Srž nadbubrežne žlezde

Srž nadbubrežne žlezde (lat. medulla glandulae suprarenalis) nalazi se u unutrašnjosti nadbubrežne žlezde i okružena je korteksom, odnosno korom nadbubrežne žlezde. Čini 1/10 ove žlezde. Funkcionalno predstavlja modifikovani simpatikusni ganglion.[1]

Građa uredi

Srž nadbubrežne žlezde je izgrađena od dva tipa ćelija: medulocita i ganglijskih ćelija.

Medulociti su glavna populacija srži nadbubrega, zadužena za sintezu kateholamina. Drugi naziv za njih je hromafine ili feohromne čelije jer sadrže granule koje se boje solima hroma. [2]Njihova uloga je u formiranju stubova, koji su odvojeni venskim sinusima, u koje se izlučuju adrenalin i noradrenalin.

Ganglijske ćelije su smeštene između medulocita i raspoređene su u malim grupama.

Hormoni srži nadbubrežne žlezde uredi

Hormoni srži nadbubrega pripadaju grupi kateholamina. Polazna supstanca za njihovu sintezu je aminokiselina tirozin. Kateholamini koji se luče u srži nadbubrega su:

 
Izgled srži nadbubrežne žlezde

Uloga hormona uredi

Adrenalin i noradrenalin predstavljaju neurotransmitere čija se funkcija poistovećuje sa funkcijom simpatičkog nervnog sistema. Ova dva hormona se luče tokom fizičke aktivnosti ili u stresnim situacijama, te pripremaju ogranizam za odbranu ili bekstvo.[3] Oni inhibituju (usporavaju) ili ekscituju (ubrzavaju) rad određenih organa. Ovi hormoni podstiču brži rad srca, povećavaju krvni pritisak, šire zenice, itd. Lučenje hormona nadbubrežne žlezde reguliše štitna žlezda.

Poremećaji uredi

Gubitak funkcije srži nadbubrežne žlezde obično ne izaziva ozbiljne zdravstvene probleme kod ljudi, međutim hiperfunkcija dovodi do ozbiljnih poremećaja.[4] Bolesti srži nadbubrežne žlezde su u večini slučajeva povezane sa tumorima, koji su u 95% slučajeva dobroćudni. Najčešći je feohromocitom, tumor koji je uzrok povećanog lučenja adrenalina i noradrenalina. Kod odraslih oosoba ovaj najčešće benigni tumor uzrokuje iznenadne napade jako povišenog krvnog pritiska, dok je kod dece stalno povišen. Pored hipertenzije, od simptoma se javljaju i glavobolje, ubrzan srčani rad (tahikardija), znojenje i crvenilo kože.[5]

Reference uredi

  1. ^ „Građa”. humanitas.net. Pristupljeno 27. 3. 2020. 
  2. ^ „Medulociti”. produzizivot.com. Pristupljeno 27. 3. 2020. 
  3. ^ „Hormoni”. humanitas.net. Pristupljeno 27. 3. 2020. 
  4. ^ „Hiperfunkcija”. talijalab.com. Pristupljeno 27. 3. 2020. 
  5. ^ „Simptomi hiperfunkcije”. talijalab.com. Pristupljeno 27. 3. 2020. 

Spoljašnje veze uredi