Tozama daimjo (外様大名, [1], "spoljni daimjo") je posebna klasa daimjoa koji nisu bili toliko blizu (bliski) šogunatu. Iako je izraz poznat još u Kamakura periodu, zaživeo je posle bitke kod Sekigahare gde su fudai daimjoi bili privrženi i krajnje lojalni Tokugavi, dok su tozama daimjoi bili okarakterisani kao Tokugavini protivnici ili "neodlučni" čekajući ishod bitke kako bi se priklonili pobedničkoj strani.[2]

Edo period uredi

Daimjoi koji su se potčinili Tokugava Ijejasuu posle bitke kod Sekigahare (postavši njegovi vazali tek posle pobede), klasifikovani su u tozama daimjoe. U tozama daimjoe spadaju i daimjoi koji su se borili sa Tokugavom (ali nisu bili od početka sa njim) kao i oni koji su bili protiv njega. Mnoge velike oblasti (hanovi) upravljali su tozama daimjoi od kojih je najveći bio Maeda klan oblasti Kaga sa vrednošću od 1.000.000 kokua, dok odmah za njim ide Šimazu klan oblasti Sacuma, Mori klan, Date klan, Hačisuka klan i Uesugi klan. Mnogi, ali ne svi, živeli su u istoj regiji godinama pre dolaska Tokugava šogunata na vlast.

Tokugava Ijejasu se ophodio sa tozama vazalima krajnje prijateljski, ali je kasnije između 1623. i 1626, naslednik Tokugava Ijemicu imao znatno manju toleranciju prema njima. Posebno na zapadnom Japanu, tozama daimjoi su uspešno profitirali od trgovine sa stranim zemljama koja je pre sakoku izolacije cvetala sredinom 17. veka. Zbog moguće pobune ovakav uspeh bio je pretnja za šogunat pa se izolacionom politikom zabranjuje zapadnim oblastima (sa ostrvom Kjušu) dalju trgovinu.

Kako bi zadržao tozama daimjoe pod kontrolom, šogunat postavlja fudai daimjoe na strateške lokacije da kontrolišu puteve i važne gradove. Tokom Edo perioda šogunat nije upošljavao tozama daimjoe na važne pozicije u vladi jer su ta mesta već bila rezervisana za fudai daimjoe, sa izuzetkom Bakumacu perioda kada je jedan tozama daimjo, Macumae Takahiro, postao rodžu.

Tozama daijoi iz oblasti Sacuma i Čošu (Šimazu i Mori klan) bili su direktno odgovorni za pad Tokugava šogunata tokom Bakumacu ere. Uz podršku ostalih tozama daimjoa, borili su se protiv oblasti Aizu i Severne alijanse tokom Bošin rata 1868–69, a nakon pobede, pripadnici ove dve oblasti dominirali su japanskom politikom sve do 20. veka kao deo Meidži oligarhije.

Reference uredi

  1. ^ Kenkyusha's New Japanese-English Dictionary. ISBN 978-4-7674-2015-8.
  2. ^ Simić 2007, str. 192

Literatura uredi

  • Simić, Nenad (2007). Samuraji: odjeci ratničkog sna: knj. 1, Istorija ratničke klase. Beograd: N.Simić. str. 192. ISBN 978-86-907599-1-0. 
  • Ooms, Herman (1975). Charismatic Bureaucrat. Chicago: University of Chicago Press.