Spisak srpskih vladara

списак на Викимедији

Spisak srpskih vladara obuhvata srpske vladare (župane, knezove, despote, kraljeve i careve) poređane prema državama kojima su vladali.

Grb Srbije
Grb Srbije

Spisak srpskih vladara pre doseljenja na Balkan uredi

Spisak vladara uredi

Dinastija Vlastimirović (~626 – ~955) uredi

Slika Vladar Period Napomene
  Nepoznati knez ~ 626– ~ 660 Možda brat kneza Dervana. Osnivač je i prvi vladar Kneževine Srbije. Cavremenik cara Iraklija (610–641).
Prošle dve–tri generacije bez ikakvih informacija.
 
Višeslav
oko 750– oko 780 Potomak je nepoznatog kneza, živeo je u vreme franačkog kralja Pipina Malog i Karla Velikog. Upravljao je „županijama“ (okruzima) Neretve, Tare, Pive i Lima, Makedoniju je podčinio vizantijski car Konstantin.
 
Radoslav
780–~810 Višeslavljev sin, živeo je u vreme franačkog kralja Karla Velikog.
 
Prosigoj
~810–822/~830 Vladao je u vreme u kome „Kraljevski franački anali“ govore o pobuni Ljudevita Posavskog protiv Franaka (819–823).
 
Vlastimir
822/~830–853 Sin Prosigojev. Ratovao je uspešno protiv Bugara u srpsko-bugarskom trogodišnjem ratu.
 
Mutimir
853–891/892 Najstariji sin Vlastimirov. Delio je vlast sa braćom, Strojimirom i Gojnikom. Uspešno je odbio napad Bugara tokom srpsko-bugarskog rata 853. godine. Strojimir i Gojnik su se kasnije pobunili protiv brata, koji ih je proterao u Bugarsku. Vizantijski car Vasilije I Makedonac poslao je misionare u Srbiju tokom 860-ih. Raška eparhija je osnovana 871. godine, kao srpska episkopija.
 
Pribislav
891/92 Bio je najstariji Mutimirov sin. Pribislav je vladao kratko do 892. godine, kada ga je njegov brat od strica Petar pobedio u borbi i preuzeo vlast.
 
Petar
892–918 Sin Gojnikov. Njegovo ime Petar simbolizuje hristijanizaciju Srba. Zbacivši Pribislava došao je na vlast. Kasnije je Brana uhvatio 894. u pokušaju državnog udara i oslepeo ga je, a zatim je 897. godine u pobuni protiv njega, izgubio život Klonimir, sin Strojimirov. Petar je ponovo pripojio Paganiju. Pobedio je Mihaila Viševića, zahumskog vladara, koji će upozoriti Simeona od Bugarske na mogući savez Srbije i Vizantije. Petar je pobedio Pavla, Branovog sina, kojeg je poslao Simeon. Godine 918. Simeonovi ljudi su na prevaru uhvatili Petra i odveli su ga u zatvor u Bugarsku, gde je i umro.
 
Pavle
918–921 Sin Branov. Poslat je sa vojskom u Srbiju 917. godine, ali ga je Petar porazio. Nakon što je Petar svrgnut, Pavle je preuzeo presto. Pobeđuje ga Zaharije, sin Pribislavov, 921. godine, uz bugarsku podršku.
 
Zaharije
921–924/926 Sin Pribislavov. Zaharija su 921. godine Vizantinci poslali da preuzme presto, ali ga je Pavle uhvatio i predao Simeonu od Bugarske koji ga je držao kao taoca. U međuvremenu, Simeon je poslao Zaharija koji je uspeo da pobedi Pavla, a potom je, kao Pavle ranije, podržavao Vizantiju. Zaharije je pobedio bugarsku vojsku 924. godine, kada je kao trofeje u Carigrad poslao dve glave i oružje bugarskih generala. 926. godine, brojniju vojsku su poslali Bugari na čelu sa Časlavom, Zaharijevim bratom od strica. Časlav je dobio bitku.
Srbija je pripojena Prvom bugarskom carstvu (924/926–927)
 
Časlav
927–~955 Porazio je Zaharija 924. (ili 926.) godine, nakon čega ga je napao Simeon od Bugarske koji je pokorio srpske teritorije. Vratio je, oslobodio je i ujedinio srpske teritorije. Njegova država obuhvatala je provincije Srbije, Duklje, Zahumlje, Travuniju (uključujući Konavle) i Paganiju, prostirala se od obale Jadranskog mora do doline Morave, i od reke Save do Skadarskog jezera. Pobedio je Mađare, ali su ga kasnije uhvatili i udavili.
Srbiju je pripojila Vizantija (Kapetanat Ras 971–976, Sirmijum tema 1018–1072).

Dinastija Vukanović (~955–1166) uredi

Slika Vladar Period Napomene
  ~955–971 Srpski plemić, koji se pominje samo kod Dukljanina, koji je bio knez od ~955. do 971. godine. Prema istom delu, bio je sin sveštenika. Najverovatnije je nasledio kneza Časlava Vlastimirovića. Na njegov značaj kao naslednika kneza Časlava je ukazao srpski istoričar Tibor Živković. Bio je Časlavov zet? Posle njega je država osvojena od strane Vizantije.
  Ljudomir 971–~1010 Naslednik kneza Tihomira. Mavro Orbin u svom delu „Kraljevstvo Slovena“ rodoslov Nemanjića je zapisao ovako: Stefan, sveštenik je imao sina Ljubomira, Ljubomir je imao sina Uroša, Uroš sina Desu koji je bio otac Stefana Nemanje. Kako Dukljanin tvrdi, otac kneza Tihomira, njegovog prethodnika, bio je sveštenik, što će reći, kad se Orbinove greške isprave, rodoslov ide ovako: sveštenik Stefan — Tihomir — Ljubomir — Ljudovid — Vukan — Zavida — Stefan Nemanja. Bio je vazal Vizantije.
  Tihomir ~1010–1036 Bio je vazal Vizantije. Prebegao je na ostrvo Hvar.[4]
  Ljudovid 1036–~1075 Naslednik kneza Ljutomira. Bio je vazal Vizantije.
  Vukan pre 1083, ~1075–1112/13 Posle vizantijskog pohoda na Duklju 1089. godine i građanskog rata koji je usledio, Vukan je potvrdio nezavisnost, vladajući kao veliki knez. Počeo je da hara na vizantijske teritorije 1090. godine, zauzeo je Kosovo i porazio vizantijske vojske 1091. Vukan je sklopio mir sa Aleksijem I Komnenom, nakon što je car zapretio većom vojskom. Međutim, Vukan je odmah prekršio ugovor pošto su Vizantinci krenuli na opasne Kumane u Adrijanopolju. Vukan osvaja gradove uz Vardar. Godine 1094. car se sastaje sa Vukanom i obnavlja ugovor. Vukan je ponovo izvršio prepad na Makedoniju, kada je počeo Prvi krstaški rat. 1106. nominalno je priznao Aleksija I.
  Uroš I 1112–1145 Uroš je bio sin Markov, bratanac Vukanov. U ugovoru zaključenom između Vukana i Aleksija I 1094. godine, Uroš i Stefan Vukan su postali „jamci mira“, kao taoci Vizantije. Uroš je došao na presto kada je Vukan umro. Oko 1130. godine udaje svoju ćerku Jelenu za ugarskog kralja Belu II. Bela II, pošto je bio slep, u potpunosti se oslanjao na Jelenu koja je delovala kao savladar. Godine 1137. ban bosanski postaje Laslo II, sin Bele II i Jelene.
  Pribislav ~1145–1152, 1154–1162 Bio je vazal Vizantije.
  Beloš 1162 Bio je vazal Vizantije.
  Desa 1152–1154, 1162–1165 Bio je vazal Vizantije.
  Tihomir 1165–1166 Bio je vazal Vizantije.

Dinastija Nemanjić (1166-1371) uredi

Slika Vladar Period Napomene
  Stefan Nemanja 1166–1196 Bio je vizantijski vazal, više formalno. Zbacio je vizantijsku vlast, ojačao je srpsku državu i povratio je deo izgubljenih teritorija, uključujući Duklju i Hum. Poslednjih godina života, posle abdikacije živeo je kao monah Simeon.
  Vukan Nemanjić 1202–1204 Najstariji sin Stefana Nemanje. Kao veliki knez vladao je Dukljom. Bio je prvobitni pretpostavljeni naslednik, ali je njegov otac umesto njega izabrao Stefana nakon abdikacije 1196. godine. Nemanjinom smrću, Vukan je počeo da kuje zaveru protiv svog brata. U Ugarskoj je našao pomoć i zajedno su naterali Stefana da pobegne u Bugarsku. Vladao je kao ugarski vazal, što se vidi u Emerikovoj tituli „Kralj Srbije“. Napustio je presto 1204. godine.
  Stefan Nemanjić 1196–1202,

1204–1227

Sačuvao je očevo političko nasleđe. Zajedno sa bratom, arhiepiskopom Savom, izdejstvovao je crkvenu autokefalnost. Uzdigao je državu u rang kraljevine, čime je Srbija zadržala punu nezavisnost.
  Stefan Radoslav 1227–1233 Sin Stefana Prvovenčanog. Vladao je Zahumljem za vreme vladavine svog oca, a imao je i status guvernera Zete. Sa ocem je bio saosnivač manastira Žiče, koji će zbog bolesti abdicirati 1227. godine, položivši monaški postrig. Radoslava je krunisao njegov stric Sava, arhiepiskop srpski. Njegov brak sa Anom Dukainom Anđelinom pokazao bi se nepopularnim jer je ona potkopavala njegov autoritet, on je izgubio lojalnost naroda i 1233. pobuna protiv njih navela je par da pobegne u Dubrovnik.
  Stefan Vladislav 1233–1242 Sin Stefana Prvovenčanog. Nasledio je brata Radoslava 1233. godine i vladao 9 godina, pre nego što ga je zbacio mlađi brat Uroš. Nastavio je da vlada Zetom. U njegovoj riznici pronađen je prvi poznati dizajn zastave Srbije.
  Stefan Uroš I 1242–1276 Sin Stefana Prvovenčanog. Nasledio je brata Vladislava. Podsticao je trgovinu sa Dubrovnikom i Kotorom, označivši početak privrednog procvata. Godine 1253. vođen je rat protiv Dubrovnika, potpisan je mir 1254. godine, a 1260-ih započeo je drugi rat koji je završen 1268. Uroš se odmah okrenuo prema Ugarskoj, uspešno zauzevši Mačvu, međutim bio je zarobljen i mir je osiguran između dva kralja. brakom Dragutina i Katarine, ćerke Stefana V od Ugarske. Njega je nasledio stariji sin Dragutin. Zbacio ga je 1276. godine.
  Stefan Dragutin 1276–1282, Sremska kraljevina 1282–1316 Sin Uroša I. Oca je svrgnuo sa vlasti uz pomoć ugarske kraljevine posle bitke kod Gacka. Povređen je 1282. i predao je vrhovnu vlast svom mlađem bratu Milutinu, ali je nastavio da vlada onim što će kasnije postati Sremska kraljevina sa prestonicom u Beogradu. Milutin je pojačao odnose sa vizantijskim carem, i odbio je da prepusti vlast Vladislavu II, Dragutinovom sinu, što je izazvalo cepanje Kraljevine. Dragutin je nastavio da vlada severnom granicom u Ugarskom savezu, ali se poslednjih godina ponovo povezao sa Srbijom, delujući kao vazal.
  Stefan Milutin 1282–1321 Sin Stefana Uroša I Nasledio je brata Dragutina. Po svom pristupanju, odmah se okrenuo prema Makedoniji, osvajajući severni deo sa Skopljem, koje je postalo njegova prestonica. Nastavio je duboko u vizantijske zemlje, zauzevši severnu Albaniju i sve do Kavale. Zauzeo je i Vidin, a kasnije i Drač. Bio je u sukcesijskom ratu sa Dragutinom nakon što je potpisan mir sa Vizantincima 1299. Milutin pomaže Vizantijcima protiv Turaka u bici na Galipolju, koja je završena pobedom. Kada je Dragutin umro, veći deo svoje zemlje sa Beogradom stavio je pod svoju vlast, a iste godine je njegov sin Stefan Uroš I pokušao da ga svrgne, zbog čega je prognan u Carigrad. Godine 1319. Mađari su zauzeli sve Dragutinove zemlje osim Braničeva.
  Kralj Srema (Kralj Srba)Stefan Vladislav II 1316–1325 Dragutinov sin.
  Stefan Konstantin 1321/22 Mlađi sin Milutinov, poražen 1322. od svog starijeg brata, Stefana Dečanskog.
  Stefan Uroš III Dečanski 1321–1331 Stariji sin Milutinov.
  Stefan Dušan Silni 1331–1356 Sin Stefana Dečanskog. Bio je veoma vešt vojskovođa, sa 20 godina je pobedio Bugarsku. Pošto mu otac nije bio sposoban osvajač, Dušan ga je uklonio sa prestola. Dušan je udvostručio veličinu carstva, zauzevši vizantijske zemlje do Peloponeza. Za cara je krunisan 1346. Srpsko carstvo je cvetalo, postajući jedna od najrazvijenijih zemalja u . Doneo je ustav – Dušanov zakonik 1349. godine.
  Stefan Uroš Nejaki 1356–1371 Sin Stefana Uroša IV Dušan, krunisan za kralja Raške (1346–1356), nasledio je cara posle Dušanove smrti 1356. Njegov epitet je dobio zbog „slabe vladavine“.
  Simeon Uroš Stric Uroša Nejaka. Postavljen je za guvernera u jugozapadnim osvojenim krajevima 1348. godine i vladao je do 1355. godine, kada se njegov zet Nikifor II Orsini vratio i prikupio podršku. Nikifor je ubijen 1359. godine, a Simeon je nastavio svoju vlast do svoje smrti 1371. godine. Proglasio se za „Cara Srba i Grka“ 1356. godine, ali protivno želji plemstva uže Srbije i Makedonije. Posle neuspešne invazije na Zetu, odustao je od ideje da vlada Srbijom.
  Jovan Uroš Sin Simeona Uroša. Nasledio je svog oca kao titular „Car Srba i Grka“ i vladao je područjem Epira i Tesalije 1370–1373 pre nego što je primio monaški postrig. 1384–1385 pomagao je svojoj sestri carici Mariji Angelini Dukaini Paleolog da upravlja Epirom (bila je udovica Tome II Preljubovića, epirskog despota 1367–1384).

Pad srednjovekovne srpske države (1371–1459) uredi

Pokrajine veličine uredi

Slika Vladar Period Napomena
Pomoravski okrug/Gospodarstvo Srbije/Srpska despotovina (Lazarevići)
  Lazar Hrebeljanović 1371–1389 Posle smrti Uroša V, poslednjeg od careva Nemanjića, kombinacijom diplomatije, vojne akcije i porodičnih saveza, Lazar je iz nastalog vakuuma vlasti izašao kao najmoćniji srpski plemić koji nije bio u službi Osmanlija. Dinastički legitimitet je stekao ženidbom sa Milicom Nemanjić, i uprkos tome što je zadržao samo sporednu titulu kneza („knez“), koristio je i carsko ime „Stefan“ kao i oznaku „samodržac“. Lazar je svoje vreme trošio na jačanje srpske države, znajući da će se na kraju morati suočiti sa osmanskom pretnjom. Pod svojom vlašću ujedinio je veći deo Srbije i uspeo da stekne lojalnost većine Srba. Titulu „Kralj Srba“ je ustupio i bosanskom kralju Tvrtku I (praunuku Uroša Velikog). Njegova prva veća vojna akcija bila je u bici kod Dubravnice gde su njegova dva podanika Crep i Vladimir uspeli da odlučno poraze osmansku vojsku u južnoj Srbiji. Nije bilo nikakvih daljih zabeleženih neprijateljstava sve do bitke na Pločniku, gde je knez Lazar uspeo da razbije osmansku silu i otera je nazad u Niš. Srpske trupe su učestvovale i u Bilećkoj bici gde je ponovo pobedio Turke. Lazar je poginuo tokom Kosovske bitke 1389. zajedno sa većinom srpske političke elite.
  Stefan Lazarević 1389–1427 Sin Lazarev. Srbija je 1391. godine postala osmanski vazal, pa je Stefan bio obavezan da pomaže osmanskom sultanu u bitkama kada su ga zamolili. Učinio je to u bici na Rovinama maja 1395. protiv vlaškog kneza Mirče I i bici kod Nikopolja 1396. protiv ugarskog kralja Žigmunda. Potom je sultan Bajazit nagradio Stefana zemljom Vuka Brankovića na Kosovu, pošto je Branković stao na stranu ugarskog kralja kod Nikopolja. Kada su Mongoli ušli u Osmansko carstvo, Stefan Lazarević je učestvovao u bici kod Angore 1402. godine kada su Osmanlije poražene, a sultan Bajazit zarobljen. Vrativši se u Srbiju, Stefan je posetio Carigrad gde mu je vizantijski car Manuel II Paleolog dodelio titulu despota. Ranijih godina titula bi značila da će despot vladati nekom vazalnom državom, ali kako je Vizantijsko carstvo bilo preslabo da uspostavi takvu vlast i Srbija nije bila njena vazalna država, Stefan Lazarević je ovu titulu uzeo kao lični stil srpskih monarha. , tako je Kneževina Srbija postala Srpska despotovina.
Slika Vladar Period Napomena
Gospodarstvo Prilepa (Mrnjavčevići)
  Vukašin Mrnjavčević 1365–1371 Ubijen u Maričkoj bitci.
  Marko Mrnjavčević 1371–1395 Sin Vukašina. Ubijen u bitci na Rovinama.
Slika Vladar Period Napomena
Gospodarstvo porodice Dejanović (Dejanovići)
  Jovan Dragaš 1366–1378
  Konstantin Dragaš Dejanović 1378–1395 Ubijen u bitci na Rovinama
Slika Vladar Period Napomena
Kneževina Zeta pod porodicom Balšić (Balšići)
Balša I 1356–1362
Đurađ I 1362–1378
Balša II 1378–1385
  Đurađ II 1385–1403
Balša III 1403–1421
Slika Vladar Period Napomena
Kneževina Zeta pod porodicom Crnojević (Crnojevići)
  Radič kraj 14. veka–1396
  Đurađ III i Aleksa 1403–1435 Vladali su vazali Venecije.
  Gojčin 1435–1451 Presudio je pod Đurađom Brankovićem.
  Stefan I 1451–1465 Presudio je pod despotatom 1451-1452, a zatim pod venecijanskim pravilom
  Ivan I 1465–1490
  Đurađ IV 1490–1496
  Stefan II Crnojević 1496–1499
  Ivan II 1499–1515
  Đurađ V 1515–1516

Srpski despotat (1427-1459; titular 1471-1537) uredi

Slika Vladar Period Napomena
  Đurađ Branković 1427 – 26. decembar 1456. Unuk Lazara I
  Lazar Branković decembar 1456 – 20. januar 1458. Sin Đurađa I
  Stefan Branković 1458 – 8. april 1459. Sin Đurađ i Regent za nećakinju. SRBIJSKO PRAVILNO je priložio Osmansko carstvo 1459. godine.
  Stefan Tomašević 1. april 1459 – 20. jun 1459. Oženio se Helene Branković, najstarije ćerke Lazara Brankovića i Helene Palaiolocional.
Srpski despotat osvoje Osmansko carstvo. Srpsko plemenitost ulazi u službu Mađarske. Mađari daju registralni naziv despota (titularni despot Srbije).
  Vuk Branković 1471–1485 Unuk Đurađa I 1471. godine, zavisna srpska država osnovala je Mađari uglavnom na teritoriji Vojvodine i Sirmije.
  Đorđe Branković 1486–1496 Sin Stefana Brankovića, abdiciran
  Jovan Branković 1496–1502 Sin Stefana Brankovića
Ivaniš Berislavić 1504–1514 Udati udovac Jovana Brankovića.
Stefan Berislavić 1514–1521 Sin Ivaniša i Jelene. Smenjen
Radič Božić 1527 Vasal Jovana Zapolja.
Pavle Bakić 1537 Vasal Ferdinanda I. Zadnji titular despot Srbije.
  Stefan Štiljanović 1537–1543 Vasal Ferdinanda I. Poslednji ugledni srpski plemić u periodu osmanske subjugacije Srbije.

Drugo srpsko carstvo i Sremsko vojvodstvo (1526-1532) uredi

Slika Vladar Period Teritorija Napomena
  Jovan Nenad 1526 – 26. jul 1527. Srpsko carstvo Mnogi srpski istoričari smatraju da je osnivač savremene Vojvodine.
Radoslav Čelnik 1527 – 1532 Srem Bio je generalni komandant armije cara Jovana Nenada.

Srpski banovi Lugoške i karansebeške banovine uredi

Slika Vladar period Teritorija Napomena
Petar Petrović 1544–1549 i

1554-1557

Banat Bio srpski plemić u oblastima istočne Ugarske, Transilvanije i Banata. Upravljao je Lugoškom i karansebeškom banovinom.
Nikola Crepović 1559 Banat Bio je srpski plemić i ban Lugoške i karansebeške banovine.
Đorđe Palotić 1588 i

1592-1594

Banat Bio srpski plemić i ban Lugoške i karansebeške banovine u vremenu Banatskog ustanka 1594. godine.

