Tanda je naseljeno mesto grada Bora u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 263 stanovnika[1] (prema popisu iz 2011. bilo je 319 stanovnika).

Tanda
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
GradBor
Stanovništvo
 — 2022.Pad 263
 — gustina6,45 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 13′ 34″ S; 22° 08′ 23″ I / 44.226° S; 22.139666° I / 44.226; 22.139666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina399 m
Površina40,764 km2
Tanda na karti Srbije
Tanda
Tanda
Tanda na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj030
Registarska oznakaBO

Tanda je udaljena oko 35 kilometara od Bora, i to je najudaljenije selo od svih okolnih borskih sela u Borskoj opštini.

Geografija uredi

Tanda je selo smešteno je u klisuri reke Crnajke koju meštani zovu još i Valja Mare (Velika reka). Kroz klisuru pored reke prolazi asfaltni put Bor – Miloševa kula – Majdanpek. Atar sela se prostire na oko 40 km kvadratnih i okružen je planinama Deli Jovan, Stol, Vizak i Gornjanskom visoravni.

Centar sela je na nadmorskoj visini od oko 340 mnv i nalazi se na mestu gde se u reku Crnajku uliva Čulin potok. U izvorima se pominje da je centar sela na ušću Ogašu Krastavec (ime potoka) ali to je zato što ovaj potok deli dva zaseoka Kraku Čulin i Kraku krastavec, a na topografskim mapama je ovaj potok ucrtan kao Čulin potok ili Čulinski potok.

Selo je razbijenog tipa, a reljef Tande je brdsko planinski i vulkanskog je porekla, koga karakterišu planinski ogranci ispresecani vodotocima. Selo se deli na 14 reona, zaselaka (vlaški:„krak“): Kraku Čulin, Kraku krastavec, Kraku ograda (nekada zajednička ograđena ispaša, gde se držala stoka bez pastira), Kraku Margitonji, Kraku Ursuluj (mesto s mnogo medveda), Kraku Njamci, Kraku drumuluj (Kiridžijski potok) , Kraku Simi (po Simi hajduku), Kraku Stojan (po Stojanu hajduku) i Krčag (žitelji ovog zaseoka izrađivali su zemljane lonce), koji se nalaze na levoj strani reke Crnajke. Na padinama Deli Jovana su: Barni Deu, Kraku Velojska, Kraku oknji (iskopavala se ruda i postoje okna) i Gabar mare (Veliki Gabar po potoku koji se sliva sa Deli Jovana).[2]

Istorija uredi

Tanda se prvi put u istorijskim spisima pominje 1784.godine. Ranije su mogli da se nađu ostaci rudarenja kao i starih naselja na Gabri i Vizaku. Predanja kažu da je na vrhu Vizaka nekada postojalo selo u kome su živeli ljudi pod imenom „Knjež“. Oni su preteče današnjih stanovnika Tande. U tom delu protiče i potok Tanda. Po pričama starih, selo Tanda se više puta selilo. Prvo je bilo na mestu pored potoka Tanda, zatim na mestu Zagorište, a današnji naziv je zadržalo nakon preseljenja na mestu gde se danas nalazi centar sela. Kažu da Srbi-kiridžije pošto nisu mogli da razumeju govor stanovništva (vlaški), govorili su da oni pričaju „tandara-mandara“ jezikom, i odatle ime sela Tanda.

Tanda je prema Turskim popisima 1844-1846. godine imala 66 kuća i 426 stanovnika, 1864. godine 498 stanovnika, 1874. godine 112 kuća 568 stanovnika, 1884. godine 117 kuća 651 stanovnika, 1895. godine 129 kuća 699 stanovnika, 1910. godine 161 kuća, 725 stanovnika, 1921. godine 144 kuće i 559 stanovnika, 1931. godine 162 kuće i 634 stanovnika.

Na mestu gde se sada nalazi malo jezero koje zovu Majdan jezero, uz Čulin potok, u vreme kralja Aleksandra se nalazio majdan ukrasnog kamena iz koga se iskopavao redak kamen crvenkasto-bele, boje. U majdanu su radili meštani sela Tanda, meštani okolnih sela i vojnici iz tog doba. Kamen je transportovan do Donjeg Milanovca a odatle brodom uz Dunav do Beograda. Ovaj retki kamena je ugrađen u Skupštinu Srbije. Majdan je prestao sa radom kada je ubijen kralj Aleksandar i ponovo je otvoren posle Drugog svetskog rata ali je radio samo tri godine.

Demografija uredi

Prema popisu iz 2022. u Tandi živi 263 stanovnika što je za 56 manje (-17,55%) u odnosu na popis iz 2011. kada je bilo 319 stanovnika. U naselju ima 227 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,92 godina (48,44 kod muškaraca i 49,44 kod žena).[1]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 96 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,74,[3] a prema popisu iz 2002. u naselju ima 121 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,89.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 700
1953. 693
1961. 717
1971. 599
1981. 567
1991. 442 440
2002. 350 350
2011. 319
2022. 263
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Vlasi
  
185 52,85%
Srbi
  
158 45,15%
nepoznato
  
7 2,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Tanda danas uredi

Meštani sela se uglavnom bave stočarstvom, zemljoradnjom a najviše sečom šuma za ogrev, pošto je atar sela bogat šumom. Ogrevno drvo iz Tande najviše kupuju meštani Vojvodine. Obeležje mesta Tande su ćumurane, navodi se da ih u selu ima oko 40. Napravljene su od blata i cigle i služe za proizvodnju ćumura. Da bi ugalj bio kvalitetan, koristi se bukva, cer i hrast. Meštani koji se bave proizvodnjom ćumura, svoje tržište najviše imaju u Beogradu, Požarevcu i Novom Sadu, najmanje u Boru i okolini.

U zimskom periodu se organizuju „sedeljke“ po kućama, da se brže prekrate dugi zimski dani.

Meštani ovog sela slave Sv petku i Sv Nikolu, stanovništvo je srpsko i vlaško.

U centru sela je Dom kulture, Mesna kancelarija, mala prodavnica i četvorogodišnja osnovna škola koja je područno odeljenje OŠ "Sveti Sava“.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b „Knjiga 2”. Starost i pol, podaci po naseljima (PDF). publikacije.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  2. ^ Draškić, Dr Miroslav (1975). Naselja, poreklo stanovništva i etnički procesi u opštini Bor , Glasnik Etnografskog muzeja br. 38. Beograd: Etnografski muzej. str. 12. i 24. 
  3. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, Pristupljeno 2.8.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 118. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  4. ^ „Knjiga 20”. Uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002. i 2011. Podaci po naseljima (PDF). stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. septembar 2011. ISBN 978-86-6161-109-4. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi