Terez Miler (mađ. Müller Teréz; Horgoš, 7. april 1877 - Novi Sad, 15. septembar 1973), trgovkinja, mađarska Jevrejka, baka književnika Aleksandra Tišme, koja je sa 95 godina života napisala memoare Istinita priča.

Terez Miler
Puno imeTerez Miler
Datum rođenja(1877-04-07)7. april 1877.
Mesto rođenjaHorgošAustrougarska
Datum smrti15. septembar 1973.(1973-09-15) (96 god.)
Mesto smrtiNovi SadSFRJ
SupružnikJožef Miler
DecaMargarit, Olga i Eržebet

Biografija

uredi

Terez Miler je rođena 7. aprila 1877. u Horgošu kao sedmo dete, (peto žensko)[1] u dobrostojećoj porodici mađarskih Jevreja. Tokom svog dugog života najviše se bavila trgovinom. Šila je odevne predmete, bavila se izradom ručnih radova, torbi i lutaka, i na taj način u teškim vremenima se izdržavala. Od škole je imala samo četiri razreda osnovne škole, ali je svirala klavir, posećivala pozorište i operske prestave. U njenoj biblioteci su se nalazila dela evropskih klasika i filozofska literatura.[2][1]

Kao veoma mlada boravila je u Segedinu gde je pomagala u trgovini sestri koja je ostala udovica i tu naučila trgovačke veštine. Udala se 27. februara 1898. godine za Jožefa Milera. Imali su tri ćerke - Margarit, Olgu (majka Aleksandra Tišme) i Eržebet.[1]

Živela je u Horgošu, Mezeturu, Segedinu, Budimpešti i Novom Sadu.[1] Život ju je vodio kroz oba svetska rata, bila je izvedena i na pogubljenje u Novosadskoj raciji 1942. Nekoliko puta je gubila sve, pa počinjala iz početka i snažnom voljom i naporima uspevala da se izbori sa nedaćama. Bila je omiljena u društvu i porodici, u kojoj je stasao i književnik Aleksandar Tišma. Preminula 15. septembra 1973. u 97. godini.[2]

Godine 1968, (25. oktobra), u svojoj 92. godini, na nagovor svog unuka, književnika Aleksandra Tišme počela je da piše svoju istoriju života, koju je dovršila 3. decembra 1972. godine sa 95 godina života. Sećanja koja je pretočila u knjigu Istinita priča mogu se opravdano svrstati u sve popularnija štiva koja se bave istorijom privatnog života. U knjizi govori o blagostanju i siromaštvu, usponu i padu, sreći i tugi, inatu i odricanju, porodičnim nesuglasicama i pomirenju. Čitaoca vodi kroz Horgoš, Segedin, Budimpeštu, Novi Sad, Sentu, Suboticu, Mezetur. Posebno su potresne stranice posvećene Novosadskoj raciji.[3]Terez Miler je napisala memoare sa namerom da sledeće generacije saznaju o sudbini svojih predaka. U svom radu je preuzela zadatak temeljnog lokalnog istoričara.[4]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b v g Miler, Terez (2012). Istinita priča : sećanje bake Aleksandra Tišme. Novi Sad: Akademska knjiga. ISBN 978-86-6263-000-1. 
  2. ^ a b „Terez Miler”. akademskaknjiga.com. Pristupljeno 20. 4. 2024. 
  3. ^ „ISTINITA PRIČA”. knjizare-vulkan.rs. Pristupljeno 20. 4. 2024. 
  4. ^ „Igaz történet”. vmmi.org (na jeziku: mađarski). Pristupljeno 20. 4. 2024. 

Spoljašnje veze

uredi