Tisifona (grč. Τισιφόνη) je u grčkoj mitologiji bilo ime više ličnosti.

Erinija uredi

Jedna od erinija, čije se ime tumači kao „glas osvete“ i koja je, prema verovanju proganjala ubice.[1] Za nju se pripovedalo da je obučena u krvave haljine i da stražari na ulasku u Tartar, gde ima ulogu kazne. Ona je odgovorna za Atamantovo i Inonino ludilo, kada je Atamant video svog najstarijeg sina Learha kao jelena i lovio ga.[2] Naime, Hera je pobesnela jer su supružnici Atamant i Inona odgajili malog Dionisa i naredila je erinijama da ih kazne. Tisifona je zgrabila buktinju natopljenu krvlju i dojurila pred Atamantov dvorac. Cela palata je zadrhtala, a Sunce se sklonilo iza horizonta. Zbog toga su se njih dvoje prepali i pokušali da pobegnu, ali ih je zaustavio zastrašujući Tisifonin izgled, kojoj su sa glave i ramena palacale zmije. Ona je otrgla dve iz svoje kose i bacila na njih. One ih svojim otrovom nisu ubile, ali su zatrovale njihov duh i pomutile im razum.[3]

Prema jednom predanju, Tisifona se zaljubila u Kiterona. Međutim, on je odbio njenu ljubav i ona je u gnevu, otrgla jednu zmiju sa svoje kose i bacila je na njega. Zmija, koja je bila otrovnica ga je ujela i on je umro. Od tada, planina Asterion je promenila naziv u Kiteron.[3]

Druge ličnosti uredi

  • Prema jednom predanju, Alkmeon je sa Mantom imao dvoje dece, sina Amfiloha i kćerku Tisifonu, koje je predao korintskom kralju Kreontu na čuvanje. Međutim, Kreontova supruga je postala ljubomorna na Tisifonu jer je stasala u pravu lepoticu, pa ju je prodala kao robinju. Međutim, kupio ju je Alkmeon, koji je po dolasku u Korint shvatio da mu je to kćerka.[3]
  • Prema Kvintu Smirnjaninu, bila je Antimahova kćerka i Meneptolemova supruga.[4]

Izvori uredi

  1. ^ ancienthistory.about.com: Tisiphone Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. oktobar 2009); N.S. Gill
  2. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology}- Greek Mythology Link: ERINYES; Fearful trinity
  3. ^ а б в Цермановић-Кузмановић, А. & Срејовић, Д. 1992. Лексикон религија и митова. Савремена администрација. Београд.
  4. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; -{Thoosa to Zorus