Teorba je trzački žičani instrument iz porodice lauta, sa produženim vratom i drugom klinom. Poput laute, teorba ima zakrivljenu zvučnu kutiju (šuplju kutiju) sa drvenim vrhom, obično sa zvučnom rupom, i vratom koji izlazi iz zvučne kutije. Kao i kod laute, svirač jednom rukom trga ili trza po žicama dok drugom rukom pritiska žice; pritiskom na žice na različitim mestima na vratu dobijaju se različite visine tona (note), što omogućava izvođaču da svira akorde, bas linije i melodije.

Teorba bele boje.

Povezan je sa liuto attiorbato, francuskim théorbe des pièces, arhlutom, nemačkom baroknom lautom i angelikom ili anđelikom. Teorba se razlikuje od obične laute po tome što ima mnogo duži vrat koji se proteže izvan obične daske/vrata i drugu kutiju za klin na kraju proširenog vrata. Na produženom vratu dodaju se bas žice niskog registra. Ovo daje teorbi mnogo širi opseg tonova (nota) od obične laute. Teorba je korišćena tokom barokne muzičke ere (1600–1750) za sviranje deonica basso continuo pratnje (kao deo grupe, koja je često uključivala čembalo, orgulje i bas instrumente), ali i kao solo instrument.[1]

Reference uredi