Supernova nestabilnih parova

Supernova nestabilnih parova (engl. pair-instability supernova) nastaje kada stvaranje parova, stvaranje slobodnih elektrona i pozitrona u sudarima između atomskih jezgara i energičnih gama zraka, smanjuje termalni pritisak unutar jezgra supermasivne zvezde (hiperdžina). Ovaj pad pritiska u jezgru prvo uzrokuje delimično urušavanje, a zatim i značajno ubrzanje sagorevanja koje prerasta u nezaustavljivu termonukelarnu eksploziju koja u potpunosti razara zvezdu, i nakon te eksplozije ne ostaje čan ni ostatak crne rupe.[1] Supernova nestabilnih parova nastaje samo kod zvezda čije se mase kreću od 130 do 250 sunčevih masa i niske do umerene metalnosti (zvezda poseduje najviše vodonika i helijuma, dok ostalih elemenata skoro i da nema). Za objekte SN 2006gy, SN 2007bi,[2] SN 2213-1745 i SN 1000+0216[3], koji su otkriveni relativno skoro, se smatra da su bili supernove nestabilnih parova.

Na ovoj ilustraciji je pojašnjen proces koji se odvija tokom eksplozije supernove nestabilnih parova. Kada je masa zvezde veoma velika, gama zraci proizvedeni u njenom jezgru mogu postati toliko energetični da se u određenom trenutku deo te energije potroši na stvaranje parova čestica i antičestica. Ovo uzrokuje pad pritiska unutar zvezde, i tada ogormna gravitacija preovladava i dolazi do delimičnog urušavanja zvezde. Nakon toga dolazi do nezaustavljive termonuklearne reakcije, a kasnije i ogromne eksplozije, nakon koje se sva materija zvezde izbacuje u okolni svemir.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Fraley, Gary S. (1968). „Supernovae Explosions Induced by Pair-Production Instability”. Astrophysics and Space Science. 2 (1): 96—114. Bibcode:1968Ap&SS...2...96F. doi:10.1007/BF00651498. 
  2. ^ Gal-Yam, A.; Mazzali, P.; Ofek, E. O. (3. 12. 2009), „Supernova 2007bi as a pair-instability explosion”, Nature, 462: 624—627, Bibcode:2009Natur.462..624G, PMID 19956255, arXiv:1001.1156 , doi:10.1038/nature08579 
  3. ^ Cooke, J.; Sullivan, M.; Gal-Yam, A.; Barton, E. J.; Carlberg, R. G.; Ryan-Weber, E. V.; Horst, C.; Omori, Y.; Díaz, C. G. (2012). „Superluminous supernovae at redshifts of 2.05 and 3.90”. Nature. 491 (7423): 228—231. PMID 23123848. doi:10.1038/nature11521.