Stojnik je naselje u Gradskoj opštini Sopot u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 567 stanovnika.

Stojnik
Crkva u Stojniku
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaSopot
Stanovništvo
 — 2011.Pad 567
Geografske karakteristike
Koordinate44° 30′ 35″ S; 20° 29′ 25″ I / 44.509666° S; 20.490333° I / 44.509666; 20.490333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Stojnik na karti Srbije
Stojnik
Stojnik
Stojnik na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Ovde se nalazi Crkva Svetog Marka u Stojniku.

Istorija uredi

Stojnik se nalazi zapadno od opštine Sopot. Stojnik je starije naselje. U neposrednoj blizini je Gradište, gde se nalazi na tragove starog naselja. Osim toga, u jednom delu sela, koje se danas zove Staro selo, ima tragova od nekog groblja koje zovu Grobljice. Perdanje veli da je selo prvobitno bilo u današnjem Starom Selu, a kasnije u Dubokoj Jami, u izvornom delu potoka Vrbovica, u čijoj je blizini groblje. Na ovome mestu bile su stara crkva i škola. Predanje veli da su se tadašnji stanovnici „zbog čume koja je svet morila“ preselili na današnje mesto.

Prvi pisani pomen o ovome selu imamo iz prvih desetina 18.veka. Na karti iz doba Austrijske Srbije (1717.-1739.g.) ovo je selo zabeleženo pod imenom Stonik i tada je imalo 30 kuća. Prvih desetina 19. veka Stojnik je ulazio u sastav Katićeve knežine i imao je 1818.g. 38, a 1822.g. 44 kuće 1846. selo je pripadalo turijskom srezu i imalo je 79 kuća.

Po popisu iz 1921.g. Stojnik je imao 228 kuća sa 1350 stanovnika.

Za najstarije stanovnike smatraju se: Bedići (Tomaševići) čiji je predak Jagar došao od Sjenice, zatim Vukotići (sa raznim prezimenima) čiji predak Stojko došao od Bjelog Polja, i to odmah posle Bedića. itd. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Demografija uredi

U naselju Stojnik živi 551 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 47,6 godina (45,8 kod muškaraca i 49,4 kod žena). U naselju ima 260 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,47.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.493
1953. 1.471
1961. 1.175
1971. 953
1981. 769
1991. 679 675
2002. 642 656
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
631 98,28%
Bugari
  
2 0,31%
Crnogorci
  
1 0,15%
Makedonci
  
1 0,15%
Jugosloveni
  
1 0,15%
nepoznato
  
1 0,15%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26 (dr. B. M. Drobnjaković. Kosmaj) i iz „Letopisa“ opštine Stojnik.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani i poreklo doseljenika
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Korišćena Literatura uredi

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812—1927. objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze uredi