Stari Arbat

Stari Arbat (rus. Старый Арбат) predstavlja veliku pješačku zonu u jednom od najstarijih dijelova Moskve, u Rusiji. Ulica je nastala u 14. ili 15. vijeku.

Stari Arbat

Stari Arbat

Smještena je između Arbatskog i Smolenskog platoa u Centralnom administrativnom okrugu grada Moskve, na teritoriji rejona Arbata. U Starom Arbatu je smješten nit znamenitosti, kao što je pozorište Vahtangov za koje su vezani neki ruski umjetnici poput Puškina i Okudžave i zid pomena ruskoj rok zvijezdi Viktoru Coju, kao i brojna zdanja novog arhitektonskog stila.

Stari Arbat se razlikuje od Novog Arbata, koji se nalazi blizu i koji je izgrađen 1960ih godina pod imenom Avenija Kaljinjin i koja se proteže pored niza novih nebodera od stakla, čelika i kamena.

Porijeklo imena

Arbat je rijedak moskovski toponim čije porijeklo zbog starosti ulice nije zasigurno utvrđeno. Prvi put se sreće u ljetopisu iz 1493. godine, pri opisu velikog požara u Moskvi. Slijede najšire prihvaćene verzije porijekla imena ove ulice:

• iz arapske riječi „arbad“ (ili „rabad“) — predgrađe; zasigurno se zna da je Arbat u prošlosti pripadao predgrađu
• iz ruske riječi „gorbat“ — grbav; ulica ima nekoliko neravnina, zbog sveukupnog neravnog terena na kojem se nalazi; vjerovatnost ove verzije je sumnjiva
• od turske riječi „arba“ — taljige, jer su u prošlosti na tom prostoru stojali majstori i trgovci sa istoka, prodajući robu.

Istorija

Arbat je dobio zvanje ulice oko 1592. godine, kada je oko Moskve izgrađen novi zaštitni obruč — zemljani nasip. U 17. vijeku Arbat je postao trgovačka ulica. Godine 1658, ukazom cara Alekseja Mihajloviča, ulica je dobila ime „Smolenskaja“, ali to ime nije prihvaćeno u narodu i danas se koristi samo za produžetak te ulice kad se krene ka Borodinskom mostu.

1880ih godina u Arbatu je počeo da radi konjski tramvaj, a 1908. godine je pušten prvi električni tramvaj.

Godine 1974. grupa arhitekata pod rukovodstvom Alekseja Gutnova i Z. Haritonovoja počela je razradu projekta pretvaranja Arbata u pješačku zonu. Studija izvodljivosti je završena 1978. godine. Projekat nije obuhvatao samo ukidanje automobilskog saobraćaja iz ulice, nego i sveopšte uređenje ulice i restauraciju fasada zgrada. 1979. godine projekat je odobren da bi prvi stadijum rekonstrukcije bio završen 1985. godine.

U današnje vrijeme ova ulica je jedno od središta turističkih posjeta Moskvi.

Zdanja

Fontana ispred Vahtangovog pozorišta

Vjerovatno najoriginalniji spomenik nove gradnje u ovoj ulici je Melnjikova palata. Tu se takođe nalazi i ogromna zgrada Ministarstva spoljnjih poslova Rusije. Na račun novih zgrada, mnoge stare crkve iz ovog dijela grada su srušene, uključujući Crkvu sv. Nikole koja je smatrana za jedan od najljepših primjera gradnje Godunovovog stila.

Stari Arbat je trenutno ukrašen brojnim uličnim svjetiljkama postavljenim 1986. godine. Nekoliko statua, poput statue princezi Turandot ispred Vahtangovog pozorišta, pjesniku Aleksandru Puškinu i narodnom pjevaču iz vremena Sovjetskog Saveza Bulatu Okudžavi koji je napisao nekolicinu strasnih pjesama o ovoj ulici. U vrijeme Perestrojke ovo mjesto je bilo glavno sastajalište raznih omladinskih pokreta, kao i muzičara i umjetnika. Zid pomena Viktoru Coju je jedan od elemenata ove ulice koji podsjeća na te burne godine, te se tu i danas skupljaju brojni mladi da sviraju njegove pjesme i pjesme drugih ruskih pjevača.

U Starom Arbatu su smješteni i brojni restorani, kafići i druge uslužne radnje. Većina je okrenuta ka turistima, dok ih stanovnici Moskve obično smatraju preskupim i manje kvalitetnim od brojnih drugih mjesta za odmor u gradu. Među ovim uslužnim mjestima se, međutim, nalazi i nekoliko koja su okrenuta ka radničkoj klasi, poput „Kružke“, „Praima“ i „Mu-mua“.

Spoljašnje veze

• Tekstualna ekskurzija kroz Stari Arbat (jezik: ruski)
• Mala galerija slika Starog Arbata, „Šetnja kroz Arbat“ (jezik: ruski)