska Gvajana, Paragvaj, Ekvador, Peru, Bolivija, Brazil, Argentina).[1] Uglavnom živi u tropskim kišnim šumama, i to u delovima gde je šuma gusta i obrasla starim drvećem. Međutim, može živeti i na drugim područjima, na primer, na obodima šuma, gde odlazi uglavnom zbog lova. Povremeno se mogu naći i u suvim šumama, u savanama, na plantažama i poluotvorenim područjima sa drvećem. U oblastima kao što je Kostarika, mogu da naseljavaju i suptorpse planinske šume do 1.500 metara nadmorske visine, iako su uglavnom vezane za ravničarske šume.[3]

Opis uredi

Ova ptica može da naraste u visinu od 41 do 52.3 centimetra. Muškarci teže 453 do 1.075 grama. Prosečna težina mužjaka iznosi 767 grama, dok su ženke u proseku teške 908 grama.[5][6] Gornji deo tela, glava i gornji deo grudi su joj crnkaste boje, facijalni disk je bele boje, a donji delovi tela žućkasto-oker boje. Oči su joj žute i to je jedina sova iz svog roda sa tom bojom očiju, dok joj je kljun blede boje. Mladunci su još karakterističniji od odraslih: potpuno su beli, a samo im je facijalni disk čokoladne braon boje. Glava je obično tamnija od leđa.[3] U poređenju sa vrstom Pulsatrix melanota, koja je iste veličine, međutim, ona ima tamne oči, bele obrve i braon grudi išarane belim mrljama, dok je donji deo tela beličast sa crvenkasto-braon šarama. Naočarke se mogu naći uglavnom na nižim nadmorskim visinama od vrste Pulsatrix melanota, ali se njihovi areali preklapaju ili dodiruju od Kolumbije pa do severne Bolivije. Vrsta Pulsatrix koeniswaldiana, koja živi od severoistočne Argentine do istočnog Brazila, prilično je slična po izgledu sovi naočarki, ali se razlikuju po boji očiju i veličini šara. Sve tri do sada priznate vrste razlikuju se i po svojoj pesmi.[3]

Razmnožavanje uredi

 
Roditelji i mladunče u londonskom zoo vrtu

Naočarka se obično gnezdi u šupljinama starog drveća, mada se dešava da jaja položi i na granama velikog drveća, i to u rašljama grana. Kao i ostale sove, i ove ptice ne prave gnezdo, već samo snesu jaja na drvo, birajući uglavnom trule šupljine starog drveća. Polažu jedno ili dva jaja, koja u potpunosti ili skoro u potpunosti ležu ženke. Mladunci se izležu obično nakon pet nedelja. Ako su se izlegla oba mladunca, uglavnom se dešava da samo jedan mladunac preživi, jer manje pile često ugine od gladi ili zbog agresivnosti većeg mladunca. Mladunci napuštaju gnezdo nakon 5-6 nedelja, ali u tom periodu još uvek ne znaju dobro da lete. Oni zavise od roditelja nekoliko meseci nakon izlaska iz gnezda, a roditelji mogu da ih izdržavaju čak i godinu dana nakon osposobljavanja i tako gube mogućnost da imaju mladunce sledeće godine. Sove naočarke mogu da se pare i da odgajaju mlade dok još imaju i paperje, jer je proces dobijanja perja odrasle jedinke veoma dug, može da potraje i pet godina.[3]

Sistematika uredi

Trenutno opisane podvrste su:[2]

  • Pulsatrix perspicillata boliviana (Kelso, 1933)
    • Rasprostranjena u Boliviji. Slična je vrsti P. p. chapmani, sa malo svetlijim perjem i lakša od nje. Perje kod ove vrste izleda prilično dugačko, posebno na bokovima, verovatno zbog hladnijih područja koje naseljava. Pripadnici podvrste imaju krila dužine između 335 i 366 milimetara i rep dugačak 205 milimetara.[7][8]
  • Pulsatrix perspicillata chapmani (Griscom, 1932)
    • Nastanjuje područja od istočne Kostarike do severozapadnog Ekvadora. Relativno je tamno obojena podvrsta, garavo crne boje je na leđima i šareno je obojena na donjem delu tela. Krila su joj dužine 326 do 346 milimetara, a rep 183 do 193 milimetara. Kljun joj je dugačak 29.5 milimetara, a prosečna težina 750 grama.[8][9]
  • Pulsatrix perspicillata perspicillata (Latham, 1790)
    • Najšire rasprostranjena podvrsta, od severozapadnih delova Južne Amerike i južno sve do centralnog Brazila i Bolivije. Krila su joj duga 305-355, rep 133-196, a kljun 26.5-31.5. milimetara.[3][8]
  • Pulsatrix perspicillata pulsatrix (Wied-Neuwied, 1820)
    • Živi u jugoistočnom Brazilu i severoistočnoj Argentini. Ova vrsta ima kremastosmeđi facijalni disk umesto bele boje. P. p. pulsatrix je svetlije boje od bilo koje druge sove naočarke, bez kontrastnog tamnijeg perja na temenu i potiljku kao kod drugih podvrsta. Grudi su joj braon boje. Glavna razlika (koja je dovela do preispitivanja čitave vrste) jeste brža teritorijalna pesma od ostalih podvrsta. Očigledno je da, kada dolazi do preklapanja areala ove podvrste sa drugim tipičnijim podvrstama sove naočarke, ne dolazi do njihovog mešanja. Ova podvrsta je najveća od svih ostalih. Krila su joj dužine između 363 i 384 milimetra, a rep 211 do 226 milimetara. Prosečna težina mužjaka i ženke iznosi 1.050, odnosno 1.250 grama, što je najveća zabeležena težina bilo koje sove naočarke.[3][4][6][8]
  • Pulsatrix perspicillata saturata (Ridgway, 1914)
    • Živi od južnog Meksika do severne Kostarike. Ova vrsta se razlikuje od tipične sove naočarke samo po tome što ima crnu boju na glavi i leđima, sa crnim šarama na stranama. Jedna je od najrazličitijih dosad opisanih podvrsta. Krila su joj duga 314-370 milimetara, a rep 182-204 milimetra. Kljun je dug 27 do 32.5 milimetra. Mužjaci su teški 591 do 761 gram, a ženke 765 do 982 grama.[3][8]
  • Pulsatrix perspicillata trinitatis (Bangs & T. E. Penard, 1918)
    • Živi na Trinidadu i Tobagu. Ova slabo poznata podvrsta koja se ponekad tretira kao sinonim za neke druge podvrste.[3][8] Danas se pretpostavlja da je ova podvrsta izumrla.[10]

Status uredi

Sova naočarka ima veoma veliki areal rasprostranjenosti i stanovnik je većeg dela svog areala. Shodno tome, na IUCN listi je klasifikovana kao poslednja briga. Međutim, pošto je veoma velika sova, sporo dostiže polnu zrelost i ima jak osećaj teritorijalnosti, po pravilu se u svom arealu javlja u malim gustinama. U oblastima u kojima su bile ubijane od strane čoveka ili je njihovo stanište bilo uništavano, one su polako počele da nestaju. To je verovatno i uzrok nestanka čitave podvrste na Trinidadu (P. p. trinitatis).[10] Povremeno se dešava da neku sovu ubiju automobili krećući se putem koji prolazi kroz šumu.[11]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v BirdLife International (2012). Pulsatrix perspicillata. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  2. ^ a b „Pulsatrix perspicillata”. Integrated Taxonomic Information System. Pristupljeno 31. 10. 2011. 
  3. ^ a b v g d đ e ž z Owls of the World by Konig, Weick & Becking. Yale University Press . 2009. ISBN 978-0-300-14227-3.
  4. ^ a b „Elevate the subspecies pulsatrix of the Spectacled Owl (Pulsatrix perspicillata) to species”. South American Classification Committee; Louisiana State University. Pristupljeno 11. 11. 2014. 
  5. ^ Burnie D and Wilson DE (Eds.), Animal: The Definitive Visual Guide to the World's Wildlife. DK Adult . 2005. ISBN 978-0-7894-7764-4.
  6. ^ a b CRC Handbook of Avian Body Masses, 2nd Edition by John B. Dunning Jr. (Editor). CRC Press . 2008. ISBN 978-1-4200-6444-5.
  7. ^ Kelso, L. (1934). A key to the owls of the Genus Pulsatrix Kaup. The Auk, 234-236.
  8. ^ a b v g d đ Weick, F. (2007). Owls (Strigiformes): annotated and illustrated checklist. Springer.
  9. ^ Stiles, F. G., & Skutch, A. F. (1989). Guide to the birds of Costa Rica.
  10. ^ a b Owls of the World: A Photographic Guide by Mikkola, H. Firefly Books . 2012. ISBN 9781770851368.
  11. ^ Bencke, G. A., & Bencke, C. S. C. (1999). The potential importance of road deaths as cause of mortality for large forest owls in southern Brasil. Cotinga, Bedfordshire, 11, 79-80.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi