Spisak rudnika u Poljskoj

списак на Викимедији

Spisak rudnika u Poljskoj je pomoćna lista članka sa opštim spiskom rudnika, od aktivnih i nepuštenih do budućih rudnika u Poljkoj. Sam spisak je organizovan po primarnim mineralnim sirovinama. Rudnici sa eksploatacijom kamena, mermera i sličnih sirovina, odnosno kamenolomi mogu takođe biti uključeni u ovaj članak.

Ugalj uredi

Rudnik uglja Adamov je veliki rudnik u centru Poljske u Tureku, Velikopoljsko vojvodstvo, 208 km zapadno od glavnog grada, Varšave. Adamov predstavlja jednu od najvećih rezervi lignita u Poljskoj sa procenjenim rezervama od 90 miliona tona uglja. Godišnja proizvodnja uglja je oko 1,6 miliona tona.[1]

Pored njega po veličini izdvaja se i rudnika uglja Belhatov koji se nalazi u centru Poljske, u gradu Belhatov, Vojvodstvo Lođ, 150 km zapadno od glavnog grada, Varšave. Belhatov predstavlja jednu od najvećih rezervi uglja u Poljskoj sa procenjenim rezervama od 1.930 miliona tona lignita.[1] U 2015. godini rudnik je proizveo 42,1 miliona tona lignita (66,7% poljske proizvodnje lignita u Poljskoj)..[2]

Pored navedenih izdvajaju se i rudnici:

Bakar uredi

Rudnik Bitom Odžanjski veliki je rudnik na zapadu Poljske u mestu Bitom Odžanjski, okrug Nova Sol, na 360 km jugozapadno od prestonice, Varšave. Bitom Odžanjski predstavlja jednu od najvećih rezervi bakra i srebra u Poljskoj sa procenjenim rezervama od 31,5 miliona tona rude koje ocenjuju 2,47% bakra i 56 g / tona srebra.[3] Godišnja proizvodnja rude iznosi oko 0,7 miliona tona, iz čega se izvlači 17 300 tona bakra i 39,2 tone srebra.

Rudnik Gavoržice je veliki rudnik na zapadu Poljske u mestu Gavoržice, okrug Polkovice, 370 km jugozapadno od prestonice, Varšave. Gavoržice predstavlja jednu od najvećih bakarnih i srebrnih rezervi u Poljskoj sa procenjenim rezervama od 44,8 miliona tona rude sa 3,05% bakra i 44 g / tona srebra. Godišnja proizvodnja rude iznosi oko milion tona, iz čega se izvlači 30.500 tona bakra i 44 tone srebra.[3]

Pored navedenih izdvajaju se i rudnici:

Nikl uredi

Rudnik Šklari je veliki rudnik u centru Poljske u mestu Šklari, 142 km jugozapadno od prestonice, Varšave. Šklari predstavlja najveću rezervu nikla u Poljskoj koja procenjuje rezerve od 28,8 miliona tona rude sa 0,73% nikla. 28,8 miliona tona rude sadrži 210 000 tona nikla metala.[4]

So uredi

Rudnik soli Bohnja nalazi se u istoimenom gradu Bohnja, Poljska, jedan je od najstarijih rudnika soli na svetu kao i najstarije trgovačko preduzeće u Poljskoj. Rudnik soli Bohnja osnovan je između 12. i 13. veka nakon što je tamo otkrivena so. Šahte rudnika zauzimaju površinu od 4,5 km i dubinu od 330–468 metar ispod površine, na 16 nivoa. U 2013. godini rudnik je dodan na listu svetske kulturne baštine UNESKA kao produžetak natpisa rudnika soli Velička iz 1978. godine.[5]

Rudnik soli Vjelička nalazi se u gradu Vjelička, na jugu Poljske. Od neolita se od rastućeg slanog rastvora proizvodio natrijum hlorid (kuhinjska so). Rudnik soli Vjelička, eksploatiše se od 13. veka, kontinuirano je proizvodio so do 2007. godine, kao jedan od najstarijih rudnika soli na svetu. Rudnik soli Vjelička sada je zvanični poljski istorijski spomenik. Njegove atrakcije obuhvataju osovine i lavirint prolaze, prikaze istorijske tehnologije iskopavanja soli, podzemno jezero, četiri kapele i brojne statue koje su rudari iskopali iz kamene soli i novije skulpture savremenih umetnika. [6][7]

Reference uredi

  1. ^ a b „References” (PDF). poltegor.pl. 2010. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 3. 2012. g. Pristupljeno 28. 9. 2010. 
  2. ^ „Poland”. Euracoal. Euracoal. Pristupljeno 21. 11. 2017. 
  3. ^ a b „Resource base”. KGHM Polska Miedź. 2010. Arhivirano iz originala 13. 03. 2012. g. Pristupljeno 28. 9. 2010. 
  4. ^ „Szklary laterite nickel project”. Northern Mining Limited. 2010. Arhivirano iz originala 27. 09. 2010. g. Pristupljeno 29. 9. 2010. 
  5. ^ The oldest companies in the world
  6. ^ "Wieliczka – The Salt of the Earth" at the WieliczkaSaltMine.net. (jezik: engleski) (jezik: poljski)
  7. ^ Ancient salt-works. Wieliczka see: carving by Jozef Markowski, late 19th century. (Internet Archive). Retrieved 31 July 2013.