Toni Kukoč
Toni Kukoč (Split, 18. septembar 1968) je bivši jugoslovenski i hrvatski košarkaš.
Toni Kukoč | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 18. septembar 1968. | ||
Mesto rođenja | Split, SFR Jugoslavija | ||
Državljanstvo | SFRJ | ||
Visina | 2,11 m | ||
Informacije o karijeri | |||
NBA draft | 1990. / 29. pik, 1. runda | ||
Odabrao: Čikago bulsi | |||
Prof. karijera | 1985—2006 | ||
Pozicija | krilo | ||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | ||
1985—1991 1991—1993 1993—2000 2000—2001 2001—2002 2002—2006 |
Jugoplastika Trevizo Čikago bulsi Filadelfija 76ersi Atlanta hoksi Milvoki baksi | ||
Statistika na basketball-reference.com | |||
Statistika na nba.com | |||
Klupska karijera
urediEvropa
urediToni Kukoč je karijeru počeo u splitskoj Jugoplastici, za čiji je prvi tim debitovao 1985. godine.[1] U ovom klubu je ostao do 1991. godine i u tom periodu je tri puta za redom osvajao titulu evropskog klupskog prvaka (1989, 1990, 1991). U sezonama 1989/90. i 1990/91. je proglašen i za najkorisnijeg igrača Fajnal fora Evrolige. Pored trofeja na evropskoj sceni Kukoč je imao uspeha i u domaćim takmičenjima u dresu Jugoplastike, osvojivši četiri Prvenstva i dva Kupa Jugoslavije.
Kukoč 1991. godine odlazi iz Splita i potpisuje za Beneton iz Treviza. Tu provodi naredne dve sezone igrajući pod trenerom Petrom Skansijem i pomaže klubu da osvoji Prvenstvo i Kup Italije, što su ujedno i bili prvi trofeji u klupskoj istoriji. U drugoj je sezoni svoj tim odveo u finale Evrolige gde su poraženi od francuskog Limoža, a Toni je po treći put u karijeri proglašen za MVP-a fajnal fora i tako je postao prvi igrač koji je dobio tu nagradu a da nije iz redova osvajača.[2]
NBA
urediNa NBA draftu 1990. godine je izabran kao 29. pik od strane Čikago bulsa, ali je nastavio da igra u Evropi do 1993, kada su Bulsi osvojili svoju treću uzastopnu titulu i nakon što se Majkl Džordan prvi put povukao.
Kukoč je u prvoj sezoni ulazio u igru kao zamena Skotiju Pipenu i Horasu Grentu. Imao je solidnu debitanstsku sezonu, s dvocifrenim prosekom postignutih koševa. Nakon odlaska Granta na kraju sezone, Kukoč je postao standardni član početne petorke. Te je sezone drugi strelac, drugi skakač i drugi asistent tima, iza Pipena. U sezoni 1995/96. vratio se Džordan, a Bulsi su doveli i centra Denisa Rodmana. U takvoj situaciji trener Fil Džekson je preselio Kukoča na klupu. Kukoč je bio treći strelac ekipe (iza Džordana i Pipena) i zbog svojih zasluga je proglašen za najboljeg šestog igrača te sezone.[3] Čikago je te sezone osvojio svoju četvrtu titulu i postavio rekord u odnosu pobeda i poraza od 72-10.
Godine 1997. i 1998. Kukoč je još uvek ulazio sa klupe kao šesti igrač, dok su Bulsi osvojili svoju petu i šestu titulu. Opet, Kukoč je bio treći strelac tima. Nakon lokauta i odlazaka Džeksona, Džordana i Pipena 1999, ekipa je bila u preustroju. Kukoč je te sezone bio prvi strelac, skakač i asistent Bulsa u, zbog lokauta, skraćenoj sezoni 1998/99. Tokom sezone 1999/00. Kukoč je poslat u Filadelfija seventisikserse, gde je nakon kratkog vremena ponovno trejdovan, ovaj put u Atlanta hokse. Nakon kratkog vremena u Atlanti, Kukoč je konačno završio u Milvoki baksima, gde je igrao do završetka sezone 2005/06.
Povlačenje
urediKukoč je 12. septembra 2006. nagovestio da će se povući iz profesionalne košarke ako ne potpiše novi ugovor sa Milvoki baksima ili Čikago bulsima za sezonu 2006/07. Iako su brojni klubovi pokazali interes za Kukoča, on je izrazio svoju želju da živi blizu svojoj kući u Hajland Parku u Ilinoisu.[4]
Nakon neuspelih pregovora sa Čikago bulsima, Kukoč je objavio svoje povlačenje iz košarke 31. oktobra 2006. u svojoj 38. godini.[5]
Reprezentacija
urediSvoje reprezentativne uspehe u dresu Jugoslavije Kukoč počinje 1985. godine kada je osvojio Evropsko kadetsko prvenstvo. U naredne dve godine osvaja još dve zlatne medalje na juniorskom evropskom i svetskom prvenstvu na kojima je dobio nagradu za najboljeg igrača turnira, a posebno se pamti finale Svetskog prvenstva 1987. godine u italijanskom Bormiju kada je Amerikancima ubacio 11 trojki uz samo jednu promašenu.[6] Iste 1987. godine je sa seniorskom reprezentacijom Jugoslavije, za koju je debitovao godinu dana ranije, osvojio bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu u Atini. Usledila je srebrna medalja na Olimpijskim igrama 1988. u Seulu, nakon čega je osvojio tri uzastopne zlatne medalje na velikim takmičenjima. Prvo zlato je bilo na Evropskom prvenstvu 1989. godine u Zagrebu, pa na Svetskom prvenstvu 1990. godine u Buenos Ajresu i na kraju na Evropskom prvenstvu 1991. godine u Rimu. Na Svetskom prvenstvu 1990. i na Evropskom prvenstvu 1991. je proglašen za najkorisnijeg igrača turnira.
Nakon raspada raspada SFRJ, Kukoč nastavlja da igra za reprezentaciju Hrvatske. Sa njima je osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barseloni i dve bronzane medalje sa Svetskog prvenstva 1994. godine u Kanadi i Evropskog prvenstva 1995. godine u Atini. Sa Hrvatskom je igrao i na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti (7. mesto) i na Evropskom prvenstvu 1999. godine u Francuskoj (11. mesto).[7]
Uspesi
urediKlupski
uredi- Jugoplastika Split:
- Evroliga (3): 1988/89, 1989/90, 1990/91.
- Prvenstvo Jugoslavije (4): 1987/88, 1988/89, 1989/90, 1990/91.
- Kup Jugoslavije (2): 1989/90, 1990/91.
- Trevizo:
- Prvenstvo Italije (1): 1991/92.
- Kup Italije (1): 1992/93.
- Čikago bulsi:
- NBA (3): 1995/96, 1996/97, 1997/98.
Pojedinačni
uredi- Idealni tim novajlija NBA — druga postava: 1993/94.
- Šesti igrač godine NBA (1): 1995/96.
- Najkorisniji igrač Fajnal fora Evrolige (3): 1989/90, 1990/91. 1992/93.
- Najkorisniji igrač Svetskog prvenstva (1): 1990.
- Najkorisniji igrač Evropskog prvenstva (1): 1991.
- Najkorisniji igrač Evropskog prvenstva do 18 godina : 1986.
- Najkorisniji igrač Svetskog prvenstva do 19 godina : 1987.
- Evroskar (5): 1990, 1991, 1994, 1996, 1998.
- Mister Europa (4): 1990, 1991, 1992, 1996.
- 50 osoba koje su najviše doprinele Evroligi : 2008.
- Kuća slavnih FIBA : 2017.
Reprezentativni
uredi- SFR Jugoslavija
- Evropsko prvenstvo do 16 godina: 1985.
- Evropsko prvenstvo do 18 godina: 1986.
- Svetsko prvenstvo do 19 godina: 1987.
- Evropsko prvenstvo: 1987.
- Letnje olimpijske igre: 1988.
- Evropsko prvenstvo: 1989.
- Svetsko prvenstvo: 1990.
- Evropsko prvenstvo: 1991.
- Hrvatska
Reference
uredi- ^ „Toni Kukoč - najveća karijera jednog evropskog košarkaša”. jutarnji.hr. 1. 11. 2006. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ „Košarkaški fanatik: Toni Kukoč”. crosarka.com. 5. 6. 2013. Arhivirano iz originala 15. 04. 2019. g. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ „NBA Sixth Man of the Year Award Winners” (na jeziku: engleski). nba.com. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ „All she wrote? Kukoc says 'it looks like I'm done'” (na jeziku: engleski). espn.com. 12. 9. 2006. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ „Toni Kukoč okončao karijeru”. jutarnji.hr. 31. 10. 2006. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ „Istorija: Kad je Kukoč šutirao trojke 11/12”. kosmagazin.com. 31. 7. 2016. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ „Toni Kukoč – FIBA”. fiba.com. Pristupljeno 15. 4. 2019.
Spoljašnje veze
uredi- Toni Kukoč na sajtu Olympedia.org
- Statistika u NBA Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2022)