Srbija pod habzburškom okupacijom uredi

Slika Vladar Period Teritorija Napomena
  Jovan Monasterlija 1691–1706 Srbija pod habzburškom okupacijom „Poglavica srpskog naroda“ pod Leopoldom I.
  Karlo VI 1718–1739 Habzburska monarhija Kraljevina Srbija Kraljevina Srbija je bila krunska zemlja Habzburške monarhije.
  Stevan Šupljikac 1. maj 1848 – 15. decembar 1848. Srpska Vojvodina Srpska Vojvodina je bila kratkotrajna samoproglašena srpska autonomna pokrajina tokom revolucija 1848. u Austrijskom carstvu.
  Franc Jozef 18. novembar 1849 – 27. decembar 1860. Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat je bila krunska zemlja Austrijskog carstva.

Spisak vladara nakon Prvog srpskog ustanka uredi

Slika Ime Vladavina Napomene
  Karađorđe Petrović 14. februar 1804. — 7. oktobar 1813. Bio je vođa prvog srpskog ustanka.
  Miloš Obrenović 6. novembar 1817 — 25. jun 1839. Bio je vođa drugog srpskog ustanka.
  Milan Obrenović 13. jun 1839. — 8. jul 1839. Preminuo je od nepoznate bolesti.
  Mihailo Obrenović 8. jul 1839 — 14. septembar 1842.
  Aleksandar Karađorđević 14. septembar 1842. — 23. decembar 1858. Sin Karađorđa Petrovića.
  Miloš Obrenović 23. decembar 1858 — 26. septembar 1860. 2.put je postao knez.
  Mihailo Obrenović 26. septembar 1860 — 10. jun 1868. Izvršen atentat na njega u Košutnjaku. Drugi put je postao knez.
  Milan Obrenović 10. jun 1868. — 6. mart 1889. Bio je prvi kralj nakon Prvog srpskog ustanka.
namesnici:Milivoje Petrović Blaznavac, Jovan Ristić, Jovan Gavrilović
  Aleksandar Obrenović 6. mart 1889. — 29. maj 1903. Ubijen u Majskom prevratu.
  Petar I Karađorđević 15. jun 1903 — 1. decembar 1918. Osnovao Kraljevinu Jugoslaviju 1. decembra 1918.godine.

Spisak vladara Kraljevine Jugoslavije uredi

Slika Ime Dinastija Vladavina Napomene
  Petar I Karađorđevići 15. jun 1903 — 16. avgust 1921. U poslednjim godinama vladavine, umesto kralja Petra kao regent vladao je Aleksandar I.
  Aleksandar Karađorđevići 16. avgust 1921. — 9. oktobar 1934. Proglasio se za kralja Jugoslavije 1929, pre toga bio kralj Srba, Hrvata i Slovenaca
  Petar II Karađorđevići 9. oktobar 1934 — 29. novembar 1945. Knez Pavle vladao kao namesnik 1934—1941, bio kralj u egzilu od 17. aprila 1941.

Spisak vladara Crne Gore uredi

Spisak vladara Bosne uredi

Spisak vladara Travunije uredi

Spisak vladara Hercegovine uredi

Napomene uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Curta 2001, str. 331.
  2. ^ Pseudofredegarova hronika, 8. vek
  3. ^ Logos 2017, str. 33-37, 70, 75-76.
  4. ^ Stephenson 2003, str. 42–43
  5. ^ Cawley, Charles (11. 1. 2007). „Montenegro”. Medieval Lands. The Foundation for Medieval Genealogy. Pristupljeno 12. 4. 2008. 
  6. ^ a b Pop Dukljanin 1988.
  7. ^ Ćirković, Sima (2004). Srbi među evropskim narodima. Beograd: Equilibrium.
  8. ^ a b v g Živković, Tibor (2006). Portreti srpskih vladara: IX—XII vek. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. ISBN 86-17-13754-1. 
  9. ^ a b Venance Grumel, La chronologie, Paris 1958, 390 p.
  10. ^ Živković 2006. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFŽivković2006 (help)
  11. ^ Mišić 1997, str. 25–32.
  12. ^ Stanoje Stanojević: „Istorija Srba”, 1910.
  13. ^ Jovan Skilica, „Hronika”

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi