Sun Jat Sen (Džungšan, 12. novembar 1866Peking, 12. mart 1925)[2][3] bio je kineski političar i revolucionar, prvi predsednik Republike Kine.[4] Kao jedan od predvodnika ideje o Republici Kini, Sun Jat Sen se u toj zemlji često naziva „Otac domovine“. Sun Jat Sen je takođe imao veoma važnu ulogu u svrgavanju dinastije Ćing u oktobru 1911. Taj događaj je označio kraj carske Kine. Godine 1912. postaje prvi predsednik Republike Kine, a ubrzo osniva i Kuomintang, zajedno sa Songom Điaorenom, tako da postaje njegov prvi predsednik. Sun je bio jedan od ujedinitelja postimperijalne Kine i jedan je od retkih kineskih političara 20. veka koga jednako cene i u NR Kini i na Tajvanu.[5]

Sun Jat Sen
Sun Jat Sen
Lični podaci
Datum rođenja(1866-11-12)12. novembar 1866.
Mesto rođenjaDžungšan, Dinastija Ćing
Datum smrti12. mart 1925.(1925-03-12) (58 god.)
Mesto smrtiPeking, Kina
Politička karijera
Politička
stranka
Kuomintang
1. januar 1912 — 10. mart 1912.
NaslednikJuan Šikaj

Potpis

Međutim, iako se Sun smatra jednim od najvećih političara moderne Kine, njegov politički život je bio obeležen stalnim sukobima i čestim egzilima. Ubrzo nakon revolucionarnog uspeha on gubi moć u Tajvanu, pa zato formira i vodi nekoliko revolucionarnih vlada kako bi se odupro ratnim vođama koji su kontrolisali većinu nacije. Sun nije doživeo da vidi kako njegova stranka konsoliduje svoju moć u celoj zemlji. Njegova stranka, koja je bila u slabom savezu sa komunistima, se raspala na dve frakcije nakon njegove smrti. Najveća Sunova zaostavština danas je njegova politička filozofija poznata kao Tri narodna načela. Sun Jat Sen je umro 12. marta 1925. od raka jetre.

Najznačajniji Sunov doprinos je u njegovom razvoju političke filozofije poznate kao Tri principa čovečanstva: nacionalizam (neetnička, nezavisnost od imperijalističke dominacije), demokratija,[6] i ljudsko izdržavanje (slobodna trgovina i moderna poreska reforma[7]).[8][9]

Imena uredi

Sun je rođen kao Suen Ven (kantonski: Syūn Màhn; 孫文), a njegova genealoško ime je bilo Suen Deming (Syūn Dāk-mìhng; 孫德明).[2][10] Kao dete, njegov nadimak je bio Taj Ceung (Daj-žeuhng; 帝象).[2] Sunovo stilsko ime je bilo Cajdži (Jai-jī; 載之), a njegovo kršteno ime je bilo Žisin (Yaht-sān; 日新).[11] Dok je pohađao školu u Hongkongu on je imao umetničko ime Jat-Sen ().[12] Suen Džungšan (孫中山), najpopularnije od njegovih kineskih imena, je izvedeno iz njegovog japanskog imena Nakayama Shō (中山樵), pseudonima koji mu je dao Toten Mijazak dok se krio u Japanu.[2]

Mladost uredi

Mesto rođenja, Detinjstvo i mladost uredi

Sun Jat Sen je rođen 12. novembra 1866. od oca Suna Dačenga i majke Madame Jang.[3] Njegovo mesto rođenja je selo Cuejheng, Sjangšan okrug (sad grad Džungšan), Guangdung.[3] On je imao Haka (sa korenima u Ciđin, Hejuen, Guangdung)[13] i kantonsku kulturnu pozadinu. Njegov otac je imao veoma malo zemlje i radio je kao krojač u Makau, i kao kalfa i nosač.[14] Nakon završetka osnovnog obrazovanja, preselio se u Honolulu u Kraljevstvu Havaji, gde je živeo ugodan život umereno bogate klase uz podršku svog starijeg brata Suna Meja.[15][16][17][18]

Godine obrazovanja uredi

U svojoj desetoj godini života, Sun Jat Sen je počeo da pohađa školu,[2] i upoznao je svog prijatelja iz detinjstva Lu Haodonga.[2] U svojoj trinaestoj godini, 1878, nakon što je proveo nekoliko godina u lokalnoj školi, Sun je otišao da živi sa svojim starijim bratom, Sunom Mejom (孫眉) u Honoluluu.[2] Sun Mej je finansirao Sun Jat Senovo obrazovanje i kasnije je bio jedan od glavnih doprinosilaca rušenju Mandžuraca.[15][16][17][18]

 
Sun Jat Sen (zadnji red, peti sleva) i njegova familija

Tokom njegovog boravka u Honoluluu, Sun Jat Sen je pohađao Iolani školu gde je studirao engleski, britansku istoriju, matematiku, nauku i hrišćanstvo.[2] Mada on u početku nije mogao da govori engleski, Sun Jat Sen je brzo naučio jezik i dobio je nagradu za akademsko ostvarenje od kralja Dejvida Kalakaue pre završetka školovanja 1882. godine.[19] On je zatim pohađao Oahu koledž (u današnje vreme poznat kao Punahou škola) tokom jednog semestra.[2][20] Godine 1883. on je bio poslat kući u Kinu, jer je njegov brat bio zabrinut da je Sun Jat Sen počeo da prihvaća hrišćanstvo.[2]

Kad se vratio u Kinu 1883. u svojoj sedamnaestoj godini, Sun se ponovo sreo sa svojim prijateljom iz detinjstva Lu Haodongom u Bejđidjenu (北極殿), hramu sela Cuejheng.[2] Oni su videli kako mnogi seljani obožavaju Vejđija (doslovno severni pol) cara-boga u hramu, i bili su nezadovoljni njihovim antičkim metodama lečenja.[2] Oni su razbili kip, izazivajući gnev seljana, te su pobegli u Hongkong.[2][21][22] Dok je boravio u Hongkongu 1883. godine on je studirao pri Diosesanskoj školi za dečake, a od 1884. do 1886. on je pohađao Vladinu centralnu školu.[23]

Godine 1886. Sun je studirao medicinu u Guangdžou Bođi bolnici pod upravom hrišćanskog misionara Džona F. Kera.[2] Na kraju, dobio je dozvolu za hrišćansku praksu kao lekar od Hongkonškog koledža medicine za Kineze (prethodnika Univerziteta u Hongkongu) 1892. godine.[2][12] Vredno je pomena, da od njegove klase sa 12 učenika, Sun je bio jedan od dvojice koji su diplomirali.[24][25][26]

Verski pogledi i hrišćansko krštenje uredi

U ranim 1880-tim, Sun Mej je poslao svog brata u Iolani školu, koja je bila pod nadzorom britanskih anglikanaca i kojom je upravljao anglikanski prelat sa imenom Alfred Vilis. Jezik nastave bio je engleski. Mada je biskup Vilis naglašavao da niko nije bio prisiljavan da prihvati hrišćanstvo, od studenata je zatevano da nedeljom prisustvuju misi. U Iolani školi, mladi Sun Ven je prvi put došao u kontakt sa hrišćanstvom, i ono je na njega ostavilo dubok utisak. Šrifin piše da je hrišćanstvo imalo veliki uticaj na čitav Sunov budući politički život.[27]

Sun je kasnije bio kršten u Hongkongu (4. maja 1884) posredstvom Č. R. Hagera,[28][29][30] jednog američkog misionara Kongregacijske crkve Sjedinjenih Država (ABCFM), uz svesrdni prezir njegovog brata. Ovaj sveštenik je isto tako postao Sunov prijatelj.[31][32] Sun je redovno išao u Duo Cai crkvu (道濟會堂), koju je osnovalo Londonsko misionarsko društvo 1888. godine,[33] dok je studirao zapadnu medicinu u Hongkonškom koledžu medicine za Kineze. Sun je zamišljao revoluciju koja bi bila slična misiji spasenja hrišćanske crkve. Njegova konverzija u hrišćanstvo je bila povezana sa njegovim revolucionim idealima i inicijativom za napredak.[32]

Godine 1924. Ljao Čungdžen, prominentni i uticajni vladin zvaničnik tog perioda, organizovao je sastanak između Suna i Marte Rut, poznatog novinara i putujućeg nastavnika Bahai vere u kasnom 19. i ranom 20. veku. Tokom tog susreta Sun je došao u kontakt sa učenjima Bahai vere, izražavajući zahvalnost za njihove napore i proglašavajući ih „veoma relevantnim za potrebe Kine”.

Transformacija u revolucionara uredi

Četiri bandita uredi

 
Fotografija Sun Jat Sena (sedi, drugi sleva) i njegovih revolucionarnih prijatelja, Četiri bandita, uključujući Yeung Hok-ling (levo), Chan Siu-bak (sedi, drugi zdesna), Yau Lit (desno), i Guan Jingliang (關景良) (stoji) u Hongkonški koledž medicine za Kineze, oko 1888. godine

Tokom pobune iz perioda dinastije Ćing oko 1888, Sun je boravio u Hongkongu sa grupom revolucionarnih mislilaca kojima je bio dat nadimak Četiri bandita na Hongkonškom koledžu medicine za Kineze.[34] Sun, koji je postajao sve više frustriran sa konzervativnom Ćing vladom i njenim odbijanjem da prihvati znanje iz tehnološki naprednih zapadnih zemalja, napustio je svoju medicinsku praksu kako bi posvetio svoje vreme transformaciji Kine.

Oživljavanje kineskog družtva uredi

Godine 1891, Sun se se susreo sa revolucionarnim prijateljima u Hongkongu uključujući Jeung Ku-vana koji je bio lider i osnivač Fuženskog književnog društva.[35] Ova grupa je širila ideju rušenja Ćinga. Godine 1894, Sun je napisao 8.000 znakova dugu peticiju Ćing potkralju Li Hungdžangu predstavljajući svoje ideje za modernizaciju Kine.[36][37][38] On je putovao u Tjencin da lično uruči svoju peticiju Liju ali mu nije bila odobrena audijencija.[39] Nakon ovog iskustva, Sun se neopozivo okrenuo revoluciji. On je napustio Kinu i otišao na Havaje, gde je osnovao Društvo za oživljavanje Kine, koje je bilo posvećeno revolucionisanju kineskog prosperiteta. Pripadnici su bili uglavnom kineski iseljenici, posebno iz niže društvene klase. Istog meseca 1894. godine Fužensko književno društvo je bilo spojeno sa hongkoškim odelom Društva za oživljavanje Kine.[35] Nakon toga, Sun je postao sekretar novoformiranog Društva za oživljavanje Kine, kojim je predsedavao Jeung Ku-van.[40] Oni su prikrivali su svoje aktivnosti u Hongkongu u vidu vođenja posla pod imenom „Kuen Hang klub”[41]:90 (乾亨行).[42]

Radovi uredi

  • Okvir nacionalne rekonstrukcije/Đijen Kuo Ta Kan (1918)
  • Osnove nacionalne rekonstrukcije/Đenguo fanglue (1924)
  • Princip nacionalizma (1953)

