Stari Vlah
Stari Vlah je istorijska i geografska oblast na jugozapadu Srbije. Obuhvata oblasti sjeverno od rijeke Lima i istočno od Drine, u slivu Moravice i Uvca sjeverno od Sjenice.
Na zapadu se Stari Vlah graniči sa Bosnom, na jugozapadu sa Hercegovinom, na jugoistoku sa Raškom oblašću, na istoku sa Šumadijom, a na sjeveru sa Kolubarskom oblašću.
Stari Vlah je administrativno raspoređen u okvirima Zlatiborskog i Moravičkog okruga. Obuhvata opštine Priboj, Prijepolje, Novu Varoš, Čajetinu, Užice, Arilje i Ivanjicu, kao i dijelove opštine Sjenice.
Stari Vlah je planinska regija, pa se stanovništvo bavi uglavnom stočarstvom. Otuda i vodi ime – vlah je bio naziv za stočara. Oblast je bogata vodom. U regiji se razvija seoski turizam. Na Starom Vlahu se nalaze masivi Zlatibora i Zlatara. Oni određuju podjelu Starog Vlaha na Zlatiborski Stari Vlah (obuhvata planinu Zlatibor i Užice), Moravički Stari Vlah (obuhvata sliv Moravice) i Zlatarski Stari Vlah (obuhvata Zlatar).
Čitava ova oblast je bogata kulturno-istorijskim znamenitostima. Jedna od najpoznatijih je manastir Mileševa kod Prijepolja.
Istorija uredi
Po poljskom naučniku Eduardu Boguslavskom[1] naziv "Vlah" je slovenska reč, kojom su oni zvali Gale. Stari Vlah se odnosi na Gale, preciznije Skordiske, a Sloveni tu nastanjeni sačuvali su "spomen gospodarstva Galskog", imenom "Stari Vlah". Ovi su se razlikovali od Rimljana - "Novih Vlaha". Naziv Stari Vlah se odnosi na Latine, a ne na Vlahe (narod).
Šezdesetih godina XII vijeka Stefan Nemanja osniva srpsku državu Rašku koja je obuhvatala Rašku oblast i južne dijelove Starog Vlaha (Priboj i Prijepolje – Zlatarski Stari Vlah). Sjeverni dijelovi Starog Vlaha (Zlatiborski i Moravički Stari Vlah) nalazili su se u posjedu župana Stracimira, a Nemanjinoj državi su pripojeni tek oko 1180-te godine. Tada se prvi put pominje Stari Vlah, koji je bio jedna od administrativnih jedinica Raške. Kasnije je Raška podijeljena na župe, i na ovom prostoru ih je bilo nekoliko.
Dolaskom Turaka, sjeverni dijelovi Starog Vlaha, tačno određeni današnjim južnim granicama opština Čajetine i Ivanjice pripadali su Smederevskom, a južni Novopazarskom sandžaku.
Krajem 18. veka formiran je kadiluk "Stari Vlah", u Novopazarskom sandžaku.
Danas pojam Sandžak označava teritorije bivšeg Novopazarskog sandžaka. Tu spadaju Raška oblast, dijelovi Stare Hercegovine kod Pljevalja i južni Stari Vlah (zlatarski i manji dijelovi zlatiborskog).
Reference uredi
- ^ "Delo", Beograd 1. januar 1902.
Literatura uredi
- Istorija srpskog naroda (knj. 6, sv. 1): Od Berlinskog kongresa do Ujedinjenja 1878-1918. Srpska književna zadruga. 1983.
- Petrović, Milić F. (1995). Dokumenti o Raškoj oblasti: 1900-1912. Beograd: Arhiv Srbije.
- Petrović, Milić F. (1997). Dokumenta o Raškoj oblasti: 1890-1899. Beograd: Istorijski muzej Srbije.
- Salih Selimović, Stara Raška u Turskim administrativno-upravnim podjelama, Breznički zapisi 11-12, Pljevlja 1999.
- Jagodić, Miloš (2010). Uređenje oslobođenih oblasti Srbije 1912—1914: Pravni okvir. Beograd: Istorijski institut.
- Jagodić, Miloš (2013). Novi krajevi Srbije (1912-1915). Beograd: Filozofski fakultet.
- Šabanović, Hazim (1959). Bosanski pašaluk: Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Naučno društvo Bosne i Hercegovine.