Splav, najprimitivnije plovilo od međusobno povezanih balvana, greda ili dasaka.[1] Prvobitno je korišćen mjesto čamaca. Koristi se kao najjeftiniji prevoz drvene građe iz šume do mjesta za preradu. Splavom upravljaju po pravilu dvojica splavara jedan ozada na krmi – kormilu, a drugi naprijed sa čakljom - motka za odupiranje. Splavovi se sve više koriste za turističko-rekreativne i sportske svrhe.[2]

Drinski splav
Splav

Godinama se rekom Drinom u letnjem periodu, organizuju više regata, u spomen na drevnu tradiciju drinskih splavara, koji su krajem 19. i početkom 20. veka splavarili Drinom, sve dok nije izgrađena hidroelektrana „Bajina Bašta”. Najstarija i najmasovnija je regata koju organizuje Sportsko turistički centar „Bajina Bašta” i opština Bajina Bašta.

U posljednjnih nekoliko desetina godina postavljeni su fiksni splavovi na Dunavu, Savi i nekim većim rijekama. Na njima su kućice za odmor-vikendice a i ugostiteljski objekti.[2]

Splavovi koje su napravili ljudi uredi

 
Skica F.E. Parisa (1841) koja prikazuje konstrukciju domaćeg peruanskog splava od balse

Tradicionalni ili primitivni splavovi bili su napravljeni od drveta ili trske. Moderni splavovi takođe mogu koristiti pontone, burad ili blokove od ekstrudiranog polistirena. Splavovi na naduvavanje do 20. veka koristili su flotacione komore napravljene od kozje ili bivolje kože, ali većina sada koristi izdržljive, višeslojne gumirane tkanine. U zavisnosti od upotrebe i veličine, može imati nadgradnju, jarbole ili kormila.

Splavarenje trupcima koristi se u industriji seče drveća za transport trupaca, tako što se spajaju u splavove i spuštaju ili vuku niz reku. Ovaj metod je bio veoma čest sve do sredine 20. veka, ali se sada retko koristi.

 
Drveni splavovi na kanalu Petra I. Slika s početka 20. veka S. Prokudin-Gorskog.

Veliki splavovi napravljeni od balsanih trupaca, koji su koristili jedra za plovidbu, bili su važni u pomorskoj trgovini na obali Tihog okeana u Južnoj Americi od predkolumbijskih vremena do 19. veka. Putovanja su vršena do udaljenih lokacija, čak do Meksika. Mnoga putovanja preko Pacifika koristeći replike drevnih splavova su preduzeta da bi se demonstrirali mogući kontakti između Južne Amerike i Polinezije.[3]

Tip splava koji se koristi za rekreativno splavarenje je skoro isključivo splav na naduvavanje, proizveden od fleksibilnih materijala za upotrebu na divljim vodama.

Izgradnja i plovidba uredi

Balsa trupci uredi

Trupci od balsa drveta (Ochroma lagopus) odlikuju se malom težinom i velikom veličinom (do 90 cm (35 in) u prečniku). Drvo tropske šume, balsa drvo nije prirodno nastalo na sušnim obalama Perua i južnog Ekvadora. Izvor balsa trupaca za splavove bila je dolina reke Gvajas, severno od grada Gvajakila u Ekvadoru. Ovo područje je i dalje glavni izvor balsa drveta za međunarodnu trgovinu.

Dugoročna plovnost balsa trupaca je dovedena u pitanje. Pre putovanja Kon-Tiki preko Tihog okeana 1947. godine,[4][5] naučnici su često tvrdili da balsa trupci tako brzo upijaju vodu da su duga putovanja bila neizvodljiva. Hejerdal je, međutim, koristio zelene balsa drvene trupce za putovanje od 101 dana na Kon-Tikiju. Druge studije su takođe pokazale da suvi balsa trupci mogu ostati na površini tokom dužeg vremenskog perioda.[6]

