Tadeuš Pajper (polj. Tadeusz Peiper; 3. maja 189110. novembra 1969) je bio poljski teoretičar avangarde, pesnik, prozni i dramski pisac i kritičar. Osnivač je časopisa „Skretnica“ (polj. Zwrotnica).[1]

Tadeuš Pajper
Tadeuš Pajper 1911. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1891-05-03)3. maj 1891.
Mesto rođenjaKrakov, Austrougarska
Datum smrti10. novembar 1969.(1969-11-10) (78 god.)
Mesto smrtiVaršava, NR Poljska

Biografija uredi

Studirao je u Krakovu, Parizu i Berlinu.[2] Između 1915. i 1920. živeo je u Španiji i bio blizak ultraizmu, a u početku, u Poljskoj bio mu je blizak futurizam. Negovao je kult grada, masa i mašine. Svoju teoriju poezije izneo je u knjizi Nova usta (polj. Nowe usta), koja je bila krajnje racionalistička. U prvi plan stavljala je zanat. U oblasti jezika stvorio je teoriju metafore. Eksperimentisao je sa korišćenjem kolokvijalizama, ali bez većeg uspeha. Borio se sa tradicionalističkom lirikom, odnosno s poezijom kao nadahnućem. Odbacivao je iracionalno u umetnosti, oslanjanje na folklor i primitivizam. Načelu neposrednosti osećanja suprotstavljao je načelo stvaranja ekvivalenata osećanja. Ekvivalentom je smatrao sliku koja se temeljila na savremenoj metafori ili pojmovnoj vezi kojoj u realnom svetu ne odgovara ništa. Prema njegovom mišljenju, metafora u poeziji je imala ulogu kakvu su u slikarstvu imale apstraktne forme. Odbacivao je uverenje da poezija mora biti iskrena, to jest verna osećanjima, i smatrao da je za pesnika najvažnija „iskrenost prema poeziji“. Poeziju je uopšte tretirao kao „svesnu konstrukciju lepih rečenica“. Posebno se bavio poetskim ritmom, koji je prema njegovom mišljenju „ritam rečenice“. Iako je odbacivao tradicionalnu versifikaciju, bio je protivnik apsolutne pesničke slobode. Umesto starih pravila predlagao je nova, složenija, npr. tešku metaforu. Objavio je nekoliko zbirki pesama u kojima je praktično pokazao šta je avangardna poezija: „A“, „Žive linije“ (polj. Żywe linie), „Jednom“ (polj. Raz), „Na primer“, „Poeme“; scenska dela.- „Šesta! Šesta!“, „S obzirom da ga nema“; romani: „Ima 22 godine“ i „Pronalazač Kristifor Kolumbo“; teorija poezije i kritika: „Nova usta“ (polj. Nowe usta) i „Ovuda“ (polj. Tędy).

Posle izbijanja Drugog svetskog rata otišao je u Lavov, a 1940. godine ga je NKVD uhapsio. Oslobođen je 1943. godine. Bio je član „Saveza poljskih patriota“ (polj. Związek Patriotów Polskich) — političke organizacije koju su činili poljski komunisti u SSSR–u.

Reference uredi

  1. ^ „Pesnici Krakovske avangarde”. RTS. Pristupljeno 31. 1. 2019. 
  2. ^ „Tadeuš Pajper”. Agon - časopis za poeziju. Pristupljeno 31. 1. 2019. 

Vidi još uredi