Суходол (roman)

Suhodol (rus. Суходол) je kratki roman ruskog pisca Ivana Bunjina, dobitnika Nobelove nagrade 1933. godine, prvi put objavljen u aprilskom izdanju časopisa Vestnik Evropы iz Sankt Peterburga 1912. [1] Pošto je izašao ubrzo posle romana Selo (1910), obično se vezuje za ovo drugo kao druga velika autorova knjiga koja se tiče sumorne države Rusije u celini i njene ruralne zajednice posebno. [2] Takođe se smatra poslednjim u Bunjinovom ciklusu „elegija plemstva“ ranih 1900-ih. [1] Roman je adaptiran za film 2011. godine u režiji Aleksandre Streljanaje. [3]

Suhodol
Orig. naslovSuhodol
AutorIvan Bunjin
ZemljaRusija
Jezikruski
Izdavanje
Datum1912.

Istorija uredi

Bunjin je počeo da radi na knjizi u leto 1911, kada je bio na imanju Vasiljevskog u Orilskoj guberniji. U septembru te godine pisao je dopisniku Moskovske vesti: „Upravo sam završio prvi deo velikog romana pod nazivom Suhodol. [4] Rad je završen decembra 1911. na Kapriju gde je Bunjin boravio u domu Maksima Gorkog. 21. februara ga je pročitao domaćinu i drugom gostujućem gostu, Mihailu Kocjubinskom. Obojica su hvalili knjigu, a ovaj drugi je uporedio sa „starom tapiserijom“. [5]

Radnja knjige je izmišljena, ali su se brojni detalji u njoj kasnije pokazali kao autobiografski. Imanje Suhodol je veoma ličilo na porodičnu seosku kuću u Orilskoj guberniji u vlasništvu Bunjinovog ujaka Nikolaja Nikolajeviča gde je Ivan sa svojom mlađom sestrom Mašom bio čest gost. Prototip tetke Tonje bila je Bunjinova tetka Varvara Nikolajevna koja je živela u velikoj susednoj seoskoj kući. Lik Petra Kiriloviča u knjizi bio je prikriveni portret Bunjinovog dede Nikolaja Dmitrijeviča (čija je majka, rođena Uvarova, umrla mlada). [6] [7]

Kritički prijem uredi

Kao i prethodna knjiga Ivana Bunjina, Selo, i ova je podelila kritičko mišljenje. Neki, poput Vladimira Kranikfelda, pozdravili su ga kao remek-delo. „U Suhodolu je Bunjin sažeo celu prošlost Rusije i obdario je veličanstvenim spomenikom“, napisao je u Sovremenny Mir. [8] Drugi su kritikovali autora zbog negativizma. „Prljava, gladna, izjedana do kostiju od bolesti i vaški – takva je Rusija viđena očima autora Suhodola", tvrdio je L. Kozlovski u časopisu Sovremenny Mir. [9]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b The Works of I.A.Bunin. Vol.III, Novellas and short stories, 1907–1911. Khudozhestvennaya Literatura Publishers. 1965. Commentaries, pp.427-428.
  2. ^ Smirnova, L. (1993). „I.A. Bunin. Russian Literature of the Late 19th, early 20th Century”. Prosveshcheniye Publishers. Arhivirano iz originala 2011-08-23. g. Pristupljeno 2011-01-01. 
  3. ^ „The Dry Valley (2012) - Russian Movie Online”. 
  4. ^ Moskovskaya Vest, 1911. No.3, September 12
  5. ^ Pushenkov, N.A. V Bolshoi semje / In a Large Family. Smolensk. 1960. P.242.
  6. ^ The Uvarova family line (on Bunin's father side) is sometimes confused with that of Chubarova, Bunin's mother.
  7. ^ The Works of I.A.Bunin. Vol.III, Novellas and short stories, 1907–1911. Khudozhestvannaya Literatura Publishers. 1965. Commentaries, pp.476–478.
  8. ^ Kranikhfeld, V.V. Literary Reviews. I.A.Bunin. Modern World. Saint Petersburg. November 1912, No.11, p.348.
  9. ^ Kozlovsky, L. The Singer of Sukhodol // Pevec «Suhodola». Russkiye Vedomosti. St. Petersburg, 1912. October 27. P.248.