Stanko Šepić (Rijeka, 4. maj 1941) srpski je kompozitor, dirigent i pijanista.[1]

Stanko Šepić
Datum rođenja(1941-05-04)4. maj 1941.(83 god.)
Mesto rođenjaRijekaKraljevina Italija

Biografija uredi

Rođen je u Rijeci 4. maja 1941. godine,[2] gde je završio gimnaziju i srednju muzičku školu (odsek za klavir). Studirao na Muzičkoj akademiji u Beogradu (kasnije Fakultet muzičke umetnosti) i diplomirao na odseku za dirigovanje i na odseku za klavir. Odmah po završetku studija izabran za umetničkog saradnika na Muzičkoj akademiji, a paralelno je radio i u Operi Narodnog pozorišta u Beogradu (1970-1975), gde je dirigovao pretežno balete.[1]
Godine 1975. izabran je za docenta za predmet dirigovanje i svoj radni vek proveo kao redovni profesor dirigovanja i šef dirigent simfonijskog orkestra Fakulteta muzičke umetnosti, koji se pod njegovim vođstvom razvio u respektabilno izvođačko telo. Sa orkestrom FMU ostvario veoma uspešnu i zapaženu turneju po Francuskoj, a osvojio je i prvu nagradu na festivalu omladinskih simfonijskih orkestara u Belgiji. Poslednje gostovanje sa orkestrom FMU imao 2007. godine (BiH, Hrvatska, Slovenija). Kao dirigent nastupao sa vodećim orkestrima u svim republikama bivše Jugoslavije, a gostovao je i u Španiji, Belgiji i Grčkoj. Dirigovao na prestižnim festivalima kao što su: BEMUS, Dubrovačke letnje igre i Ohridsko leto. Stanko Šepić je jedini umetnik koji je na BEMUS-u bio zastupljen kao kompozitor, dirigent i pijanista.[1]

Najznačajnija dela uredi

Skoro sva Šepićeva dela izvedena su javno na značajnim koncertima i festivalima, gde su i snimljena. Posebno se izdvajaju kapitalna orkestarska dela kao što su „Rekvijem“, „Stabat Mater“ (izveden na BEMUS-u), tri simfonije i koncert za klavir i simfonijski orkestar. Dve solo pesme (jedna na stihove Crnjanskog, a druga na sopstvene) nagrađene su prvom i jedinom nagradom na konkursu za solo pesme u Novom Bečeju.[1]

Lično uredi

Deklariše se kao Hrvat i ateista, demokratske nadnacionalne orijentacije.[2]

Reference uredi

  1. ^ a b v g Stanko Šepić, biografija
  2. ^ a b Mimica, Stjepan (1991). Ko je ko u Srbiji (I izd.). Beograd: Bibliofon. str. 471. 

Spoljašnje veze uredi