Sremski sandžak (tur. Sirem sancağı) bio je jedna od administrativnih jedinica Osmanskog carstva. Nije moguće precizno utvrditi datum osnivanja sandžaka, ali se može pretpostaviti da je odluka o njegovom formiranju bila donesena između 1537. godine, kada su okončana turska osvajanja ugarskih tvrđava u Sremskoj i Vukovskoj županiji i 1546. godine kada se Sremski sandžak prvi put pominje u izvorima.. Sandžak se nalazio na području Srema, po kojem je i dobio ime, a pripadao je Budimskom pašaluku. Upravno središte Sremskog sandžaka bilo je u gradu Mitrovica a njegova zapadna granica činili su obodi Osiječkog polja i gornji tok reke Bosuta.[1]

Sremski sandžak
Sirem sancağı
1541.—1699.

Sremski sandžak u 17. veku
Glavni gradSremska Mitrovica
RegijaSrednja Evropa
Zemlja Osmansko carstvo
Površina6.100 km2
Događaji
StatusBivša pokrajina
Vladavina
 • Oblikbegovat
Istorija 
• Uspostavljeno
1541.
• Ukinuto
1699.
Prethodnik
Sledbenik
Sremska županija (Kraljevina Ugarska)
Vukovska županija (Kraljevina Ugarska)
Sremska županija (Habzburška monarhija)
Vojna granica (Habzburška monarhija)
Osmanski Zemun 1608. godine

Upravna podela uredi

1583/87. godine, Sremski sandžak je bio podeljen u nekoliko nahija:

1667. godine, Sremski sandžak se delio u nekoliko kadiluka:

Stanovništvo uredi

Sremski sandžak su uglavnom naseljavali pravoslavni Srbi i muslimani različitog etničkog porekla. Stanovništvo u selima bilo je pretežno srpsko, dok je stanovništvo gradova bilo etnički i verski šaroliko. Najveći grad u Sremskom sandžaku bila je Mitrovica, koja je, prema podacima iz 1545/1548. godine bila uglavnom naseljena Srbima, a prema podacima iz 1566/69. uglavnom muslimanskim stanovništvom.

U popisu iz 1569. godine na prostoru Sremskog sandžak registrovano 10 264, a dve decenije kasnije 8 686 hrišćanskih popisnih domaćinstava. Ako bi se pretpostavilo da je hrišćansko domaćinstvo u proseku imalo 6 do 10 članova, to bi značilo da je u drugoj polovini XVI veka na ovom prostoru živelo između 50 i 100 000 hrišćana i oko 10 000 muslimana. Hrišćani su u turskim popisima kao većinsko stanovništvo registrovani u više od 400 naselja, među kojima su najveći bili Karlovci. Muslimani su pretežno bili nastanjeni u kasabama i varošima.[2]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Krstić 2007, str. 75-101.
  2. ^ Šuletić 2012, str. 29-64.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi