Strahinja Živak
Strahinja Živak je bio logoraš za vreme rata u Bosni i Hercegovini 1992—1995.
Strahinja Živak | |
---|---|
Datum rođenja | 1932. |
Mesto rođenja | Brđani, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 2. avgust 2014.81/82 god.) ( |
Mesto smrti | Trebinje, Republika Srpska |
Biografija uredi
Strahinja Živak je Srbin iz Hercegovine. Rođen je 1932. godine u selu Brđani, kraj Konjica (BiH). Pre ratnih dešavanja u BiH 1992. godine, radio je u Sarajevu kao inženjer telekomunikacija tj. kao službenik PTT. U srednjim školama Sarajeva radio je i kao vanredni profesor za stručne predmete. 1990. godine je otišao u penziju. Bio je i dopisnik "Večernjih novosti" iz Beograda.[1]
Za vreme njegovog tamnovanja u zatvorima, muslimanske i hrvatske ratne jedinice u BiH su upale u njegovo selo Brđani 6. jula 1993. i zarobile, a potom i ubile 2 sina: Slobodana (35) i Velimira (31), koji su bili civili. To mu je rođak iz Smedereva javio preko Crvenog krsta. Ubijeno je i njegovih 10 bliskih rođaka istog dana. Njegova majka Bosiljka je preminula u očajanju zbog porodične tragedije u ratu, nekoliko nedelja posle toga.[1]
Posle rata postao je član Predsedništva Logoraša Republike Srpske i posvetio se širenju istine o stradanju Srba. Član je i Instituta za istraživanje srpskih stradanja u HH veku. Preminuo je u subotu 2. avgusta 2014. godine.[2]
Hapšenje uredi
Strahinja Živak je 17. aprila 1992. godine u rodnom selu Brđani ranjen iz snajperske puške, kao civil. Zatim je prebačen na lečenje u Konjic sa nogama u gipsu, a potom u Sarajevo u bolnicu "Koševo", gde je odmah osetio neprijatnosti na nacionalnoj osnovi jer je medicinskom osoblju odgovorio da je Srbin, kada su ga pitali za nacionalnost.
Optužnica uredi
U zatvoru dobija optužnicu gde ga terete da je član SDS, Da je organizator paravojnih formacija, da je sarađivao sa JNA i radio stvaranju srpske države još 1991. godine. Presuda mu je glasila: 15 godina zatvora.[1]
Zatvori uredi
Iz bolnice "Koševo" je prebačen u Centralni zatvor na 4 dana, a posle u muslimanski logor "Viktor Bubanj", nekadašnju kasarnu JNA u Sarajevu. Inače kroz logor "Viktor Bubanj" prošlo je više od 5.000 Srba. U muslimanskim zatvorima pod torturom Strahinja Živak je proveo više od dve i po godine, oko 33 meseca. Razmenjen je 9. novembra 1994. godine, za dva vojnika muslimanske Armije BiH. Za vreme svog tamnovanja oslabio je sa 85 na 42 kilograma.
Centralni zatvor uredi
U Centralnom zatvoru u Sarajevu, Strahinja Živak je proveo neko vreme, ali su bili nešto bolji uslovi za razliku od "Viktor Bubanja“.[1]
Viktor Bubanj uredi
U ovom logoru Strahinja Živak je ležao na betonu zajedno sa ostalim zatvorenicima. Dobijali su vrlo malo hrane i čaja. Odeću i pakete nisu dobijali. Kada su zatvorenici išli do toaleta, često su dobijali batine. U zatvoru je bila velika prisutnost vaški, od kojih nisu mogli spavati.
U zatvoru su srpski zarobljenici bili zajedno sa muslimanskim kriminalcima koji su ih podirivali, mučili, pa čak i silovali. Dešavalo se da u zatvor dovedu čitavu srpsku porodicu: oca, majku i decu. Bilo je čak i trudnica. Oni su i fizički i psihički zlostavljani.[3]
Knjige uredi
Živak je napisao i nekoliko knjiga o svom stradanju tokom boravka u muslimanskim logorima za vreme rata u BiH, kao i stradanju Srba u BiH. U isto vreme sarađivao je na još nekoliko knjiga koje obrađuju sličnu tematiku. Njegove knjige su:
- "Živim da svjedočim",
- "Logor Čelebić",
- "Svedok sve-dok",
- "Živim da svjedočim – o zločinima nad Srbima još jednom",
- "Opomene i oporuke",
- "Zapamćenja 1",
- "Zapamćenja 2",
- "Sve na čistinu“.[3]
Dokumentarni filmovi uredi
U produkciji kanadske filmske kompanije "Briks" snimljen je dokumentarni film "Jauk", koji govori o stradanju Strahinje Živaka.[1][4]
Reference uredi
- ^ a b v g d Dokumentarni film "Jauk", Pristupljeno 24. 3. 2013.
- ^ Preminuo Strahinja Živak
- ^ a b Strahinja Živak: Živim da svjedočim, Pristupljeno 24. 3. 2013.
- ^ Premijerno izveden film "Jauk" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016), Pristupljeno 24. 3. 2013.