Степски бадем

Stepski badem, bademić[1] ili divlja praskva (lat. Prunus tenella) je drvenasta biljka iz familije ruža (Rosaceae). Prirodni areal rasprostranjenja ove vrste kreće se od Centralne Evrope (istočna Austrija) i jugoistočne Evrope, preko istočnih delova Evrope do srednje Azije (Kavkaz, Sibir, Kazahstan, zapadna Kina)[2][3]. Areal stepskog badema je proširen ljudskim delovanjem, jer se uzgaja kao ukrasni (dekorativni) žbun.

Stepski badem
cvetovi
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Podrod:
Vrsta:
P. tenella
Binomno ime
Prunus tenella
Batsch
Sinonimi

Amygdalus nana L. 1753
Prunus nana (L.) Stockes 1812
Amygdalus georgica Desf. 1809
Amygdalus ledebouriana Schltdl. 1854
Amygdalus gessleriana G. Kirchn. 1864
Prunus sweginzowii Koehne 1910
Prunus ledebouriana (Schltdl.) Y. Y. Yao 1987

Opis vrste uredi

Stablo je najčešće u formi žbuna, visokog do 1,5 m. Grane su uspravne, gole, sivo- ili crvenkasto-smeđe boje. Listovi su linearno lancetasti, sa plitko testerastim obodom. Cvetovi su pojedinačni, sa kruničnim listićima crvene (retko bele) boje. Plod je koštunica, gusto dlakava, žućkaste boje. Diploidna je vrsta, sa brojem hromozoma 2n=16.[2][4]

Rasprostranjenje u Republici Srbiji uredi

Stepski badem je zabeležen u zaostalim stepskim fragmentima u Vojvodini, kao i u termofilnim listopadnim šumama u severoistočnoj, istočnoj i centralnoj Srbiji.[5]

Značaj i upotreba uredi

Stepski badem je u istočnoj Srbiji od velikog značaja kao član vegetacije šibljaka, a na teritoriji Vojvodine je zaštićena vrsta (raste samo u Deliblatskoj peščari). Plod (koštunica) i seme (jezgro koštunice) se mogu koristiti u ishrani ljudi, a seme se može koristiti i za dobijanje ulja. Na stablo stepskog badema ponegde se kalemi badem[6]. Od listova i plodova mogu se dobiti prirodne boje[7].

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. [mrtva veza]
  2. ^ a b Jovanović B. 1972. Rod Prunus L. U: Josifović M (ed.). Flora SR Srbije IV. Beograd: SANU.
  3. ^ Prunus tenella Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. novembar 2004), USDA, ARS, National Genetic Resources Program. Germplasm Resources Information Network - (GRIN) [Online Database]. National Germplasm Resources Laboratory, Beltsville, Maryland.]
  4. ^ Nicotra, A. and Moser, L. 1985. PRUNUS TENELLA AS AN HYPOTHETIC ROOTSTOCK FOR SWEET CHERRY. Acta Hort. (ISHS) 169:177-178. [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. maj 2008)
  5. ^ Tomović, G.; Ranđelović, V.; Niketić, M.; Vukojičić, S.; Zlatković, B. (2003). „New distribution of some pontic and submediterranean plant species in Serbia”. Archives of Biological Sciences 55(1-2): 45—54. 
  6. ^ Facciola, Stephen (1. 11. 1990). Cornucopia: a source book of edible plants. Kampong Publications. ISBN 978-0-9628087-0-8. 
  7. ^ Grae I. 1974. Nature's Colors — Dyes from Plants. MacMillan Publishing Co: New York. ISBN 978-0-02-544950-3.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi