TOS-1
TOS-1 (rus. ТОС¹-1 "Буратино") je sovjetski višecijevni raketni lanser s raketama opremljenim aerosolnim bojevim glavama, postavljen na podvožje tenka T-72. TOS-1 je dizajniran da bi uništio protivničke bunkere, laka oklopna vozila i živu silu.
Teški višecevni bacač raketa "Buratino" / "Solncepek" | ||
---|---|---|
TOS-1A "Solncepek" na izložbi "Armija-2020" | ||
Šasija | Platforma tenka T-72 | |
Istorija | ||
Zemlja razvoja | SSSR | |
Godine proizvodnje | 1987 — do danas | |
Dimenzije | ||
Težina u borbenom položaju | 46 000 kg | |
Dužina u marševom položaju | 6860 mm | |
Širina u marševom položaju | 3460 mm | |
Visina u marševom položaju | 2600 mm (procena) | |
Klirens | 470 mm | |
Naoružanje | ||
Kalibar | 220 mm | |
Dužina cevi | 5000 mm (procena) | |
Broj cevi | 24 (30) | |
Minimalni domet paljbe | 400 m | |
Maksimalni domet paljbe | 3600 (6000 za TOS–1A) | |
Udarna površina | do 40 000 m² | |
Posada | 3 ljudi | |
Pogon | ||
Tip motora | V-12 dizel | |
Maksimalna brzina na autoputu | 65 km/č | |
Doseg vozila | 550 km | |
Vrsta pogonskog sistema | gusenična šasija |
Ideja teškog raketnog oklopnog lansera malog dometa se pojavila 1970-ih. Sistem montiran na podvožju tenka T-72, rakete i vozilo za prevoz raketa je razvijeno ranih 1980-ih u projektnom birou Omsk. Nazvan je TOS-1. Njegov razvoj je dugo čuvan kao vojna tajna, a prvi test u borbi imao je u Panjširskoj dolini tokom sovjetskog rata u Avganistanu. Nadimak Buratino (rusko ime za Pinokija) je dobio zbog velikog "nosa" raketnog lansera.[1]
TOS-1 ispaljuje 220 mm rakete. TOS-1 raketni sistem je relativno kratkog dometa, do 3,5 km a prema nekim izvorima i do 5 km. Minimalni domet je 400 metara. Može da ispali jednu do dve rakete istovremeno u vremenu od 0,5 sekundi. Da bi ispalio čitav lanser raketa potrebno mu je od 7,5 do 15 sekundi. Pri takvom ispaljivanju, rakete padaju na području veličine 200x400 metara.
TOS-1 je opremljen modernim sistemom za upravljane paljbom (skraćeno: SUP). Sva usmeravanja i pripreme za paljbu se obavljaju unutar vozila, tako se posada ne izlaže neprijateljskoj vatri. Vozilo može da se zaustavi i puca na vidljive mete u roku od 90 sekundi od trenutka kočenja, a njime upravlja 3 člana posade: komandir, nišandžija i vozač. Punjenje lansirnih cevi obavlja se uz pomoć vozila za punjenje TZM koje je takođe napravljeno na temelju podvožja T-72 tenka. Opremljeno je dizalicom koja nosi borbeni komplet raketa.
TOS-1A uredi
TOS-1A je posljednja verzija originalnog teškog raketnog sistema TOS-1. Ušao je u službu ruske vojske 2001. godine. Lanser BM-1 koji je postavljen na telo tenka T-72 koristi duže 220 mm rakete. Broj lansirnih cevi je smanjen sa 30 na 24. Nove lansirne cevi su u poređenju sa onima na originalnoj verziji duže. Maksimalan domet je povećan na 6.000 metara. Ovaj raketni lanser puni novo vozilo za snabdevanje TZM-T. Nosi dve grupe po 12 raketa između kojih je montirana dizalica. Vozilo za snabdevanje takođe nosi i 400 litara goriva za dopunjavanje lansirnog vozila.[2]
Borbena upotreba uredi
Sistemi TOS-1 su prvi put upotrebile sovjetske snage u borbi u Avganistanu, u Panjširskoj dolini . Kasnije ih je znatno intenzivnije koristila Ruska vojska u bici za Grozni 1999. godine. Sistemi TOS-1A su svoju prvu borbenu upotrebu imali u Iraku prilikom oslobađanja grada Jurf al Šahara 24. oktobra 2014. god. od terorističke grupe ISIL. TOS-1 je koristila Sirijska armija tokom 2015. god. prilikom antiterorističke operacije u gradu Hami.
Zemlje korisnici uredi
- Rusija - na bojevom dežurstvu u bataljonima i brigadama RHBZ
- Azerbejdžan - 6 jedinica BM1, na šasiji T-90 isporučenim iz Rusije 2013 god, uz još 6 jedinica koje su isporučene 2014 god.
Ukupno je planirana izrada 18 sistema TOS-1A.