Subramanijan Čandrasekar

Индијско-амерички астрофизичар

Padma Subramanijan Čandrasekar (engl. Subrahmanyan Chandrasekhar; Lahor, 19. oktobar 1910Čikago, 21. avgust 1995)[1] bio je indijsko-američki astrofizičar.[2] Radio je u više polja, kao što su struktura zvezda, teorija belih patuljaka, dinamika zvezda, crne rupe i još mnogo. Radio je na univerzitetu u Čikagu do svoje smrti 1995. a takođe je pisao člankove za jedan od tadašnjih časopisa astrofizike. Sa Vilijamom Folverom dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1983. godine, za rad na teoriji građe i evolucije zvezda.[3][4] Čandrasekarova granica dobila je ime po ovom naučniku.

Padma Subramanijan Čandrasekar
Lični podaci
Datum rođenja(1910-10-19)19. oktobar 1910.
Mesto rođenjaLahor, Britanska Indija, danas Pakistan
Datum smrti21. avgust 1995.(1995-08-21) (84 god.)
Mesto smrtiČikago, Ilinois, SAD
ObrazovanjeTriniti koledž, Univerzitet u Madrasu, Presidency College
Naučni rad
Poljeastrofizika
InstitucijaUniverzitet u Čikagu
Univerzitet u Kembridžu
Poznat poČandrasekarova granica
Nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1983)

Karijera uredi

U januaru 1937, Čandrasekar se zaposlio na Univerzitetu u Čikagu kao asistent a kasnije je postao profesor teorijske astrofizike. Na univerzitetu je ostao ceo svoj život, i odbijao bilo kakve ponude drugih univerziteta. Radio je na opservatoriji pri univerzitetu, a posle izgradnje laboratorije za astrofiziku i svemirska istraživanja, prešao je tamo.

Za vreme Drugog svetskog rata radio je u Merilendu u centru za balistička istraživanja. Robert Openhajmer pozvao ga je da učestvuje u projektu Menhetn ali je Čandrasekar bio sprečen.

Jednom prilikom Čandrasekar je napisao da ga je želja da učestvuje u doprinošenju nauci navela da odradi svoja naučna istraživanja i da sve od sebe. Takođe je rekao da je sistematizacija vrlo važna u naučnim istraživanjima: "What a scientist tries to do essentially is to select a certain domain, a certain aspect, or a certain detail, and see if that takes its appropriate place in a general scheme which has form and coherence; and, if not, to seek further information which would help him to do that."

Čandrasekar je proučavao različite oblasti astronomije u različitim vremenskim intervalima. Proučavao bi jednu oblast, izdao nekoliko papira o tome, zatim napisao knjigu o onome što je proučavao, i onda prešao na sledeću oblast i ponovio postupak. Ovako je od 1929. do 1939. godine proučavao strukturu i građu zvezda i teoriju belih patuljaka a od 1939. do 1943. dinamiku zvezda. U periodu od 1971. do 1983. radio je na matematičkoj teoriji crnih rupa i konačno, tokom kasnih osamdesetih radio je na teoriji sudara gravitacionih talasa.

Ateizam uredi

Čandrasekar se prilikom jedne javne rasprave razjasnio kao ateista:

I should like to preface my remarks with a personal statement in order that my later remarks will not be misunderstood. I consider myself an atheist.

Ovo je potvrđeno prilikom njegovih drugih javnih govora.

Publikacije uredi

Knjige uredi

Napomene uredi

  • Chandrasekhar, S. (1943). „Stochastic Problems in Physics and Astronomy”. Reviews of Modern Physics. 15 (1): 1—89. Bibcode:1943RvMP...15....1C. doi:10.1103/RevModPhys.15.1. 
  • Chandrasekhar, S. (1993). Classical general relativity. Royal Society. 
  • Chandrasekhar, S. (1979). The Role of General Relativity: Retrospect and Prospect. Proc. IAU Meeting. [5]Chandrasekhar, S. (1943). New methods in stellar dynamics. New York Academy of Sciences. 
  • Chandrasekhar, S. (1954). The illumination and polarization of the sunlit sky on Rayleigh scattering. American Philosophical Society. 
  • Chandrasekhar, S. (1983). On Stars, their evolution and their stability, Noble lecture. Stockholm: Noble Foundation. 
  • Chandrasekhar, S. (1981). New horizons of human knowledge: a series of public talks given at Unesco. Unesco Press. 
  • Chandrasekhar, S. (1975). Shakespeare, Newton, and Beethoven: Or, Patterns of Creativity. University of Chicago. 
  • Chandrasekhar, S. (1973). P.A.M. Dirac on his seventieth birthday. Contemporary Physics. [6]Chandrasekhar, S. (1947). Heywood, Robert B., ur. The Works of the Mind:The Scientist. Chicago: University of Chicago Press. str. 159—179. OCLC 752682744. 
  • Chandrasekhar, S. (1995). Reminiscences and discoveries on Ramanujan's bust. Royal Society. ASIN B001B12NJ8. 
  • Chandrasekhar, S. (1990). How one may explore the physical content of the general theory of relativity. American Mathematical Society. ASIN B001B10QTM. 

Časopisi uredi

Čandrasekar je objavio oko 380 naučnih radova[7][8] tokom svog života. On je napisao svoju prvu publikaciju o Komptonovom efektu 1928. godine, dok je još bio student[9] i zadnju publikaciju koja je bila prihvaćena za štampu samo dva meseca pre njegove smrti 1995. godine, koja se bavi neradijalnom oscilacijom zvezda.[10] Izdavačka kuća University of Chicago Press je objavila njegove izabrane radove u sedam tomova.

Knjige i članci o Čandrasekaru uredi

Reference uredi

  1. ^ Osterbrock, Donald E. (decembar 1998). „Subrahmanyan Chandrasekhar (19 October 1910-21 August 1995)”. Proceedings of the American Philosophical Society. American Philosophical Society. 142 (4): 658—665. ISSN 0003-049X. JSTOR 3152289.  (Registration or subscription required)
  2. ^ C.), Wali, K. C. (Kameshwar (1991). Chandra : a biography of S. Chandrasekhar. Chicago: University of Chicago Press. str. 9. ISBN 978-0226870540. OCLC 21297960. 
  3. ^ Vishveshwara, C.V. (25. 4. 2000). „Leaves from an unwritten diary: S. Chandrasekhar, Reminiscences and Reflections” (PDF). Current Science. 78 (8): 1025—1033. Pristupljeno 27. 2. 2008. 
  4. ^ Horgan, J. (1994). „Profile: Subrahmanyan Chandrasekhar—Confronting the Final Limit”. Scientific American. 270 (3): 32—33. doi:10.1038/scientificamerican0394-32. 
  5. ^ Chandrasekhar, S (1980). „The role of general relativity in astronomy - Retrospect and prospect”. Highlights of Astronomy. 5: 45—61. Bibcode:1980HiA.....5...45C. doi:10.1017/S1539299600003749. 
  6. ^ Chandrasekhar, S. (1973). PAM dirac on his seventieth birthday. Contemporary Physics, 14(4), 389–394.
  7. ^ „Publications by S. Chandrasekhar” (PDF). Indian Academy of Sciences. Pristupljeno 15. 5. 2017. 
  8. ^ Tayler, R. J. (1996). Subrahmanyan Chandrasekhar. 19 October 1910–21 August 1995. Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 42, 81–94.
  9. ^ „Thermodynamics of the Compton Effect with Reference to the Interior of the Stars” (PDF). Indian Journal of Physics. 3: 241—50. Arhivirano iz originala (PDF) 01. 08. 2017. g. Pristupljeno 11. 04. 2019. 
  10. ^ Chandrasekhar, Subrahmanyan; Ferrari, Valeria (8. 8. 1995). „On the Non-Radial Oscillations of a Star: V. A Fully Relativistic Treatment of a Newtonian Star”. Proceedings of the Royal Society A: Mathematical, Physical and Engineering Sciences. The Royal Society. 450 (1939): 463—475. ISSN 1364-5021. doi:10.1098/rspa.1995.0094. 
  11. ^ Parker, E. N (1996). „S. Chandrasekhar and Magnetohydrodynamics”. Journal of Astrophysics and Astronomy. 17 (3–4): 147—166. Bibcode:1996JApA...17..147P. doi:10.1007/BF02702301. 
  12. ^ Sreenivasan, K. R. (2019). „Chandrasekhar's Fluid Dynamics”. Annual Review of Fluid Mechanics. 51: 1—24. doi:10.1146/annurev-fluid-010518-040537. 

Spoljašnje veze uredi