Reference uredi

  1. ^ Jerković, Jovan; Pižurica, Mato; Pešikan, Mitar (2010). Pravopis srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska. str. 201. t. 220. ISBN 978-86-7946-079-0. COBISS.SR 256189191. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m Singtao daily. Saturday edition. 23 October 2010. 特別策劃 section A18. Sun Yat-sen Xinhai revolution 100th anniversary edition 民國之父.
  3. ^ a b v „Chronology of Dr. Sun Yat-sen”. National Dr. Sun Yat-sen Memorial Hall. Arhivirano iz originala 16. 4. 2014. g. Pristupljeno 12. 3. 2014. 
  4. ^ Tingyou Chen, Chinese Calligraphy, Cambridge University Press . pp. 113
  5. ^ Heater 1987.
  6. ^ „Three Principles of the People”. Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 15. 5. 2017. 
  7. ^ Trescott 2007, str. 46–48.
  8. ^ Schoppa, Keith R. (2000). The Columbia guide to modern Chinese history. Columbia University Press. str. 282. ISBN 978-0-231-11276-5. 
  9. ^ Trescott, Paul B. (1886). Protection or Free Trade: An examination of the tariff question, with especial regard to the interests of labor. 
  10. ^ 王爾敏. 思想創造時代:孫中山與中華民國. 秀威資訊科技股份有限公司 publishing. ISBN 978-986-221-707-8. str. 274.
  11. ^ 王壽南. [2007] (2007). Sun Zhong-san. 臺灣商務印書館 publishing. ISBN 978-957-05-2156-6. str. 23.
  12. ^ a b 游梓翔. [2006] (2006). 領袖的聲音: 兩岸領導人政治語藝批評, 1906–2006. 五南圖書出版股份有限公司 publishing. ISBN 978-957-11-4268-5. str. 82.
  13. ^ 作者:门杰丹 (4. 12. 2003). „浓浓乡情系中原—访孙中山先生孙女孙穗芳博士 - Interview with Dr. Sun Yat-granddaughter of Dr. Sun Suifang”. www.chinanews.com (na jeziku: Chinese). Pristupljeno 30. 7. 2012. 
  14. ^ Bergère, Marie-Claire; Lloyd, Janet (1998). Sun Yat-sen. Stanford University Press. str. 24. ISBN 978-0-8047-4011-1. 
  15. ^ a b Kubota, Gary (20. 8. 2017). „Students from China study Sun Yat-sen on Maui”. Star-Advertiser. Honolulu. Pristupljeno 21. 8. 2017. 
  16. ^ a b staff, KHON web (3. 6. 2013). „Chinese government officials attend Sun Mei statue unveiling on Maui”. KHON2. Honolulu. Arhivirano iz originala 22. 8. 2017. g. Pristupljeno 21. 8. 2017. 
  17. ^ a b „Sun Yat-sen Memorial Park”. Hawaii Guide. Pristupljeno 21. 8. 2017. 
  18. ^ a b „Sun Yet Sen Park”. County of Maui. Pristupljeno 7. 11. 2018. 
  19. ^ „Dr. Sun Yat-Sen (class of 1882)”. ʻIolani School website. Arhivirano iz originala 20. 7. 2011. g. 
  20. ^ Brannon, John (16. 8. 2007). „Chinatown park, statue honor Sun Yat-sen”. Honolulu Star-Bulletin. Pristupljeno 17. 8. 2007. „Sun graduated from Iolani School in 1882, then attended Oahu College—now known as Punahou School—for one semester. 
  21. ^ „基督教與近代中國革命起源:以孫中山為例”. Big5.chinanews.com:89. Arhivirano iz originala 28. 10. 2011. g. Pristupljeno 26. 9. 2011. 
  22. ^ „歷史與空間:基督教與近代中國革命的起源──以孫中山為例 – 香港文匯報”. Paper.wenweipo.com. 2. 4. 2011. Arhivirano iz originala 27. 10. 2011. g. Pristupljeno 26. 9. 2011. 
  23. ^ „中山史蹟徑一日遊”. Lcsd.gov.hk. Arhivirano iz originala 2. 11. 2011. g. Pristupljeno 26. 9. 2011. 
  24. ^ HK university. [2002] (2002). Growing with Hong Kong: the University and its graduates: the first 90 years. ISBN 978-962-209-613-4. ISBN 978-962-209-613-4
  25. ^ Singtao daily. 28 February 2011. 特別策劃 section A10. Sun Yat-sen Xinhai revolution 100th anniversary edition.
  26. ^ South China morning post. Birth of Sun heralds dawn of revolutionary era for China. 11 November 1999.
  27. ^ [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. мај 2019), Sun Yat-sen and Christianity.
  28. ^ "...At present there are some seven members in the interior belonging to our mission, and two here, one I baptized last Sabbath,a young man who is attending the Government Central School. We had a very pleasant communion service yesterday..." – Hager to Clark, 5 May 1884, ABC 16.3.8: South China v.4, no.17, pp. 3
  29. ^ "...We had a pleasant communion yesterday and received one Chinaman into the church..." – Hager to Pond, 5 May 1884, ABC 16.3.8: South China v.4, no.18, pp. 3 postscript
  30. ^ Rev. C. R. Hager, 'The First Citizen of the Chinese Republic', The Medical Missionary v.22 1913, pp. 184
  31. ^ Bergère: 26
  32. ^ а б Soong 1997, стр. 151-178
  33. ^ 中西區區議會 [Central & Western District Council] (новембар 2006), „孫中山先生史蹟徑 - Dr Sun Yat-sen Historical Trail” (PDF), Dr. Sun Yat-sen Museum (на језику: енглески), Hong Kong, China: Dr. Sun Yat-sen Museum, стр. 30, Архивирано из оригинала (PDF) 24. 2. 2012. г., Приступљено 15. 9. 2012 
  34. ^ Bard, Solomon. Voices from the past: Hong Kong, 1842–1918. [2002] (2002). HK university press. ISBN 978-962-209-574-8. str. 183.
  35. ^ a b Curthoys, Ann. Lake, Marilyn. [2005] (2005). Connected worlds: history in transnational perspective. ANU publishing. ISBN 978-1-920942-44-1. str. 101.
  36. ^ Wei, Julie Lee. Myers Ramon Hawley. Gillin, Donald G. [1994] (1994). Prescriptions for saving China: selected writings of Sun Yat-sen. Hoover press. ISBN 978-0-8179-9281-1. ISBN 978-0-8179-9281-1
  37. ^ 王恆偉. (2005) (2006) 中國歷史講堂#5 清. 中華書局. ISBN 978-962-8885-28-2. str. 146.
  38. ^ Bergère: 39–40
  39. ^ Bergère: 40–41
  40. ^ (Chinese) Yang, Bayun; Yang, Xing'an (November 2010). Yeung Ku-wan – A Biography Written by a Family Member. Bookoola. ISBN 978-988-18-0416-7. str. 17.
  41. ^ Faure, David (1997). Society. Hong Kong University Press. ISBN 9789622093935. , founder Tse Tsan-tai's account
  42. ^ „孫中山第一次辭讓總統並非給袁世凱 – 文匯資訊”. Info.wenweipo.com. Arhivirano iz originala 22. 3. 2012. g. Pristupljeno 26. 9. 2011. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi