Statika fluida se bavi fluidima u stanju mirovanja i deo je mehanike fluida.[3][4] Fluid je u stanju mirovanja ako postoji koordinatni sistem u kojem je brzina fluidnih delića u svakoj tački fluida jednaka nuli.[5] Fluid se pri mirovanju nalazi u „savršenom“ stanju jer njegova viskoznost ne dolazi do izražaja. Naime, na osnovu Hipoteze o velikoj pokretljivosti (Hipoteza o velikoj i lakoj deformabilnosti) posledica molekularne mikrostrukture tečnosti i gasova je laka pokretljivost (tečljivost) tako da i vrlo male sile izazivaju velike deformacije. Direktne posledice ove hipoteze su sledeće:

Tabela hidraulike i hidrostatike, iz 1728 Cyclopædia[1][2]

U statici fluida važe dva osnovna zakona:

  1. Suma sila na svaki deo fluida jednaka je nuli
  2. Suma momenata na svaki deo fluida jednaka je nuli

Osnovna jednačina statike fluida je Ojlerova jednačina:[6][7][8]

gde je :

  • ρ - gustina fluida (gustina mase)[kg/m³],
  • - gustina masene sile tj. masena sila po jedinici mase [N/m³],
  • - gradijent pritiska, pri čemu je vektorski operator nabla.

Zadatak statike fluida sastoji se u tome da se iz Ojlerove jednačine statike fluida uz poznatu gustinu masene sile i poznatu gustinu fluida (gustina mase) izračuna raspodela pritiska. Ojlerova jednačina izražava sledeću zakonitost: u mirujućem fluidu najveća promena pritiska (grad p) je u smeru masene sile . Gradijent pritiska je vektor normalan na izobarsku površ. Izobarske površi su površi jednakog pritiska.

O obliku površina p=const uredi

 
Kolinearnost vektora masenih sila i gradijenta pritiska.

Iz Ojlerove jednačine u vektorskom obliku proizilazi sledeće: Skalarno polje pritisaka se formira tako da površi konstantnog pritiska (izobarske površi) u svakoj tački za normalu imaju zadato polje masenih sila  . Vektori   i   su međusobno kolinerani vektori.

Da li će izobarske površi biti krive ili ravne zavisi od prirode (karaktera) masenih sila. Ako je polje sila homogeno ( ), površi moraju biti ravne. Za slučaj nehomogenog polja masenih sila izobarske površi su krive površi.

Stanje napona uredi

 , gde je:   - vektor napona u proizvoljnoj tački strujnog prostora

  • U fluidu koji miruje ne postoji trenje.
  • Pritisak p pri mirovanju fluida se označava kao statički pritisak.
  • Stanje napona definisano je skalarnim poljem pritiska  . Pritisak je skalar.

Pritisak u fluidima pri mirovanju uredi

Zbog fundamentalne prirode fluida, fluid ne može ostati u mirovanju u prisustvu smicanja. Međutim, fluidi mogu da vrše pritisak normalno na kontaktnu površinu. Ako se tačka u fluidu smatra beskonačno malom kockom, onda iz principa ravnoteže sledi da pritisak na svakoj strani te jedinice mora biti jednak. Da to nije bio slučaj, tečnost bi se kretala u pravcu rezultirajuće sile. Stoga, pritisak na fluid u mirovanju je izotropan; tj., on deluje sa jednakom magnitudom u svim pravcima. Ova karakteristika omogućava fluidima da prenose silu kroz dužinu cevi; tj., sila primenjena na fluid u cevi se prenosi, preko fluida, do drugog kraja cevi. Ovaj princip je prvobitno formulisao, u nešto širem obliku Blez Paskal, i stoga se naziva Paskalov zakon.[9][10][11]

Hidrostatički pritisak uredi

U fluidu u mirovanju, sva frikciona i inercijalna naprezanja nestaju i stanje naprezanja sistema se naziva hidrostatičkim. Kada se ovo stanje od V = 0 primeni na Navje–Stoksove jednačine, gradijent pritiska postaje samo funkcija masenih sila. Za barotropni fluid u konzervativnom polju sila kao što je polje gravitacione sile, pritisak koji vrši fluid u ravnoteži postaje funkcija sile koja vrši gravitacija.

Hidrostatički pritisak se može odrediti iz analize kontrolne zapremine infinitezimalno male kocke fluida. Pošto je pritisak definisan kao sila koja deluje na testnu površinu (p = F/A, gde je p: pritisak, F: sila normalna na površinu A, A: površina), a jedina sila koja deluje na bilo koju takvu malu kocku fluida je težina kolone fluida iznad nje, hidrostatski pritisak se može izračunati prema sledećoj formuli:

 

gde je:

Референце uredi

  1. ^ Chambers, Ephraim (1728). Cyclopædia: or, An Universal Dictionary of Arts and Sciences (1 изд.). London: James & John Knapton; John Darby; and others.  Two volumes in folio.
  2. ^ Alston, R. C. (1974). A Bibliography of the English Language from the Invention of Printing to the Year 1800 . Ilkley: Janus Press.  See volume iii, items 535 through 544.
  3. ^ G. Garbrecht (ed., 1987). Hydraulics and Hydraulic Research: A Historical Review (A.A. Balkema). ISBN 90-6191-621-6
  4. ^ M. J. Lighthill (1995). Fluid mechanics, in Twentieth Century Physics ed. by L.M. Brown, A. Pais, and B. Pippard (IOP/AIP), Vol. 2, pp. 795–912.
  5. ^ „Hydrostatics”. Merriam-Webster. Pristupljeno 11. 9. 2018. 
  6. ^ Anderson, John (1995). Computational Fluid Dynamics. McGraw-Hill Education. ISBN 978-0-07-001685-9. 
  7. ^ Babinsky, Holger (novembar 2003), „How do wings work?” (PDF), Physics Education, 38 (6): 497—503, Bibcode:2003PhyEd..38..497B, S2CID 1657792, doi:10.1088/0031-9120/38/6/001 
  8. ^ Chorin, Alexandre J.; Marsden, Jerrold E. (2013). A Mathematical Introduction to Fluid Mechanics. Springer. ISBN 978-1-4612-0883-9. 
  9. ^ „Pascal's principle - Definition, Example, & Facts”. britannica.com. Arhivirano iz originala 2. 6. 2015. g. Pristupljeno 9. 5. 2018. 
  10. ^ „Pascal's Principle and Hydraulics”. www.grc.nasa.gov. Arhivirano iz originala 05. 04. 2018. g. Pristupljeno 9. 5. 2018. 
  11. ^ „Pressure”. hyperphysics.phy-astr.gsu.edu. Arhivirano iz originala 28. 10. 2017. g. Pristupljeno 9. 5. 2018. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi