Stub

елемент конструкције који издржава тежину зграде

Stub je arhitektonsko-građevinski drveni, metalni, kameni ili zidani vertikalni podupirač valjkastog oblika koji prenosi teret nadgrađen na čvrstu podlogu.[1] Drugim rečima, stub je kompresioni član. Termin stub se posebno odnosi na veliku okruglu potporu (osovinu stuba) sa kapitelom[2][3] i bazom ili postoljem[4] koji je načinjen od kamena ili izgleda tako.[5][6] Stub može imati i kvadratni ili poligonalni presek ili drugačiji. Posebne vrste stubova su stubac,[7][8] karijatida[9][10][11] i direk, dok su stubu bliski pilon i pilaster. Da bi se ostvarila inženjerska rešenja otporna na vetar ili zemljotrese, stubovi mogu biti dizajnirani da se odupiru bočnim silama. Drugi kompresioni članovi se takođe često nazivaju „stubovima” zbog sličnih stresnih uslova. Stubovi se često koriste za podupiranje greda ili lukova na kojima počivaju gornji delovi zidova ili tavanica. U arhitekturi se „stub” odnosi na takav strukturni element koji takođe ima određene proporcionalne i dekorativne karakteristike. Stub može biti i dekorativni element koji nije neophodan za strukturalne svrhe. Mnogi stubovi su „zaručeni”, tj. čine deo zida.

Redovi korintskih stubova hrama u Siriji
Detalj rimskog stuba
Karijatida je stub u obliku ženske figure

Osnovni delovi stuba

uredi

su stopa, stablo i kapitel. Pored toga, stubovi mogu imati mnogo drugim manjih delova, od kojih su neki samo zbog pitanja lepote.

Stub ne sme da prevazilazi dve visine, a visina treba da bude veća od 15 širina stuba.

Objašnjenje

uredi

Stub u srpskom jeziku označava sve vrste preseka[1]. Dok se u hrvatskom jeziku koriste termini stub za kvadratni presek a stup za samo kružni presek, u srpskom jeziku se oblik stup ne upotrebljava[1][12].

Pored osnovnog značenja stuba sreću se i sledeći pojmovi:

  • Stubac je masivni stub najčešće kvadratnog preseka.
  • Karijatida je stub u obliku ženske figure.
  • Direk je tradiconalan naziv za drvene stubove u narodnom graditeljstvu.
  • Pilon masivni stub najčešće kvadratnog preseka i prislonjen uz zid.
  • Pilaster ili „polustub“ jeste izbočina u zidu, koja samo spreda izgleda kao stub, dok je suštinski deo zidne konstrukcije.[13][14][15][16]

Postoje i slobodno stojeći stubovi (npr. Slobodno stojeći stub Marka Aurelija u Rimu), koji imaju istu ulogu kao skulpture, tj. to su čisto umetnička dela.

Istorijat

uredi

Prvi stubovi se javljaju još u neolitu kao drveni, neobrađeni ili obrađeni elementi koji imaju ulogu nosača krovne grede.

Pravi kameni stubovi javljaju se u Starom Egiptu (Imhotep oko 2600. p. n. e.) i oni već imaju prepoznatljive oblike lotosa, papirusa, palme ili snopa pruća. U svojim hramovima Egipćani grade hipostilne dvorane (grč.: hypo = pod, ispod, i stulos = stub - „poduprt stubovima"), znači dvorane ispunjene masivnim stupovima koji su u osnovi širi u preseku. Na nekim hramovima koriste stubove bez stope i kapitela kako bi izgledali vitkiji, a njihov utisak je nesvakidašnji.

Minojski drveni stupovi (npr. Palata u Knososu) na Kritu bili su suženi pri dnu, za šta se verovaloje zbog težnje za utiskom prozračnosti građevine. Danas se smatra da je su oni proizašli iz potreba bolje seizmičke postojanosti.

Persijski stubovi imali su kapitele s kombinacijom dve istovetne životinje, a dosezali su i 30 m u visinu (Persepolis).

Vrhunac zanimanja za stub javlja se u Staroj Grčkoj, gde se prema stubu određuje stil gradnje. Tako nastaju Dorski red, Jonski red i Korintski red. Poslednji će, kao najkitnjastiji, posebno biti privlačan starim Rimljanima.

Stub je imao značajnu ulogu i u kasnijim epohama (vizantijska arhitektura, romanika, gotika, renesansa, barok), gde su korišćena iskustva dvevnih stubova.

Ostale vrste stubova

uredi

U novije vreme stubovi se izgrađuju i za druge namene:

  • Električni stub za koji se koristi i odomaćeni naziv „bandera“ služi za pridržavanje električnih provodnika odnosno za elektrifikaciju.
  • Telefonski stub se takođe naziva „bandera“ a služi za razvođenje telefonskih vodova.
  • Stubovi se koriste i kao nosači TV antena, TV predajnika, radio predajnika ili predajnika mobilne telefonije.

Zbirka slika

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b v Rečnik Matice srpske
  2. ^ Architectural Elements, Emory University [1] Arhivirano 2016-03-16 na sajtu Wayback Machine
  3. ^ „Architectural Elements | Samothrace”. Arhivirano iz originala 2016-03-16. g. Pristupljeno 2016-11-02. 
  4. ^ „Column - Definition and More from the Free Merriam-Webster Dictionary”. Merriam-webster.com. 2012-08-31. Arhivirano iz originala 2013-10-04. g. Pristupljeno 2013-07-04. 
  5. ^ Mani, B. R. (2012). Sarnath : Archaeology, Art and Architecture. Archaeological Survey of India. str. 60. 
  6. ^ Majumdar, B. (1937). Guide to Sarnath. str. 41. 
  7. ^ Abbett, Robert W. (1957). American Civil Engineering Practice. III. New York: John Wiley & Sons. str. 26—32. 
  8. ^ Urquhart, Leonard Church (1959). Civil Engineering Handbook (4th izd.). New York: McGraw-Hill Book Company. str. 8—75. 
  9. ^ Καρυᾶτις in Bailly, Anatole (1935) Le Grand Bailly: Dictionnaire grec-français, Paris: Hachette
  10. ^ Hersey, George, The Lost Meaning of Classical Architecture, MIT Press, Cambridge, MA, 1998 p. 69
  11. ^ Alderman, Liz (7. 7. 2014). „Acropolis Maidens Glow Anew”. The New York Times. Pristupljeno 9. 7. 2014. 
  12. ^ # Dr. M. Prelog, Prof. J. Damjenov, Prof. R. Ivanović, Likovne umjetnosti Zagreb 1963.
  13. ^ Smith, Fred; Cartmill, Matt (20. 9. 2011). The Human Lineage. John Wiley & Sons. str. 601. ISBN 978-1118211458. 
  14. ^ Wittkower, Rudolf (1940). „Alberti's Approach to Antiquity in Architecture”. Journal of the Warburg and Courtauld Institutes. London: Warburg Institute. 4 (1/2: Oct., 1940 - Jan., 1941): 3. JSTOR 750120. S2CID 195049595. doi:10.2307/750120. 
  15. ^ Ching, Francis D. K. (1995). A Visual Dictionary of Architecture. Van Nostrand Reinhold Company. ISBN 0-442-02462-2, p. 266.
  16. ^ Mark Jarzombek, „Pilaster Play” (PDF), Thresholds, 28 (Winter 2005): 34—41 

Literatura

uredi


Spoljašnje veze

uredi