Splavovi su uvek bili napravljeni od neparnog broja balzanih trupaca, obično od 3 do 11, pri čemu je središnji balvan bio najduži, a ostali su se sužavali po dužini. Španci su izjavili da su splavovi bili u obliku ispruženih prstiju šake. Veliki balsa trupci, vezani zajedno sa henekuen vlaknima, činili su glavnu palubu splava. Morska voda je slobodno prolazila između i preko trupaca što je znatno otežavalo da splavove preplave teška mora.[7]

Na vrhu velikih balsa trupaca nalazila se platforma ili više platformi, napravljenih od trske ili bambusa koji su održavali teret i putnike suvim. Tokom istorijskih (i verovatno preistorijskih) vremena platforma je mogla da sadrži kolibu za smeštaj putnika i posade i ložište za kuvanje.[8]

Jedra i jarboli uredi

Nekoliko naučnika osporilo je upotrebu jedara na pretkolumbijskim splavovima. Oni su spekulisali da su Španci uveli upotrebu jedara ili da je tehnologija za korišćenje jedara izvedena od Španaca, ali da su je Indijci usvojili pre fizičkog dolaska Španaca na obale Ekvadora. Međutim, hroničar Ruizovog putovanja 1526. jasno je da je splav koji je video koristio jedra i da je ovo putovanje bilo samo 13 godina nakon prvog poznatog španskog viđenja Tihog okeana u Panami, više od 1.200 km (750 mi) severno. Drugi savremeni autor je rekao da su jedra korišćena na splavovima „od pamtiveka“.[9]

Takođe postoji kontroverza da li su korišćena kvadratna ili latenska (trouglasta) jedra. Iako su kasnije korišćena četvrtasta jedra, najraniji izveštaji opisuju trouglasta jedra, verovatno dva na broju, spreda i na krmi opremljena sa dva jarbola.[10] Inženjerske studije i studije naprezanja pokazuju da su jarboli bili zakrivljeni i nisu bili duži od 7,5 m (25 ft) i oko 16 cm (6,3 in) u prečniku. Moguće je da su bili sastavljeni od dva komada drveta spojena zajedno. Korišćeno drvo je nepoznato, iako je u modernim reprodukcijama korišćeno drvo mangrova, a mangrovi su uobičajeni duž obale Ekvadora i severne peruanske obale Piura i Tumbes.[11]

Navigacija uredi

Prekolumbijskim splavovima se upravljalo kombinacijom podešavanja jedara i upotrebe centralnih dasaka, nazvanih „guare“. To su bile daske obično široke oko 60 cm (2,0 ft) umetnute vertikalno u more između balsa trupaca. Na većim splavovima bila su tri seta guara na prednjoj strani, zadnjoj strani i sredini splava. Podizanje, spuštanje ili uklanjanje nekih guara ili njihovo pomeranje prema pramcu ili krmi smanjilo je ili povećalo podpovršinsku napetost i omogućilo upravljanje splavom. Radeći u tandemu sa jedrima, guare su, prema izveštaju iz 1820. godine, dozvolile posadi da preduzme „sve manevre redovno građenog i dobro opremljenog [jedrenjačkog] plovila.[12] Splavovi su mogli da postignu brzinu od 4. do 5 čvorova.[13]

Veličina i kapacitet tereta uredi

Jedna inženjerska studija je zaključila da su okeanski splavovi bili dužine od 6 m (20 ft) do 11 m (36 ft) i da su imali kapacitet tereta od 10 do 30 tona. Kapacitet splavova je vremenom opadao jer su balzani trupci upijali morsku vodu. Posle 4 meseca u vodi kapacitet najvećih splavova bi opao na 10 tona, a posle 8 meseci na 5 tona. Tako je nešto više od 8 meseci u vodi bio upotrebni vek trajanja splavova.[14]

Prirodni splavovi uredi

U biologiji, posebno u biogeografiji ostrva, splavovi koje nije napravio čovek su važan koncept. Takvi splavovi se sastoje od slaganih gomila vegetacije koju je oluja, cunami, plima, zemljotres ili sličan događaj odnela sa kopna; u modernim vremenima ponekad ugrađuju i druge vrste plovnog sadržaja, npr. plastične posude. Oni ostaju na površini svojom prirodnom plovnošću i mogu da putuju stotinama, čak i hiljadama milja i na kraju bivaju uništeni dejstvom talasa i raspadanjem, ili se zadrže na obalama.

Događaji splavarenja su važna sredstva za okeanskog raspršivanje za neleteće životinje. Posebno za male sisare, vodozemce i gmizavce, ali i za mnoge beskičmenjake, takvi splavovi sa vegetacijom često su jedino sredstvo na kome bi mogli da stignu i – ako budu imali sreće – kolonizuju okeanska ostrva pre nego što su vozila napravljena od strane ljudi obezbedila drugi način pomorskog transporta.

Galerija slika uredi

Zanimljivost uredi

Najčuveniji splav u novijoj istoriji je splav Kon Tiki Tora Hejerdala. Ovim splavom je 1947. godine Tor Hejerdal, etnolog, antropolog i avanturista, sa još pet saputnika prepolovio Tihi okean (oko 8.000 kilometara) i iz Perua u Južnoj Americi stigao u Polineziju. Plovio je najprimitivnijim splavom, i bez instrumenata i karata, upravo kako su, u davnim vremenima, i Južnoamerikanci plovili. Ekspedicija je imala cilj da doprinese tačnosti pretpostavke da su Polinežani porijeklom iz Južne Amerike.[18] [19]

Reference uredi

  1. ^ G. & C. Merriam Co. Websters New Collegiate Dictionary. 1976. ISBN 0-87779-339-5. 
  2. ^ a b Grupa autora, Mala enciklopedija Prosveta, Prosveta, Beograd, 1959. g.
  3. ^ Smith, Cameron M. and Haslett, John F. (1999), "Construction and Sailing Characteristics of a Pre-Columbian Raft Replica", Bulletin of Primitive Technology, pp. 13–18
  4. ^ Thor Heyerdahl, Thor (1968). The Kon-Tiki Expedition. Rand McNally. ISBN 9780049100114. Pristupljeno 5. 4. 2012. 
  5. ^ Alter, Bonnie (30. 12. 2009). „Last Crew Member on Kon-Tiki Expedition Dies”. TreeHugger. Arhivirano iz originala 12. 09. 2018. g. Pristupljeno 16. 12. 2018. 
  6. ^ Emanuel, Jeff (2012), "Crown Jewel of the Fleet: Design, Construction, and Use of the Seagoing Balsas of the Pre-Columbian Andean Coast," in Proceedings of the 13th International Symposium on Boats and Ship Archaeology (ISBSA 13), Amsterdam, Netherlands, October 8–12, 2012, pp. 6-7, http://scholar.harvard.edu/emanuel/mbian-Balsa_ISBSA-13, accessed 2 Aug 2016
  7. ^ Emanuel, str. 7–8
  8. ^ Emanuel, str. 9
  9. ^ Emanuel, str. 10–13
  10. ^ Smith, Cameron M. and Haslett, John F. (1999), "Construction and Sailing Characteristics of a Pre-Columbian Raft Replica," Bulletin of Primitive Technology p. 17; Emanuel, pp. 11-12
  11. ^ Dewan and Hosler, pp. 23-31
  12. ^ Emanuel, str. 9–10
  13. ^ "Thor Heyerdahl: Balsas Raft in Aboriginal Navigation of Peru and Ecuador," http://www.bradshawfoundation.com/thor/balsa-raft.php, accessed 2 Aug 2016
  14. ^ Dewan and Hosler, p. 36
  15. ^ Thomas T. Taber, III "Williamsport Lumber Capital", 1995, page 13
  16. ^ Adventures of Huckleberry Finn (Tom Sawyer's comrade)…. 1885. 
  17. ^ „Adventures of Huckleberry Finn | Summary & Characters”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-08-06. 
  18. ^ Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962. g.
  19. ^ Grupa autora, Opšta enciklopedija Larus, Vuk Karadžić, Beograd, 1967.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi