Сједећа пушина

Sjedeća pušina[1] (lat. Silene acaulis) je biljka koja je rasprostranjena u arktičkim i alpskim ekosistemima Evroazije i Severne Amerike.[2]

Sjedeća pušina
Silene acaulis u Svalbardu
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Rod:
Silene
Vrsta:
S. acaulis
Binomno ime
Silene acaulis
Sjedeća pušina

Opis uredi

Sedeća pušina je gusto busenasta biljka, često poluloptasta, iz čije rozete vire sitni cvjetovi, sjedeći ili sa veoma kratkom drškom, odnosno stabljikom. Listovi su svi u rozeti, a samo rijetko po jedan par na stabljici, ako je ima, igličasto su trakasti, do 1 milimetar široki, na vrhu su ušiljeni, goli i sa jednim nervom. Čašica je crvena i duga 5-10 milimetara, sa zupcima usječenim do polovine. Krunica je zatvorenoružičastam sa listićima čije su lamine obrnutojajolike.[2]

Uopšteno uredi

Naseljava alpinski pojas najviših planina bivše Jugoslavije, koje su građene od karbonatnih stijena, i plitka karbonatna tla – krečnjačke crnice (organogene i organomineralne), dolomitne rendzine, te krečnjačke ili dolomitne sirozime, čija pH-vrijednost najčešće varira između 6,5 i 7,5 u H2O. Srednje godišnje temperature na njenim staništima variraju najčešće između 0 i 2, apsolutne minimalne se spuštaju ispod -40, a apsolutne maksimalne najčešće se dižu iznad 25. Odlično je prilagođena na fiziološku sušu, koja na njenim staništima često traje i do deset mjeseci. Pripada grupi izrazitih planinskih heliofita. Vrsta je glacijalni relikt u našoj flori i vegetaciji, a zbog pionirske uloge u obrastanju najekstremnijih staništa, te zbog izuzetno dekorativnog značaja, zaslužuje posebnu pažnju, posebno u smislu nalaženja načina za njeno širenje.[2]

Izvori uredi

  1. ^ „BSBI List 2007”. Botanical Society of Britain and Ireland. Arhivirano iz originala (xls) 25. 01. 2015. g. Pristupljeno 2014-10-17. 
  2. ^ a b v Planinske biljke; Radomir Lakušić; OOUR Zavod za udžbenike i nastavna sredstva; Sarajevo 1982.

Literatura uredi